Kliker.info

Piše : senad Pećanin (BH Dani )

Prije nekoliko večeri u mome domu sačekala me molba da se javim na ostavljeni nepoznati broj telefona, bez obzira u koje doba se vratim. Bilo je već blizu ponoći, bio sam u dilemi, ali sam okrenuo broj. Sa druge strane je bio ugledni Sarajlija, čovjek kojeg tek površno poznajem. Zahvalio mi je što sam odgovorio na poziv, objašnjavajući razloge zbog kojih želi da razgovara sa mnom. S obzirom na to koliko ga je povrijedila kolegica objavljivanjem jednog netačnog navoda iz policijskih izvora u svom tekstu, bio je više nego prijatan. Tekst povodom kojeg me je pozvao donosio je informacije o policijskoj akciji hapšenja vjerovatno najdrskije sarajevske kriminalne bande. Nakon što sam se u ime kolegice i Dana izvinio što ga u žurbi nismo kontaktirali kako bismo provjerili policijske izvore, sagovornik mi je ukratko opisao pakao koji mjesecima proživljavaju njegova porodica i on, otkako je njegov poslovni objekt u sarajevskoj Titovoj ulici postao Gašijeva meta. "Kidnapirali su me na ulici i odveli u Gašijev objekt. Ne možeš ni pomisliti šta su mi radili. Gaši je naredio da me skinu do gola. A onda sam morao da mu pokažem tabane da vidi koje su boje, kako bi ustanovio jesam li Ciganin. Tražio je od mene da mu prodam radnju. Kad sam rekao da traži isto kao kad bih ja od njega tražio da mi proda Vijećnicu, uzeo je nož i krenuo da mi odreže ruku. Rekao sam mu da mu ne mogu prodati radnju jer nije moje vlasništvo, već Općine Centar, a ja sam samo zakupac koji plaća kiriju… Bilo je užasno… Nakon toga su šestorica njegovih ljudi došli u radnju, iživljavali se nada mnom, pišajući i serući po radnji. Pukao sam. Rekao sam im da to više neću trpjeti, da ću otići u policiju. I otišao sam i već mjesec dana i mene i radnju štiti policija. Sve sam ispričao i sve ću ponoviti i pred sudom. Znam šta su oni sve u stanju da urade svjedocima, ali ja sam odlučio da idem do kraja…", u dahu mi je ispričao sagovornik, ostavivši me šokiranog. Ukoliko ovaj mučenik ostane pri svojoj odluci da svjedoči i ukoliko do sudskog procesa uopće i dođe, javnost će dobiti potvrdu za ono što se već mjesecima šapuće: banda kriminalaca, predvođena jednim od braće Gaši, postala je najokrutnija gangsterska grupa u Sarajevu. Nisam glup i dobro znam da je i samo prethodni pasus dovoljan razlog za očaj mojih roditelja i prijatelja koji će me nazvati nakon izlaska ovog broja Dana i pitati jesam li lud, šta mi je to trebalo, znam li ko su Gašiji i šta mogu očekivati… Uredu, valjda je mojim zabrinutim prijateljima jasno da tekst pišem pri punoj svijesti, ali da svojom i obavezom Dana smatram prezir prema Gašijima i gađenje nad njihovim metodama učiniti javnim. No, istovremeno, na ovom mjestu želim Gašije umilostiviti sljedećim stavom: od svakog od njih pojedinačno i svih njih zajedno neuporedivo veću opasnost i veće društveno zlo predstavlja dobro organizirana grupa kriminalaca u vrhu vlasti, predvođena premijerom Federacije Nedžadom Brankovićem! Kriminalna hobotnica vlasti, u čijem centru se nalaze i Bakir Izetbegović, Hasan Čengić i Edhem Bičakčić, čije najveće pipke koordinira Haris Silajdžić, a medijski i "islamski" ih pokrivaju Fahrudin Radončić i Mustafa Cerić, oni svi zajedno predstavljaju gang pod čijim teretom sve teže brekću i BiH i Bošnjaci. Prekjučer Željezara Zenica, jučer Energopetrol, Poštanska i Tuzlanska banka, danas Elektroprivreda BiH i Energoinvest, sutra BH Telecom i Koridor 5C… Ima li kraja nezajažljivim ambicijama novih milionera, sve perjanica "zaštite bošnjačkih interesa" i "bosanskih patriota"? Da li Slovenci umjesto Neretve treba da potope Bendbašu praveći hidrocentralu, da umjesto Miloševićevih perjanica Miškovića i Lazarevića Radončićev poslovni partner postane sam Karadžić, e da bi Bošnjaci shvatili šta rade njihove perjanice? Iz pobrojanih i još mnogo drugih razloga pomalo nerado učestvujem u (opravdanoj) hajci na Gašija i njegovu bandu. Priznajem, puno radije bih bio dio mase od barem dvadesetak hiljada očajnih, razočaranih građana BiH – demobiliziranih boraca, penzionera, invalida, izbjeglica, bolesnih, nezaposlenih, mladih bez ikakve perspektive – koji bi danonoćno protestirali tražeći Brankovićevu ostavku, prijeteći da će, u protivnom, razlupati njegov kabinet, vilu na Poljinama, službeni auto, njegov slovenski fond koji je opelješio državu, fakultet na kojem mu je dodijeljen doktorat, apartman "njegove svastike" na Bjelašnici, skladišta Direkcije za robne rezerve… Jednostavno, radi se o tome da je Gaši samo posljedica, a Branković uzrok stanja društva u kojem živimo. Za bezakonje i drski kriminal, čiji je maneken Branković, ne može biti kriv Gaši. Kriminal bijelih okovratnika porađa nasilje "žestokih momaka". Ništa pogrešnije od jučerašnjeg uvjerenja da se kutarisanjem Ćele neće pojaviti Gaši i današnjeg uvjerenja da se hapšenjem Gašija sutra neće pojaviti njegov dostojan nasljednik. Riba samo smrdi od ćela i gašija, ali se, definitivno, čisti prvo od brankovića.