Kliker.info

Za mnoge je bilo iznenađenje, ali za neke baš i ne, vijest koja je objavljena krajem prošle sedmice. Senad Pećanin potvrdio je da će u narednom periodu biti advokat Fadila Novalića, nekadašnjeg premijera Federacije Bosne i Hercegovine koji je u predmetu „Respiratori“ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Osnivač i nekadašnji vlasnik i glavni i odgovorni urednik sarajevskog magazina Dani, u intervjuu za Slobodnu Bosnu dat će odgovore na neka pitanja koja interesuju javnost.

APELACIJA USTAVNOM SUDU BiH

Da li je tačno da je v.d. predsjednice Suda BiH Minka Kreho odbila žalbu Fadila Novalića za odgodu početka izdržavanja zatvorske kazne?

Tačno je da smo kolega Elmir Jahić i ja podnijeli žalbu na rješenje kojim je sudija Braco Stupar odbio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora, u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. No, iako je većina medija objavila da je žalba odbijena, ni Fadil Novalić, ni mi, kao njegovi advokati, rješenje nismo dobili. Kada me je jučer u 16:16 sati nazvao vaš kolega sa jednog sarajevskog portala tražeći moj komentar pitao sam ga je li siguran da je dobio tačnu informaciju, te ko mu je izvor. Jednostavno, nisam mogao vjerovati da i predsjednica Minka Kreho nastavlja sa praksom njenih kolega iz Suda BiH i Tužilaštva BiH. Odgovorio mi je da mi ne može otkriti izvor, što sam prihvatio sa poštovanjem za njegov odgovor, ali je dodao da je on navedeno rješenje sutkinje – vidio?!

Kakav zaključak vi izvlačite iz te činjenice?

Tužan i poražavajući po stanje u bh. pravosuđu, pod uslovom da je navedena informacija tačna. Ako jeste, a kao građanin BiH, pa tek onda kao advokat, volio bih da nije, onda je to dokaz kontinuiteta pravnog nasilja, bezobzirnog kršenja ne samo materijalnih i procesnih zakona, već i Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama od strane Suda BiH.

Znači li to da će Fadil Novalić naredne sedmice u zatvor?

Da, ali ne znači samo to, ako je informacija zbog koje ste me zvali tačna. To znači i da je Sud BiH uporan u kršenju ne samo zakona, već i Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i to jednog od osnovnih principa – načela presumpcije nevinosti. Ovo načelo znači da se niko ne može smatrati krivim, da je nevin, do pravosnažne sudske presude. Odbijanjem molbe za odlaganjem početka izdržavanja kazne do tri mjeseca, u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, sudija Braco Stupar se grubo oglušio o presumpciju nevinosti Fadila Novalića.

Sudija Stupar je rješenje donio mimo Zakona o krivičnom postupku, člana 146. po kojem o molbi odlučuje Krivično odjeljenje suda. (Doduše, angažman sudije Stupara u vijeću koje je donijelo prvostepenu presudu je, takođe, nezakonit: on nije mogao biti član sudskog vijeća s obzirom na  činjenicu da je u prethodnom postupku, prije početka suđenja, učestvovao kao predsjednik Vanraspravnog vijeća u čak dva slučaja – odlučujući o žalbi Tužilaštva BiH 31. 08. 2020. godine, te žalbi sekretara Vlade FBiH od 01. 10. 2020; osim toga, prije pet dana, pregledavajući spis predmeta u sudu naišli smo na naredbu sudije Stupara, nismo mogli vjerovati očima: naredio je uništenje dokaza izvedenih tokom suđenja!

Uputili smo prigovor sudu i on je naredbu povukao. Da nismo to otkrili, da je njegova naredba izvršena, svaki mogućnost obnove postupka bila bi kriminalno ukinuta! Uzgred, radi se o istom sudiji koji je potvrdio nezakonitu optužnicu u predmetu “Dobrovoljačka”, iako je zbog fizičkog obima nije mogao ni pročitati do trenutka kada je potvrdio.) Naime, Novalić je puno prije pravosnažnosti presude, prošle godine – kao neosuđen građanin – sklopio profesionalni ugovor o realizaciji složenog projekta smanjenja emisije CO2 sa kompanijom iz Gradačca, koja svoju cjelokupnu proizvodnju plasira na evropsko tržište, a što je uslov za nastavak saradnje sa najznačajnijim evropskim proizvođačima automobila. S obzirom na činjenicu da u okolnostima nezakonite odluke suda nije u mogućnosti da dovrši započeti posao, Novalić će morati platiti ugovornu kaznu, a moguće i nastalu štetu po kompaniju s kojom je sklopio ugovor. Ja sam siguran da će na kraju ovaj materijalni ceh  bezakonja Suda BiH Novaliću biti nadoknađen, nažalost ne od sudija koji su se grubo oglušili o zakon, već iz državnog budžeta.

Kakvi su vaši naredni pravni koraci?

Kolega Jahić i ja ćemo već u narednih nekoliko dana Ustavnom sudu BiH predati apelaciju kojom ćemo osporiti presude Prvostepenog i Apelacionog vijeća Suda BiH, sa prijedlogom za izricanje privremene mjere kojom se nalaže odlaganje provođenja izvršnih radnji u presudi Suda BiH.

Kakvu odluku Ustavnog suda BiH očekujete?

 Ja sam potpuno siguran da ne postoji nikakav zakonski osnov – a u kontekstu i optužnice i prvostepene i drugostepene presude, po kojem je Fadil Novalić trebalo da provede i jedan dan u pritvoru, a kamoli u zatvoru. Sudija Branko Perić, predsjednik Prvostepenog vijeća Suda BiH koje je izreklo presudu, je izdvojio mišljenje, napisao ga i minuciozno obrazložio zašto krivična djela stavljena na teret Novaliću nisu dokazana, ali je preglasan od ostala dva člana vijeća, sudija Brace Stupara i Gorana Radevića. Ja želim da vjerujem da će Ustavni sud BiH, kao posljednja odbrana integriteta pravosuđa u Bosni i Hercegovini, odlučivati po zakonu, u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ali i svojom vlastitom i praksom Evropskog suda za ljudska prava. U apelaciji ćemo se pozvati i na praksu Evropskog suda u 30 i Ustavnog suda BiH u 10 pravno identičnih postupaka u kojima su presude pale. Volio bih da Ustavni sud BiH donese zakonitu odluku i spriječi blamažu Bosne i Hercegovine pred sudom u Strasbourgu.

PREKO POSREDNIKA DOBIO NOVALIĆEV POZIV

Na kojim činjenicama će se temeljiti apelacija Ustavnom sudu BiH?

Pisanje apelacije privodimo kraju i do sada smo popisali preko 400 navoda o kršenju i Krivičnog zakona BiH i Zakona o krivičnom postupku BiH i Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Još od suđenja grupi muslimanskih intelektualaca 1983. godine sramotnija presuda u Bosni i Hercegovini nije donešena, barem po broju aktera koji su učestvovali u montiranju istrage i optužnice, te montiranju presuda. Ono što je kvalitativna razlika jeste da je ulogu UDBA-e i Partije preuzela Ambasada Sjedinjenih Američkih Država: sjetite se samo kako su “Herojima mjeseca” javno proglasili dva tužioca Tužilaštva BiH koji su zastupali optužnicu – Džermina Pašića i Mirzu Hukeljića – valjda po uzoru na praksu u McDonald'sovim restoranima: ko ispeče najviše hamburgera. I to u trenutku kada optužnica još nije bila ni potvrđena!

Zašto mislite da je Ambasada SAD protiv Novalića?

Ne mislim da je protiv Novalića, već je on kolateralna šteta sveobuhvatnog projekta rušenja Stranke demokratske akcije u sklopu borbe protiv korupcije i nacionalizma. Osobno ne bih imao ništa protiv tog projekta, jer mislim da su ga SDA i porodica Izetbegović odavno zaslužili, ali “cilj ne može opravdavati sredstvo”. Nedopustivo je zloupotrebljavati tužilaštvo i sud, montirati sudske postupke i presude, rugati se Ustavu BiH i zakonima, preparirati javnost… radi ostvarenja političkog cilja.

Pogotovo imaju li se u vidu različiti, dijametralno suprotni aršini u tretiranju korupcije u drugim političkim strankama i odnos prema ostalim, a ne samo bošnjačkom nacionalizmu. Uostalom, pogledajte samo sljedeće činjenice: tačku dnevnog reda po kojoj je usvojena odluka o kupovini respiratora za sjednicu Vlade FBiH predložila je potpredsjednica Vlade i ministrica finansija Jelka Milićević; Vlada je, a glas premijera vrijedi koliko i glas svakog drugog ministra, jednoglasno usvojila odluku o prihvatanju ponude za nabavku respiratora od “Srebrene maline”; odlučeno je da sredstva budu isplaćena sa budžetske stavke Federalnog štaba civilne zaštite; komandant Štaba Civilne zaštite Federacije BiH je, po funkciji, ministrica finansija Jelka Milićević; ona potpisuje nalog za isplatu iz budžeta “Srebrnoj malini”.

Epilog: osuđen je Fadil Novalić, a optužena Jelka Milićević je – oslobođena!? Pri tome ovim ne želim reći da je ona trebalo da bude osuđena, već da ni Fadil Novalić nije mogao biti osuđen po optužnici po kojoj mu se sudilo. Osim toga, iz stenograma sa te sjednice vlade vidljivo je da je tadašnji ministar policije Aljoša Čampara, jedan od sadašnjih lidera vladajuće stranke Narod i pravda, bio puno gorljiviji od Novalića u zalaganju da se prihvati sklapanje ugovora sa “Srebrenom malinom”.

Želim, na kraju, da vas pitam: otkud vi advokat Fadila Novalića? Za mnoge je to bio šok…

I za mene je (smijeh). Kada sam preko posrednika dobio poziv Fadila Novalića da se priključim njegovom advokatskom timu koji je do tada radio, odgovorio sam da sam začuđen pozivom, da nije nikakva tajna šta ja mislim o SDA, a na Novalića sam gledao upravo kroz tu prizmu. A o njegovoj stranci ne mislim ništa dobro, dapače. Podsjetio sam Novalićevog prijatelja koji je došao u moj ured i da sam ja potpisao i podnio nadležnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Novalića, te predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije i ministra zdravlja Vjekoslava Mandića zbog nenabavljanja vakcina protiv Covida… Odgovorio mi je da Novalić sve to zna, ali da cijeni moju principijelnost i znanje.

Bio sam iznenađen, da ne bih odmah odbio poziv rekao sam da ću razmisliti tri dana i da ćemo se čuti. Nakon tri dana su me nazvali i predložili da se sastanemo. Iz pristojnosti, iako sam odlučio da ne prihvatim odbranu, našao sam se sa Novalićem. On mi je u dahu naveo niz nezakonitosti u postupku i presudama, koje su bile tako drastične da ja nisam mogao povjerovati. Onda je on predložio da ja uzmem kompletan spis – optužnicu, zapisnike sa sudskih pretresa, završne riječi odbrane, prvostepenu presudu, izdvojeno mišljenje predsjednika vijeća Perića, žalbu na presudu, drugostepenu presudu… Sve zajedno oko 2.000 strana. Sedam dana sam danonoćno čitao i proučavao spis, ne vjerujući u ono što vidim. Kada sam se uvjerio o kakvom se postupku i presudi radi shvatio sam da bi me bilo stid da ga odbijem. Manje ili više uspješno čitav život ispravljam “krive Drine”, s tom razlikom što sam kao novinar to radio besplatno za one čija sam prava branio, a kao advokat to naplaćujem. Novaliću sam rekao da nije u pravu u kvalifikacijama postupka i presude o kojima mi je govorio – činjenice su još i puno gore i nepodnošljivije. Kazao sam mu i da sam spreman besplatno da se angažujem, što je on odbio i lako smo se dogovorili.

Veliku pažnju je privukla vaša najava da ćete brzo objaviti knjigu o suđenju i presudama. Zašto knjiga?

Zato što sam čitajući spis predmeta shvatio da ni sa stotinu mojih medijskih intervjua ne bih uspio javnosti i građanima predočiti činjenice o monstruoznoj zloupotrebi tužilaštva i suda radi ostvarivanja političkih ciljeva koji nemaju veze ni sa pravom, ni sa zakonima. Takav sudski postupak ja ne bih poželio nikome, ni najvećim dušmanima. Ovo je gore nego kad je “nezavisno pravosuđe” radilo u “olovnim”, mračnim  vremenima. Knjiga će nuditi obilje činjenica i dokaza o nečasnim ulogama mnogih moćnih i uglednih institucija i pojedinaca iz pravosuđa, političkih i diplomatskih krugova, te kako je i iz kojih izvora finansirana i kreirana medijska kampanja i prepariranje javnosti, zahvaljujući čemu je Fadilu Novaliću presuđeno i prije početka suđenja.

Pored toga, imam i jedan “intimni” razlog: više puta sam u prethodnoj, dugoj novinarskoj karijeri bivao napadan i vrijeđan zbog zbog mojih javnih stavova. Najžešće je to bilo kada smo otkrili i u Danima objavili dossier o svirepim zločinima Mušana Topalovića Cace nad sarajevskim civilima, većinom Srbima, tokom opsade grada; drugi je kada sam se i u Danima i u Helsinškom komitetu za ljudska prava 2002. godine najotvorenije odlučno suprostavio američkom pritisku za izručenje “Alžirske grupe” i deportaciju na Guantanamo. Učinio sam to, iako mi je Ambasada SAD samo godinu dana ranije bukvalno spasila život, hitno me evakuirajući iz Bosne sa porodicom zbog odlučnog plana jedne vehabijske grupe koja je trebalo da me ubije: čak je bio određen i egzekutor, već je bio predao zahtjev za izdavanje pasoša kako bi otputovao iz zemlje nakon obavljenog zadatka. Unatoč tome, nisam imao dilema šta kao novinar trebam uraditi: napravio sam naslovnu stranu Dana na kojoj “Uncle Sam” mokri po – Ustavu BiH. Nisam mogao vjerovati, mada nisam isključivao mogućnost – s obzirom na sve floskule o nezavisnom, profesionalnom novinarstvu – da će zbog toga što sam uradio Dani preko noći ostati bez dotadašnje donatorske i svake druge pomoći Ambasade SAD – i ostali smo! – iako smo i tada bili privrženi istim novinarskim principima zbog kojih smo prethodno slavljeni, hvaljeni i pomagani od te iste ambasade. Zlatko Lagumdžija je, unatoč i presudi Doma za ljudska prava (tada najviše sudske instance u BiH, sa sudijama strancima u većini) i unatoč Ustavu BiH i unatoč Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama šest Alžiraca deportovao na Guantanamo.

Nakon više od 15 godina pakla koja su ta ljudska bića preživjela u mučenjima u Guantanamu – Amerikanci su ih pustili na slobodu kao nevine ljude, ne dokazavši niti jednu optužbu zbog koje su isposlovali njihovu deportaciju. Ja ću učiniti sve, u granicama mojih mogućnosti, bez obzira na posljedice po mene, da život Fadila Novalića ne bude uništen. I to ne zato što sam ja njegov stari prijatelj ( dapače, gledao sam ga kroz prizmu SDA i nije mi bio nimalo simpatičan), već zato što niko, ama baš niko, bez obzira na svoju nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, ne zaslužuje da bude žrtva jednog montiranog, političkog, sudskog postupka.

A onima koji sada izmišljaju motive mog advokatskog angažmana poručujem: “Dva smo svijeta različita, vaše pljuvanje se za mene lijepi kao čičak za jaje.” Naći će se, naravno, u knjizi, baziranoj na činjenicama i dokazima, zajedno sa velikim brojem točkova i točkića sramnog, nepravednog mehanizma koji je presudio Fadilu Novaliću.

Dino Bajramović (Slobodna Bosna)