Kliker.info

Punih 18 godina Senad ef. Agić je bio na čelu Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike.Prema procjeni mnogih dobrih poznavaoca prilika u i oko “džamijskih krugova ” u Americi, ovaj učeni i pomalo kontroverzni imam je tokom pomenutog perioda, doživio bezbroj pohvala ali i kritika, koje su na kraju , po svoj prilici i bile razlog da nedavno podnese ostavku. Informacija o njegovoj ostavci , objelodanjena je tokom nedavno održanih XVII Susreta Bošnjaka u Bowling Greenu, nakon čega su oblasni imami izabrali njegovog nasljednika.

 Da podsjetimo, novi glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, tada je postao Sabahudin ef. Ćeman iz Phoenixa. Sa njegovim prethodnikom, kojeg jedni doživljavaju najsvjetlijom tačkom cijelokupne Islamske zajednice BiH, a drugi opet, glavnim krivcem za viešegodišnje svađe Bošnjaka u Americi, intervju za Kliker smo dogovorili iz prve, tokom pomenutih susreta u Kentuckyju, gdje smo I pokušali doznati stvarne razloge za njegovu ostavku.

-Stvarni razlozi su brojni. Sa 18 godina se postaje punoljetan. Naša IZ u Americi je toliko stara.Sa mnom na čelu se rodila i dostigla punoljetstvo. Institucija IZ je zaživjela. Mi prolazimo – institucije ostaju. IZ je ostala nepodijeljena, čvrsta, jedinstvena i svakim je danom sve jača. Ona je danas najjača zajednica u cjelokupnoj dijaspori. I najzrelija i najperspektivnija. U početku je puzala, pa se učila hodati, danas ona već polahko počinje da trči. Na mlađima svijet ostaje i bilo je vrijeme da ovu važnu funkciju prepustim mlađem kolegi u kojeg imam potpuno povjerenje – imamu h. Sabahudinu ef. Ćemanu iz Phoenixa. Ne postaje neko glavni imam da bude popularan nego da dobije pravu priliku i privilegiju da hizmet čini.

Kliker : Vaš dugogodišnji mandat je na određeni način bio pomalo kontroverzan. Istovremeno ste bili I hvaljeni I kuđeni. Šta je prava istina ?

Agić : I Božijeg Poslanika su vjernici hvalili i smatrali velikim alimom, reformatorom i sl. Nevjernici su ga optuživali, kudili, osuđivali, a treći su bili munafici, koji su najgora vrsta ljudi. Njima je islam bio nepodnošljivo lijep, pa su gledali da ga diskreditiraju tako što su poturali Poslaniku i njegovoj misiji, nastojeći da zaustave prodor islama i njegovog uticaja, iznutra. Najopasniji je neprijatelj sa maskom prijatelja, rekao bi moj sadašnji mutevellija Mirsad Radonja.

Kliker : Od jednog veterana organizovanja bosanskih I bošnjačkih organizacija, ovdje u Americi, prije par dana sam čuo tezu da je za neslogu Bošnjaka na ovim prostorima kriv ogroman novac koji se vrti u i oko pomenutih organizacija, institucija I saveza. Kato to komentarišete?

Agić : Tačno je da se oko nase organizacije, hvala Bogu, vrti veliki novac. Naime, na račun IZ svake se godine slegnu značajna sredstva koja se prosljedjuju Rijasetu u fromi zekata i uplata za kurbane, stipendije, sergije za pomoć džzematima u BiH, za postradale u Japanu, Turskoj, Siriji, Palestini… Ali, u kasi IZ Amerike ostaju sasvim skromna sredstva. Vidite, jedni daju zekat, za kurbane, za pomoć, a drugi tu pomoć broje i prebrojavaju, umjesto da i oni daju. I tako je u svemu. Jedni grade, drugi razgradjuju. Jedni rade, drugi pričaju. Jedni idu naprijed, drugi guraju nazad. Jedni klanjaju, drugi filozofiraju i spekuliraju i tako redom…

Kliker : Na području sjevernoameričkog kontinenta svoj novi dom je pronašlo blizu 300 000 Bošnjaka ,muslimana. Šta institucije Islamske zajednice rade I trebaju uraditi da se oni totalno ne odrode od matične države ?

Agić : Samo IZ sustavno radi na tome da se naš narod ne odrodi ni od islama ni od matične drzave. To je emanet nasih šehida – da čuvamo islam i Bosnu. Za 18 godina uspostavljeno je blizu 60 džemata, uspostavljeno je dakle oko 60 zajednica Bošnjaka koje su povezane sa maticom preko Rijaseta, tj. preko IABNE. U našim mektebima djeca uče islam, naš jezik, historiju, folklor, tradiciju, kulturu… Kao ilustracija, neka posluži podatak da je na proteklim Susretima u B. Greenu bilo oko 400 ušesnika horova i folklornih grupa. To je naša nada u sretnu budućnost koja se priprema, a gdje drugo do, u našim bosanskim islamskim centrima.

Kliker : Tokom svog dugogodišnjeg mandata obišli ste sva mjesta u Americi gdje u većem broju žive I rade Bosanci I Hercegovci. Recite nam kako jer danas biti muisliman u SAD. Čini mi se da nije isto javno djelovati u San Francisku ili nekom mjestu na području tzv “ravne Amerike”.?

Agić : Uvijek je bilo i biće teško biti musliman kako u Americi i u Evropi, tako i u Siriji i Egiptu, npr. Ko god ispovijeda islam, on nailazi na poteškoce koje se ispoljavaju na različite načine, od mjesta do mjesta, od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta. Šejtan i njegove vojske nisu ravnodušni prema onom ko promovira i živi Istinu od Boga. Ko želi ovaj svijet Bog će mu dati, ko želi onaj svijet, Bog će mu dati, ali je rad za onaj svijet teži od rada za ovaj svijet. Zar neko misli da se može vječnost zaraditi bez velikog truda i samoodricanja.

Kliker : Dijaspora I njene institucije, žive na određeni način američki život, a osluškuju i prate zbivanja u domovioni, koja se, čini mi se, nalazi u nimalo zavidnoj situaciji. Kako BiH i njena dijaspora mogu pomoći jedna drugoj ?

Agić : Nije dobro da se Bosna previše oslanja na bilo koga. Neka se pouzda u samu sebe i svoje neiskorištene potencijale. A i mi ovdje, odavno smo se prestali pouzdavati na bilo koga osim na Boga i svoje vlastite sposobnosti i rad. Bog vidi sve šta ko radi i prema tome šalje Svoju Božansku pomoć. Ko god Njemu krene iskreno idući polahko, takvom će Bog krenutu žureći. Za međusobno ispomaganje potrebna je dvosmjerna ulica. Dosada je to bila ulica u jednom smjeru: Amerika – Bosna. Već smo skoro prestali vjerovati da je moguće oživiti dvosmjernost.

Kliker : Prije mnogo godina otvoreno ste ukazali na problem vehabizma u BiH . Kakvo je danas vase mišljenje po tom pitanju?

Agić : Moje se mišljenje nije promijenilo. A ni u glavama vehabija ili selefija, ništa se, ama baš ništa nije promijenilo nabolje.

Za one manje informisane, efendija Agić je među prvima u Bosni I Hercegovini ukazao na štetne posljedice djelovanja selefija u našoj zemlji I založio se za očuvanje autentičnog bosanskog islama. Vehabijama I njihovim nalogodavcima, poručio je prije vise od deset godina da ostave Bosnu i njezin islam Bošnjacima da oni sami, kao i u prošlosti, snagom svoje akumulirane duhovne snage postupno mijenjaju najprije sebe a onda i društvene prilike.Zbog toga smo ga nakon svega upitali da li je pomenuti problem prisutan prisutan i ovdje u Americi I da li oni i na prostoru Sjeverne Amerike “dolaze po našu djecu”.

Agić : Nasi imami, hvala Bogu, znaju kako da ove pojedince i grupice izoliraju. Ovaj problem kod nas nije prisutan u onoj mjeri u kojoj je prisutan na Balkanu i šire. Vehabijske grupe bosankog porijekla su ovdje potpuno marginalizirane, a možda i iskorijenjene. U našim dzematima oni nemaju prolaza. To oni vrlo dobro znaju.

Kliker : U posljednje vrijeme mnogo se govori o islamofobiji koja prema Rijasetu Islamske zajednice BiH poprima zabrinjavajuće razmjere. ?

Agić : Strah od islama nije ništa novo. Uvijek su se nemuslimani zbog straha od nepoznatog bojali islama. Uvijek je bilo islamofobije – i za vrijeme Poslanika, i u Mekki i u Medini islamofobija je bila veoma prisutna. Islamofobija je zapravo znak da islam sebi pronalazi mjesto u društvu. Ona može biti dobar znak u vremenu. Za vrijeme komunizma nije bilo islamofobije, jer je islam bio marginaliziran. Danas on to nije, hvala Bogu.

Kliker : Uskoro će izbori za novog reisa. Hoćete li se kandidovati za ovu najvišu dužnost u IZ BiH kakvog kandidata preferirate?

Agić : Nikada ne bih kandidovao samog sebe, jer je to u suprotnosti sa duhom učenja naše vjere. Imamo mi dosta sposobnoh pojedinaca u Bosni, koji ovu dužnost mogu obavljati da odgovore našim potrebama na zadovoljavajući način. A Čikago je već dao jednog reisa. Dovoljno je. Preferiram kandidata koji će izbalansirati potrebe svojih posjeta i nastupa u zemlji i inozemstvu. Nama je potreban reis, koji će se mnogo viš posvetiti unutrašnjim našim BH procesima, a manje svjetskim forumima i konferencijama. Trebamo reisa koji će formirati timove stručnjaka da se posvete projektima, nekog ko je dobar koordinator, timski orijentiran, čovjek jake dove i snažne i autentične ličnosti.

Kliker : U oktobru su i lokalni izbori u BiH koji na terenu trasiraju buduće odnose i zbivanja u naredne četiri godine. Koji je po vama pravi putokaz koji trebaju slijediti Bosanci I Hercegovci u Sjevernoj Americi?

Agić : Ako mislimo na Bošnjake u Americi, onda bi oni morali prepoznati svoj politički potencijal koji leži u njihovom pravu da glasaju u SAD. On je dosada bio minimalno iskorišten kroz rad onda još nepodijeljenog KBSA, i to prvenstveno na uspješnom dokazivanju da je u Srebrenici bio genocid. Od tada Bošnjaci ovdje nisu gotovo ništa politički značajno postigli, ako se izuzme lobiranje da i pojedine američke države proglase Dan genocida u Srebrenici. Naš čovjek bi morao znati da se u modernim demokratskim društvima glasanjem sve rješava. I ovdje i u Bosni. Za mene ostaje kao jedna velika misterija to što naši ljudi gotovo da izbjegavaju da učestvuju u lokalnim izborima u BiH. To je vjetar u leđa Republici Srpskoj. Zato je za mene svaki naš razgovor protiv RS prazna priča dok god naši prognaninici ne počnu masovnije učestvovati na lokalnim izborima. Halil Šetka