Kliker.info

Piše : Sead Fetahagić  

Prisustvujemo svojevrsnom cirkusu oko pravljenja vlasti na državnom i federalnom nivou, pa ako je to demokratija onda je taj sistem zapao u ćorsokak. Međutim, prije da je to balkanski način sprovođenja demokratije, zapravo reklo bi se da je to bosanska varijanta parlamentarizma, gdje se ne zna ko je s kim, a ko protiv koga.Neki sudionici tih dogovora govorili su kako je isto tako važno prihvatiti program, kao i kadrovska križaljka. Dok se u javnosti ponešto zna ko su ti značajni kadrovi koji će nas voditi u naredne četiri godine, za programska načela ništa nismo čuli. Biće da je tu metnut program oko zapošljavanja, ispunjavanja zadataka što nam ih je Evropska unija dala, socijalna skrb, dalja privatizacija i tako te stvari. Gotovo bih se mogao kladit i da u tim programskim načelima ništa nije rečeno za nauku i naučna istraživanja.Već deset godina sudionici smo jednog društvenog nazadovanja, u kojem znanje i pamet ne igraju nikakvu ulogu. Treba samo znati da su mnogobrojni savjetnici naših političara na svim nivoima vlasti neki mediokriteti, da se tu ne mogu prikučiti znanstvenici od imena, ljudi koji su objavili značajne naučne knjige, akademici. Pa kako će društvo načiniti makar korak naprijed kad su nam političari operisani od znanja, a što je pogubnije još su gori njihovi savjetnici. Nije ni čudo kad se u društvu najviše cijene ekonomisti, oni koji su završili fakultete po šemi dogovorene ekonomije. Govori li išta podatak da se u mnogim našim gradovima otvaraju visoke škole menadžmenta, a privreda nam napreduje mravljim korakom.U onom bivšem sistemu poslije Drugog svjetskog rata odmah se pristupilo opismenjavanju, pa su milioni ljudi naučili pisati i čitati. Osnivane su osnovne škole, radnički univerziteti, biblioteke, univerziteti. Na tom nasljeđu nismo krenuli korak dalje, jer talentovani mladi stručnjaci nemaju gdje da nadograđuju svoje znanje, gotovo da su zamrle sve naučne institucije. Samo je pri "Energoinvestu" prije ovog rata bilo 11 naučnih instituta, a danas nema nijedan. Kao što mlade naučnike puštamo vani da stiču znanja, pa tamo ostaju da svojom pameću pomažu bogati Zapad, tako u naučnom i inovatorskom smislu potpuno zavisimo od uvoza. Naša država je dobijala zavidna sredstva za oporavak, ali za naučna istraživanja ništa. Američka korporacija IBM godišnje ulaže šest milijardi dolara u istraživanja, a iz naših budžeta u tu svrhu se izdvaja 0,05 procenata.Zašto bi ovdje stranci razvijali naučnu djelatnost, kad je za njih probitačnije da ostanemo na ovom nivou, na razini kolonijalne zemlje? Mi tapkamo za svjetskim naučnim saznanjima, uvozimo one ideje za koje se sad na svjetskoj razini preispituje njihova učinkovitost. Tjeraju nas da bez pogovora prihvatamo slobodno tržište i neoliberalizam u ekonomiji, a u mnogim svjetskim metropolama narod masovno ustaje protiv te kapitalističke doktrine. Nedavno je umro u 94. godini života Milton Friedman, otac neoliberalizma i "čikaške škole" slobodne trgovine. Posljednjih godina svog života retardirao je u svojim stavovima, pisao da njegova monetaristička teorija nije bogom dana. A mi i dalje na najgori mogući način privatiziramo firme, koje onda odu u stečaj.Kod nas se od naučnih disciplina najviše cijeni ekonomija (za koju mislim, kao i za istoriju, da nije nauka, jer nije egzaktna), pa mlada raja navalila da studira takve fakultete sa brzodobijajućim diplomama. Vjerujem pomalo cinično da su nekadašnje srednje trgovačke škole bile ozbiljnije nego sadašnji fakulteti za menadžment. A šta je s egzaktnim naukama kao što je matematika, mašinstvo, fizika, hemija, niko se ne brine da se u tim oblastima podstaknu istraživanja. Ništa nam ne znači primjer Finske, zemlje bogate jezerima, šumom i snijegom i ledom, koja je razvijajući svoju znanost postala među glavnim proizvođačima elektronske opreme.Mi nemamo strategiju razvoja, pa je onda moguće da nedoučeni ministri buncaju o razvoju elektroprivrede, a da tom razmatranju ne mogu pristupiti naučnici raznih disciplina. Za gradnju hidrocentrala odlučilo se nekoliko političara, koji su u tome vidjeli način da pokupe kajmak, a naučnici nesumnjivog digniteta drže se podalje od ovog značajnog opštedrušvenog pitanja. Zapravo nama ne trebaju naučnici niti pamet, jer bi u tom slučaju političari izgubili na svojoj neprikosnovenoj veličini.

(Nezavisne novine)