Kliker.info

 “Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini bi trebali biti demokratski i pošteni izbori koji će se održati 6. oktobra 2024. Na ovim izborima birati će se načelnici općina i gradonačelnici gradova, kao i općinska i gradska vijeća i skupštine. Nažalost, od prvih izbora 1990. do sada ni opći, niti lokalni izbori, nikada nisu bili ni demokratski, ni pošteni, niti transparentni, jer se stalno na svim izborima varalo, kralo, dopisivalo, upisivalo, prekriživalo, manipuliralo, podmićivalo, lagalo, ubacivali listići u biračke kutije od strane biračkih odbora, a koji su uvijek bili stranečki, nikads nezavisni i samostalni kakvi bi trebali biti.

Piše : Satko Bitanga

Političke stranke, posebno one nsjveće koji su godinama na vlasti, su preko svojih ljudi u općinskim i gradskim izbornim komisijama godinama falsificirali biračke spiskove, glasali su uz njihovo aminovanhe i mrtvi glasači, kupovali su ljude u nevolji za male novce i kese sa kafom, sokom, šećerom i uljem, obećavali izluđenim ljudima  “brda i doline”, radna mjesta za njih i njihove porodice, traktore, freze, junice, ovce, poticaje…A one poštene ljude sa stavom i opozicione stranke, koji nisu to prihvaćali, ucijenivali su, prijetili im, označavali po starom, oprobranom i više puta uspješno primijenjenom receptu  “nacionalnim izdajnicima” svoga naroda, a čijim se jedinim predstavnicima i braniteljima njihovih interesa godinama lažno predstavljaju.

Kadrovi svih vladajućih stranaka, posebno onih iz nacionalnih stranaka koje su najduže na vlasti, koristile su stalno i nemolice naše novce, zajedničke resurse i budžetska sredstva i medije pod njihovom kontrolom, samo za vlastitu i stranačku promociju i izbornu kampanju. A opozicionim stankama i njihovim kandidatima na svaki mogući način otežavaju izbornu kampanju, pa im čak zabranjuju predizborne skupove i normalnu komunikaciju sa biračima.

Po meni su lokalni izbori za većinu ljudi puno važniji od općih, jer u općinama i gradovima oni stalno žive i rade. Zato bi im trebalo biti puno lskše i odlučiti se koga glasati, jer svi mi znamo dobre sve kandidate za funkcije načelnika i gradonačelnika kao i sve kandidate sa stranačkih, koalicijskih i nezavisnih listi, jer su to ljudi koje žive u istoj sredini kao i mi. Znamo dobro i njihove biografije, sposobnosti, da li su pošteni ili nisu, šta su ranije imali, a šta imaju sada, kako su pojedinci i njihove potodice i prijatelji stekli ogroman kapital, nesrazmjeran njihovim platama i primanjima, kako se odnose prema običnim ljudima, običnom puku, da li su bahati, egoisti, skloni porocima, ili su skromni, humani, moralni i pomažu koliko mogu drugim ljudima kojima je pomoć potrebna.

Od 1990. do sada na svim dosadašnjim lokalnim i općim izborima glasao sam na biračkom mjestu u mojim Višićima u mome rodnom gradu Čapljini. Čak sam na tim prvim višestranački  izborima 1990. bio mladi kandidat na izbornoj listi SDA. Izabran sam u tadašnje općinsko vijeće i za potpredsjednika Skupštine općine Čapljina, ali kao volonter i bez ikakvih mjesečnih primanja. A za predsjednika općine izabran je predsjednik pobjedničke stranke HDZ Čapljina Pero Marković.

U to vrijeme je glumio velikog demokratu i borca protiv jednopartijskog komunističkog sistema, za razvoj i napredak naše Čapljine i svih njenih žitelja, bez obzira na nacionalnost, vjersku, stranačku i drugu pripadnost. Ali, kratko je to trajalo. Pero je tokom rata pokazao svoje pravo lice,  nacionaliste, šoviniste i zlikovca. Postao je apsolutni ratni vladar Čapljjne, istovremeno predsjednik općine i HVO-a, svemoćan čovjek koji je odlučivao o životu i smrti svih Čapljinaca. Rezultate i posljedice takve politike u Čapljini dobro znamo.

Usljedio je progon svih onih koji nisu bili Hrvati, ali za njega nepodobni i neposlušni  Hrvati su bile isto mete. Otvoreni su, uz njegovo znanje i odobrenje,  koncentracioni logori Dretelj, Gabela, Silos… Uslijedilo je rušenje kuća, progon, paljevine, ubistva, pljačke, ali istovremeno i enormno bogaćenje njega i njegovih najbližih saradnika. Dok su mnogi čapljinski dragovoljci ginuli i bili ranjavani tokom odbrave grada od veliko srpske agresije, Pero Marković i njemu bliski ljudi su iz rata izašli neokrznuti, puni novca i “teški ko brodovi”.

Njemu i drugim ratnim profiterima ovaj rat je bio baš brat, dok je većina ljudi koji su čitav rat proveli u rovovima, u miru su nastavili da živi u siromaštvu i marginama društva, zaboravljeni i ognorissnih od ovih vlastidržaca. Pero i njemu slični ovim su našu lijepu, višenacionalnu, multikulturnu, razvijenu i prelijepu prijeratnu Čapljinu stavili na povijesni stub srama, kako u BiH, tako i širom demokratske Evrope i svijeta. A on je svoju guzicu izvukao optužujući druge za sve loše i zločine koji su se tokom rata nesporno desilo u našem gradu, osim sebe kao najodgovornijeg čovjeka.

Pero, kao bivši udbaš, promijenio je gospodara i postao tajni saradnik, svjedok, doušnik i denuvijator protiv poznate “Šastorke” (Prlić, Petković, Praljak, Stojić, Ćorić, Puljić) tokom suđenja pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Den Hagu. Kasnije se ovaj brko iz Gnjilišta lukavo prešaltao iz HDZ BiH u HDZ 1990., malo sklonio i umirio, ali i dalje pokušava da iz sjene vuče političke konce u Čapljini i Hercegovini Bilo i ne ponovilo se nikada nikome i nigdje više. I nakom ratnog i više od 10 godina poslijeratnog apsolutnog vladanja Čapljinom HDZ-a, njihovog čelnika Pere Markovića i njegovih kadrova i poslušnika, kao “dašak vjetra” i demokratskih promjena 2006. na čelo grada dokazi mladi i novi kadar čapljjnskog HDZ-a iz ugledne čapljinske potodice, u to vrijeme nepoznati i do tada politički neaktivni dr. Smiljan Vidić.

Sjećam se i njegovog predizbornog slogana “Imam lijek”. Mnogi u Čapljini su sa optimizmom podržali i prihvatili izbor dr. Vidića, pa i ja osobno. Poslao sam mu pismenu čestitao i poželio uspješan rad s ciljem razvoja našega grada i boljeg života svih Čapljinaca. Susretali smo se često tokom njegovog prvog mandata, a kasnije vrlo rijetko. Dr. Vifić je napravio, posebno u prvim godinama, puno dobrih i pozitivnih stvari za sve građane Čapljine, ali, nažalost, nije tako nastavio. Uskoro se puno promijenilo, ali ne na bolje, nego na gore. Kao i mnogima drugima prije njega, vlast, slast, moć i novac su mu “oduzeli” pamet i moć normalnog razmišljanja, okružio se brojnim nesposobnim kadrovima i poslušnicima, zatim odao raznim porocima, pa koruptivnim i nezakonitim radnjama i zgrtanju novca i nekretnina za sebe i svoju rodbinu, prijatelje i saradnike.

Nakon prvog dosta uspješnog mandata, nekoliko puta je uzastopno nastavio pobjeđivati na svim lokalni izborima kao kandidat HDZ-a, čiji je član postao tek 2006. godine. To je uspio, prije svega zato što je imao bezrezervnu podršku lidera  HDZ-a Dragana Čovića, te što su mnogi ljudi po inerciji glasali za njega i kandidata ove stranke, dok je opozicija bila slaba i razjedinjena. Pored toga, i mnogi tradicionalni glasači SDA kao dugogodišnji vjerni partneri HDZ BiH su njemu na izborima davali glasove i to po nalogu Centrale u Sarajevu. Naravnk bilo je krađe i manipulacije u svakom izbornom procesu. Ali, svemu dođe kraj, jer nikada ‘ničija nije do zore gorolila”.

Korupcija, nezakonit rad, nebriga za ratne stradalnke i siromašne,osobno enormno bogaćenje i poroci u koje je duboko “zabrazdio”, rezultirali su stagnacijom Čapljine, masovnim odlaskom mladih ljudi i čitavih porodica u inostranstvo. Tužilštvo je napokon počelo raditi svoj posao i protiv njega je podignuta optužnica. Zatim je izgubio Čovićevu podršku pa mu nije dozvoljeno da se  kandidira za novi mandat, a i opozicija u Čapljini je zadnjih godina ojačala i postala sve konkretnija u kritikama svih loših poteza Vidića i aktuelne gradske vlasti. Zato će biti vrlo interesantno kakvi će biti rezultati lokalnih izbora u Čapljini. Za gradonačelnika se kandidiralo čak 5, meni osim dvojice potpuno nepoznatih kandidata.

Prvi je dragovoljac u odbrambenom ratu, poslije rata privatnik i biznismen, dugogodišnji gradski vijećnik, predsjednik i kandidat opozicione Čapljinske neovisne stranke – Čapljina u srcu Pero Previšić, koji ima realne i velike šanse da pobijedi, ako bude dovoljno pameti kod ostalih opozicionih stranaka i njihovih kandidata za gradonačelnika. Drugi je kandidat SDA Ajman Šoše, koga poznajem od njegove rane mladosti dok sam i ja bio u ovoj stranci, trenutno zastupnik u kantonalnih skupštini. Po mome mišljenu  i iz puno razloga on nema nikakve šanse da pobjedi, te smatram da je njegova kandidatura pogrešna.

Mislim da je on istaknut kao kandidat po dogovoru HDZ i SDA, a sa namjerom da Bošnjaci glasaju za njega, a ne za najozbiljnijeg kandidata opozicije. Ostale kandidate ne poznajem, ne znam ni šta, ni gdje su radili, niti kakve uspjehe do sada su postigli u životu. Mislim da su ovi kandidati bez šansi i svjesno ili nesvjesno podmetnuta “kukavičja jaja” biračima u Čapljini. Naime, gradonačelnik se bira relativnom, a ne apsolutnom većinom (50% plus 1 glas), pa ako svi ostanu u utrci i ne povuku se u korist P. Previšića neće dobiti ništa i ne mogu pobijediti, nego mogu samo pomoći anonimnoj kandidatkinji HDZ-a. da pobijedi i nasljedi Vidića u gradonačelničkoj fotelji. A jedini “argument” i kvalifikacija za ovu funkciju kandidatkinje HDZ-a je da je rodbinski, porodično, pa i interesno povezana sa aktuelnim gradonačelnikom dr. Smiljanom Vidićen.

Ako bi se to desilo, onda bi vrijedila naša stara  narodna mudrost: “Sjaši Kurta da uzjaše Murta” gradonačelnikom dr. Vidićem. Smatram da je HDZ u Čapljini sigurno imao puno boljih i kvalitetnijih kandidata za funkciju gradonačelnika. Zašto to nisu učinili nije ni poznato, ali ovaj Vidićev izbor samo pokazuje koliki je njegov strah od gubitka funkcije i vlasti, pa traži zaštitu nakon neminovnog odlaska u političku penziju i zaborav. Nadam se da je većina Čapljinaca dovoljno pametna i mudra da mogu lako prepoznati ovu Vidićevu providnu “političku igru” i manipulaciju i da neće opet na nju opet nasjesti i kao “poslušne ovce” izaći na izbore i glasati onako kako im vladajuća stranke HDZ, ali u ovom konkretnom slučaju i SDA, napišu i odrede.

Zato pozivam sve Čapljince da masovno izađu na ove lokalne izbore i biraju one kandidate koje dobro poznaju i kojima najviše vjeruju, a ne da im bilo ko drugi “soli pamet” kao da su maloumnici i ne vide i ne osjete kako žive, kakav im je životni standard i kakva je politička, privredna, društvena, socijalna i demografska situacija u Čapljini. Ako misle da je sve dobro i da teče “med i mlijeko” u gradu u kojem žive onda im je veoma lak izbor, pa neka glasaju za kandidate vladajuće stranke HDZ-a. A ako su svjesni situacije u kojoj žive i ako se brinu za svoju i budućnost svoje djece onda bi trebali glasati za najozbiljnijeg kandidata opozicije za gradonačelnika Čapljine, koji se već godinama pokazao i dokazao kao istinski i uporan opozicionar aktuelnoj vlasti.

Isto tako bi trebali glasati za sve liste istinskih, a ne lažnih, opozicionih stranaka za gradsko vijeće, jer je i to veoma bitno za formiranje gradske vlasti nakon izbora. Svaka promjena na bolje je dobrodošla, a ako ti novi ljudi i lokalni političari, ukoliko dođu na odgovorne funkcije i firmiraju lokalnu vlast, ne ostvare svoja predizborna obećanja i ako postanu isti ili gori od njihovih prethodnika, onda olovke u ruke i nakon četiri godine na lokalnom izborima ih kaznite i ne glasajte za njih. U tome je snaga svakoga od nas osobno, pa ako smo odgovorni, pošteni, razumni i normalni ljudi iskoristimo je već u nedjelju 06.10.2024. na lokalnim izborima u Čapljini.

Na kraju, mislim da bi ovo trebalo vrijediti za sve lokalne zajednice u cijeloj BiH. Ako su lokalne vlasti u njihovim općinama i gradovima dobro, vrijedno i pošteno radili u interesu svih građana koji tu žive, a ne samo u svome osobnom interesu, onda im i na ovim izborima dajte povjerenje, bez obzira iz koje pokitičke stranke dolaze, ili koalicije dolaze