Kliker.info

Piše : Šaćir Filandra (NN)

Pitanja autoriteta, jedinstva i morala kod Bošnjaka su kao i kod većine tradicionalnih naroda usko povezana. Da li Bošnjaci pate od nedostatka morala kao manjka unutarnje koherencije, osjećaja odgovornosti cjeline prema dijelu i dijela prema cjelini?Da li je tu, više već kod drugih, prisutan nedostatak moralno-normativne strukturiranosti oko pouzdanih stavova, postignuća vrijednosti koje se jednostavno u našoj djelatnosti internaliziraju i ne propitivaju? Je li moguće da jedino Bošnjaci, kako sami sebi često prebacuju, nemaju set neupitnih i obavezujućih vrijednosti i stavova? Ne. I kod njih je stanje manje-više slično ili istovjetno kao i kod susjeda. Na svim stranama smo svjedoci pretvaranja čisto demokratskih, političkih, povijesnih i individualnih razina u kolektivistička kvaziromantičarska moraliziranja o nužnosti jedinstva nacije, stavova, prijedloga, mišljenja pa čak i ukusa.

Ipak, nije dovoljno ostati kod načelnih opažanja. Ako ostavimo po strani dominantno ideološki pojam jedinstva nacije, ako dakle jednistvo nacije ne razumijevamo samo kao centralizaciju i instrumentalizaciju moći, kao podložnost jednom i jedinom (aktualnom) autoritetu, onda se kod Bošnjaka danas susrećemo s previranjima na rubovima nacije gdje se pitanja jedinstva i integriteta naroda postavljaju na jedan nov način. Prije svega mislim na dva već izronjena slučaja, na novopazarski Sandžak (Republika Srbija) i Cazinsku Krajinu, gdje su međusobna trvenja Bošnjaka dovela dotle da se politička i stranačka nesuglasja rješavaju ubojstvima.

Novopazarski slučaj, kako ćemo imenovati sva dosadašnja i aktualna zbivanja u Tutinu posvađanih islamskih zajednica Republike Srbije, je sasvim konkretan i na individualiziranoj je razini, što govori i činjenica da on ne prestaje da se autonomno odvija i pored svih prijelomnih povijesnih zbivanja u Srbiji. Da li u tom sukobu dvojice duhovnih i političkih vođa ima već neke zlokobnosti koja cijelu stvar nezaustavljivo vuče ka nesretnom kraju, ili je ipak u pitanju političko rivalstvo konkretnih pojedinaca koje vješto koriste, pored drugih, i srbijanske političke i obavještajne strukture za svoje interese? Mimo ambicije da se cjelovitije odgovori na ovo pitanje mora se reći da je cijela stvar zabrinjavajuća. Da li se radi, a kako se često u neformalnim sarajevskim krugovima može čuti, o vještoj manipulaciji srbijanske vlasti Ljajićem i Ugljaninom (kao da su oni zadnjih dvadeset godina obnašanja vlasti ostali puka nedonoščad), ili je u pitanju nedostatak demokratske političke kulture tog dijela bošnjačkog naroda, kako se to može zaključiti. Ono što je važno i zabrinjavajuće jeste otvaranje bošnjačkog pitanja u Srbiji kao muslimanskog u trenutku kada se pitanje Kosova okončava na ovaj ili onaj način. U zraku visi pitanje: Da li će i kako će Sandžak nadomjestiti Kosovo u svijesti i nacionalističkoj strasti brojnih Srbijanaca? Da li će srpski nacionalizam svoj jed iskaliti na Bošnjacima Sandžaka? Da li Bošnjaci Sandžaka mogu postati potencijalno ugrožena grupacija po osnovi vjerske i etničke različitosti? Jesu li na tom području mogući novi slučajevi kolektivnog obespravljivanja, nasilja, ili čak eliminacije? Ili je očekivati samo intenzivnija migriranja ka Bosni i Turskoj? Da li su sve bošnjačke razjedinjenosti u Novom Pazaru dio tog i takvog scenarija? Je li bošnjačka zajednica Srbije toliko nekvalitetna da može biti pocijepana izvana – što je oprobani model optužbi drugih za svoje probleme – ili je ona jednostavno bez autonomne političke etike, odgovornosti i bilo kakve kulture postala objekat manipuliranja svojih nezajažljivih, nezamjenjivih i primitivnih tzv. lidera (što jeste primaran problem)? Sva ova pitanja sama od sebe izranjaju. Niko ih ne izmišlja! Bosni i Bošnjacima je demokratska Srbija potrebna iz hiljadu razloga, a jedan od njih, i to vrlo važan, jeste i pitanje Sandžaka. 

Stanje u Cazinskoj Krajini je zasad, a nadati se da će tako i ostati, umnogome drukčije. Na površini se stvar svela na unutarpartijske obračune s vodstvom SDA Cazina i formiranje nove stranke A – SDA. Drastične odluke su donesene na osnovu krivih informacija, pravi ljudi su stradali, to se danas nezvanično može čuti u kuloarima te stranke u Sarajevu, ali je šteta učinjena. Kako se samo Sarajevo zna ignorantski odnositi prema provinciji!? Tako je u ovom slučaju od gotove stvari – to da svi cazinski muslimani u Sarajevu vide i osjećaju svoj politički, nacionalni i duhovni centar – napravljeno stanje i preispitivanje za tu populaciju o svom položaju i valjanom utočištu. Fikret Abdić je primjer da se u tom traganju može i zalutati, pa i gadno pogriješiti. U najgorem scenariju, a kojeg prvo treba imati na umu, ovdje su moguća secesionistička događanja. Toga, naravno, ni u zloj primisli danas nema. Jedino ima, to je ono što se ističe, naglašenog nacionalno-političkog stava, optuživanja komunista i ružnog koketiranja sa islamom u politici.