Kliker.info

U razgovoru za Radiosarajevo se prisjeća kako je bilo i teških dana, no upornim radom i trudom ova žena postala je trenutno jedna od najvažnijih karika u procesu zapošljavanja Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj.

Bila je i prva osoba koja je uspjela pribaviti radne dozvole za ljude koje je „regrutovala“ u BiH još u vrijeme kada nismo imali potpisan međunarodni sporazum s tom zemljom.

„Put me odveo u Njemačku 1991. godine. Moj otac je bio u politici, porodična kuća moga oca je ‘dignuta u zrak’ i to je bio povod da odemo iz Bihaća. Planirali smo otići na mjesec, dva, i evo još uvijek sam u Njemačkoj. Tamo sam se udala i rodila sina koji danas ima dvadeset godina koliko sam ja imala kada sam napustila BiH. Moj prvi posao bio je posao medicinske sestre u staračkom domu, kasnije na jednoj klinici. Shvatila sam da želim i da mogu više, upisala sam Ekonomski fakultet i po završetku unaprijeđena sam u marketing menadžericu. Od 20 menadžera koji su u to vrijeme radili za našu kliniku bila sam jedina koja nije rođena Njemica.“

Zinaida je znala da je to priznanje za njen rad. Ubrzo su se pružale nove radne prilike. Njen naredni angažman bio je za kliniku AHA iz Bremena, koja će potom otvoriti kompaniju Convivo. Riječ je lancu staračkih domova. Na konkurse koje je raspisivao njen poslodavac nije se javljao dovoljan broj kandidata što je za ovu kompaniju bilo poražavajuće. To je bio prostor za prijedlog kojeg se dosjetila Zinaida Kadić i koji će kasnije promijeniti život više od 600 Bosanaca i Hercegovaca koji su upravo zahvaljujući njoj otišli na rad u Njemačku.

„Sve je spontano počelo. Moj poslodavac bio je razočaran odzivom na oglas za medicinskim osobljem. Tada sam preporučila da se angažuju radnici iz Bosne. Bila je pozitivna reakcija, no ubrzo sam se suočila sa svojevrsnim zidom, jer smo imali zakonska ograničenja. Ali nisam odustajala. Pronašla sam za nas jednu pogodnost a koja se u Njemačkom zakonodavstvu odnosila na treće zemlje. Naime, pronašla sam da firma koja pozitivno posluje u Njemačkoj i ima mogućnost ekspanzije, ima pravo da, ako ne pronađe adekvatne radnike s prostora Njemačke ili drugih zemalja EU, može zaposliti radnike iz trećih zemalja. Za te radnike Njemačka se obavezuje da osigura radnu i boravišnu vizu na određeno vrijeme i samo za tog poslodavca i tu firmu.“

To je bio put kojim će vrlo brzo Zinaida iz BiH odvesti prvih 25 radnika u Njemačku.

Priča nam kako se na prvi konkurs koji je raspisan krajem 2010. godine prijavilo oko 200 kandidata.

„Prijavilo se mnogo više kandidata nego su u tom trenutku bile potrebe. Znala sam iz svog iskustva kroz šta sve prolaze ljudi prilikom dolaska u drugu zemlju i zatražila sam od poslodavca određene uslove. Insistirala sam da radnici pored radne dozvole, zdravstvenog i socijalnog osiguranja budu plaćeni jednako kao i državljani njemačke koji rade isti posao.„

Na ovaj oglas prijavila se i majka Sanida Salkića. Danas je, kaže, ona sretna radnica u sretnoj zemlji jednako kao i njegov brat koji joj se pridružio nakon nekog vremena.

“Sjećam se dana kada je majka otišla na intervju na kojem su prisustvovali i predstavnici kompanija iz Njemačke s gospođom Zinaidom. Mama je prošla na tom intervjuu i bila je oduševljena, ali nije bila optimistična jer naprosto nije vjerovala da se to može dogoditi. Ali eto dogodilo se, dobila je poziv da preda dokumente u ambasadu. Mama je otišla u Njemačku, a ja i moja dva brata smo ostali s ocem. Otac se nakon dvije godine pridružio majci, a brat nakon završene škole kada je položio B2 njemačkog jezika. Tamo je upisao medicinsku školu.”

Iako je magistar islamskih nauka, Salkić se planira prekvalificirati jer nije zadovoljan stanjem u BiH.

“Diplome ću ostaviti u ormar. Krenut ću ispočetka, upisati srednju medicinsku školu, kako bih postao njemački medicinar i kako bih mogao živjeti život kakav ne mogu živjeti u Bosni iako radim”.

Njemačka je postala zemlja starih osoba

Radeći posao marketing menadžerice Zinaida je imala uvid u tamošnje statistike. Bila je, kaže, svjesna da u ovoj zemlji manjka medicinskog kadra.

Njemačka je postala zemlja starijih osoba. Procjenjuje se  da do 2025. godine svaki treći Nijemac će biti stariji od 63 godine. Njemačka je jednostavno jedan period prespavala i to je nenadoknadiv gubitak za njihovo stanovništvo, priča nam Kadić.

Međunarodni sporazum koji je potpisan prije četiri godine s Njemačkom otvorio je put za medicinare. No, s vremenom su rasle potrebe i za pomoćnim radnicima, električarima, građevinarima, inžinjerima… Ono što svako ko ima namjeru potražiti posao u ovoj zemlji treba da zna jeste poznavanje njemačkog jezika, i to prema stepenu znanja B1 ili B2.

Zbog izrazito poslovnog odnosa s kandidatima, ali i poslodavcima za koje je radila te uvjeta na kojima je insistirala, Zinaidu su s vremenom počeli kontaktirati i ljudi iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, s Kosova…

Sve su to kaže Zinaida ljudi koji idu trbuhom za kruhom. Radeći ovaj posao postala je svjesna kako je u BiH više onih koji bi otišli nego ostali.

“Mnogo je mladih ljudi koji odmah po završetku srednje škole žele otići, bračni parovi s malom djecom koji su zaposleni i stambeno situirani odlaze. Pitala sam ih zašto kada imaju posao, stan, i odgovori su uglavnom zbog djece. Obično kažu da oni jesu zaposleni ali šta će sutra biti s njihovom djecom. Stariji kandidati obično odlaze zbog gubitka posla ili zbog želje da pomognu porodici.”

Zinaidin inbox zatrpan je porukama ljudi koji pitaju za mogućnost odlaska iz BiH. Iako ima svoju web-stranicu ljudi je najčešće kontaktiraju putem Facebooka. I to je postalo najbrži način komunikacije.

Upravo na njenom Facebook profilu svako malo pojavi se novi oglas za posao.

Elma Behram (Radiosarajevo)