Kliker.info

„Političku krizu u Bosni i Hercegovini  može riješiti samo neka nova politička arhitektonika, neka nova konstelacija unutar-državnih političkih odnosa, kao takva proizašla iz (nekih budućih) općih izbora. To nikako ne može uraditi postojeća potrošena, nekompetentna i kompromitirana politička garnitura na svim nivoima vlasti“, rezolutno tvrdi dr. Zarije Seizović profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji za Kliker govori o uzrocima krize, Daytonskom uređenju BiH, političkim pregovorima i prognozama u vezi sa perspektivama Bosne i Hercegovine.

Prof. Seizović rođen je 1964. godine u Sarajevu, gdje je, 1990. godine, diplomirao na Pravnom fakultetu. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu magistrirao je 2000. a doktorirao 2006. godine. U zvanju vanrednog profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu predaje Uvod u Međunarodno javno pravo na drugom ciklusu studija te Međunarodno humanitarno pravo, Pravo odbrane i sigurnosti i Upravno pravo i upravni postupak na prvom ciklusu. Objavljene su sljedeće njegove autorske knjige: Bosnia and Herzegovina: Concord of Diversity – Compilation of Legal Essays (2005), Constituent Peoples and Constitutional Changes (2008), Međunarodno javno pravo – zbirka eseja (2008), koautorska knjiga Politički sistem BiH 4 (2010), te prevod jedne knjige na engleski jezik (2010).

Autor je četrdesetak naučnih i stručnih radova, objavljenih u zemlji i inozemstvu te koautor više naučnih i stručnih publikacija iz oblasti međunarodnog prava, ljudskih prava i politologije. Predavao je na dodiplomskim i postdiplomskim studijama u zemlji i inozemstvu i bio učesnik brojnih naučnih i stručnih skupova u BiH i van nje. Bio je zaposlen na Pravnom fakultetu u Zenici gdje je obavljao funkciju prodekana za međunarodnu saradnju. Član je Vijeća Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Kao pravni savjetnik radio je u UN, OSCE, ICG, Sudu BiH, Ustavnom sudu Federacije BiH, zatim kao sudija krivičnog odjeljenja, u advokaturi, kao konsultant na projektima reforme uprave u BiH i regionu, te portparol Granične policije BiH. Sudski je tumač za engleski jezik a govori još italijanski. Aktivan je u medijskim  i intelektualnim krugovima Bosne i Hercegovine, komentiraaktualna zbivanja u zemlji i inozemstvu a posebno pitanja iz oblasti međunarodnog javnog prava, međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog i domaćeg krivičnog prava (ratni zločini). Pored toga, amaterski se bavi muzikom i slikarstvom.

Kliker : Za početak ovog razgovora, recite nam kako se ovakva biografija, odnosno karijera može napraviti u današnjoj BiH te uvjetima u njoj kakvi jesu?

SEIZOVIĆ : Kažete postigao sam mnogo u postojećim uvjetima – pretpostavljam da mislite na rat i poraće. Ne gledam na ono čime se bavim i u čemu sam, evo, ako hoćete priznat, kao na nešto što se mjeri. Znanost je, prije svega i usprkos njenoj današnjoj svekolikoj trivijalizaciji, prije svega stvar ljubavi i osobnih afiniteta, a onda i sredstvo koje – ovdje govorimo o društvenim i humanističkim znanostima – pomaže stjecati saznanja i tumačiti aktuelnu socijalnu, političku, kulturnu, ekonomsku i svaku drugu oblast života. Rat, poraće i današnja, rekao bih beznadna situacija u kojoj se BiH nalazi ne bi trebale biti smetnja razvoju znanosti i bavljenju njome. Čak bih rekao – naprotiv. Dakle, radim ono što volim, nisam ostao u advokaturi i sudstvu – to je praktični segment bavljenja pravom i iskustvo u njemu je dragocjeno, no ja sam, oduvijek,  vjerovao da ću biti tu gdje danas jesam. Jednostavnim rječnikom rečeno, radim ono za što sam osposobljen i to što radim jako volim.

 Kliker : Često u medijima čujemo o legaliziranoj discriminaciji definiranoj Daytonskim ustavom. Kakvo je Vaše mišljenje s tim u vezi  i koja su politički i tehnički moguća rješenja tog problema koji predstavlja veliku prepreku napretku BiH ka međunarodnim integracijama. Pored toga, kako ocjenjujete pojedina rješenja koja su ponuđena u političkim pregovorima vladajućih stranaka i njihovih lidera?

SEIZOVIČ : Da bi se ispravno razumjela kriza u koju je zapala BiH danas, treba nešto reći o njenim uzrocima. Osim rata, koji je bh „vezivno tkivo“ (multietnički, multikulturni, multikonfesionalni karakter društva) potpuno i nažalost čini se, nepovratno rastočio, postoji i jedan društveno-političko-pravni uzrok, koji je takođe posljedica rata, a koji ju i danas razara i priječi svaki akciju stvaranja normalne i funkcionalne građanske države. To je Ustav BiH koji je oktroiran kao i cijeli mirovni sporazum za BiH. Naime, ovaj najviši pravno-politički akt uvodi tzv. „institucionalnu diskriminaciju“ – preciznije, Ustav je pravno-politički ustoličio anti-državu koja se zasniva na principu  “jedna država – dva entiteta – tri konstitutivna naroda”, koji princip igra ključnu ulogu u dugotrajnim i stalnim dezintegracionim procesima i tendencijama unutar bh društva i političkog sistema. Etnički nacionalizam je pobijedio, a to mu je, sem ignorancije, intertnosti i neznanja običnih ljudi, omogućio Ustav države u kojoj se već dva desetljeća hara i pustoši sve što je resilo predratnu BiH državu i društvo. Preambula (uvodni dio) Ustava BiH (ali i mnogi njegovi normativni dijelovi) sprječavaju da se BiH re-konstitucionalizira kao državno-pravna zajednica građana u kojem će instrumenti moći i vlasti bivati raspoređeni unutar civilnog društva. Ustav u isto vrijeme favorizira (a političari obilato iskorištavaju primitivni) etno-nacionalizam i kolektivna (nacionalna) prava etničkih zajednica na račun pojedinca – građanina. Koncept „konstitututivnih naroda”, koji, po prirodi stvari, sadrži (i) ekskluzivističku konotaciju „ne-konstitutivnih“, predstavlja diskriminatorni tretman onih koji nisu konstitutivnu, i/li ostalih, građana. Kako je poznato, Evropska konvencija garantuje isti katalog ljudskih prava svim građanima, no ova njena odrednica u BiH je stavljena van snage anahronim i nadasve bizarnim konceptom „konstitutivnih naroda“.

Što se tiče rješenja koja nudi, u formi „paketa“ međunarodna zajednica ili neka domaća (netno)politička opcija, svi oni imaju jednu manu – ni jedan paket ne udovoljava potpuno apetitima domaćih političkih predstavnika. Što se konkretno ponuda domaćih političkih opcija tiče – pojedinačnih ili kao rezultat međustranačkih dogovora – za rijetke bi se moglo reći da su fokusirane na javno dobro, na probitke države i njenih građana kao cjeline – uglavnom se tu radi o sporazumima koji projiciraju raspodjelu fotelja (čitaj: javnih resursa), odn. strateško (pre)raspoređivanje vlastitih kadrova u svrhu osiguranja financijskih i političkih resursa za održavanje na vlasti. Res publica kao javna stvar potpuna je nepoznanica domaćih političara, kako pojmovno tako i supstancijalno.

Kliker :  Možete li za naše čitatelje dati Vaše viđenje krize u kojoj se BiH nalazi danas (političke i ustavne)?

SEIZOVIĆ : Korijeni svake vrste krize (ili sveg zla) u BiH deriviraju upravo iz ustavno-pravne afirmacije i konfirmacije pomenutog iracionalnog koncepta „konstitutivnih naroda“. Donošenje iole važnih političkih odluka, uključujući i odluke koje su za BiH važne zbog njene evropske budućnosti, u svakom momentu može blokirati šačica nacionalista koja, pozivajući se na „ugroženost vitalnog nacionalnog interesa“, alarmira i mobilizira politički nestabilan, povodljiv, siromašan i ogorčen puk koji, pak, promptno počne sa „zbijanjem vlastitih redova“, omogućujući „nacionalnim dušebrižnicima“ (političarima) dalj(nj)i luksuz izbjegavanja dogovora i održavanja na vlasti, posredstvom koje pustoše ionako oslabljene javne resurse.

Kliker :  Dali u svijetu postoji zemlja koja posjeduje sličan etnički i religijski “make-up” kao BiH koja bi mogla poslužiti  kao primjer nama u procesu ustavnih promjena i prilagodbi našeg ustava međunarodnim standardima koji moraju biti zadovljeni kao uvijet ozbiljnog napretka prema zapadnim integracijama?

SEIZOVIĆ : U svijetu postoje države i društva slične multi-strukture. Međutim, radi se o normalnim, slobodno mogu reći civiliziranim državama (Belgija, Švicarska) u kojima se sva raskoš njihovog multi-etničkog sastava koristi kao komparativna prednost, ne kao mana i negativan usud. Ne bih rekao da bilo koja od takvih država može poslužiti kao template, model unutarnjeg ustroja BiH jer je današnja, poratna BiH sve samo ne država koja bi spadala u red onih koje sam opisao u prvoj rečenici odgovora na ovo pitanje. Izmjene Ustava za kojim pledira presuda Europskog suda za ljudska prava u presudi u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH, izlaze iz terena dobre volje države BiH i predstavljaju njenu međunarodno pravnu obavezu da uskladi svoje zakonodavstvo sa evropskim standardima. Sasvim je jasno da, kraj ovakvog stanja stvari, koncept građanske države,u BiH u kojoj je etno-nacionalni koncept „konstitutivnih naroda“ centralni mehanizam funkcionisanja političkog sistema neće (skoro) zaživjeti.Treba jasno reći: BiH nije građanska država – njeno stanovništvo s jedne strane čine skupine privilegiranih (konstitutivnih) a s druge skupine diskriminiranih (ostalih) građana.

Za izmjene Ustava nužan je politički konsenzus, koji se ne može postići zbog etno-političkog principa odlučivanja, koji bi trebalo izmjeniti promjenom ustava i tako u krug, godinama, decenijama.Konačno, svaka reforma pretpostavlja i temeljnu promjenu načina razmišljanja, promjenu osnovnih postavki, kako bih rekao „mentalnog sklopa“ političkih elita i naroda, što je proces koji se ne dešava preko noći. Političke volje nema niti će je, saglasne, u dogledno vrijeme biti.

Kliker :  Često se u medijima karakterizira Daytonski sporazum kao jedino moguće rješenje u datom momentu za zaustavljanje rata u našoj zemlji, ali i kao glavna prepreka ozbiljnog napretka države. Da li  Dayton-ski sporazum sa kozmetičkim promjenama može biti okvir efikasnog funkcioniranja BiH i njenih entiteta?

SEIZOVIĆ : Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini(kolokvijalno nazvan Daytonski sporazum), međunarodni je mirovni sporazum koji je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, udario temelje post-Daytonskoj BiH i uveo nove standarde i mehanizme u oblasti zaštite ljudskih prava pojedinaca. Međutim, on je kreirao državno-pravni ustroj u kojem je cjelokupna ustavno-pravna struktura u državi utemeljena na principu ekskluzivističke etno-nacionalne reprezentacije konstitutivnih, a na štetu prava pojedinca – građanina. Poseban problem predstavlja kategorija „ostali“ u koje, sem Jevreja i Roma koji se najčešće pominju, spada i više stotina hiljada bh građana koji su potomstvo nacionalno nemonolitnih brakova. Diskriminatorni koncept konstitutivnih ne daje jednak pravni položaj (n)i jednaku zaštitu onima koji ne pripadaju ovim grupama ili im pripadaju ali spadaju u one rijetke koji žele da iskoriste svoje legitimno pravo „ne pripadati“ niti jednoj nacionalnoj grupi. Nikakve kozmetičke, samo suštinske promjene ustava mogu biti pravni okvir za efikasno funkcionisanje državnih organa i za osiguranje jednakopravnog položaja za sve bh građane. Preporuke bi, u tom smislu, generalno, bile slijedeće: (1) Preambulu Ustava BiH treba reformulirati tako da nova formulacija ne pravi nikakvu razliku u ustavno-pravnom položaju građana BiH (bez razlikovanja „konstitutivnih“ i „ne-konstitutivnih“); (2) Konsekventno prethodnoj proporuci, koncept „građana“ i „građanske države“ trebalo bi uvesti u kompletan normativni dio Ustava – u svaku pojedinačnu relevantnu odredbu kako bi se osigurala stvarna jednakost svih građana u BiH i (3) Sve odredbe Ustava koje su u suprotnosti sa aplikabilnim međunarodnim pravnim instrumentima i međunarodno-pravnim okvirom koji osigurava uživanje ljudskih prava bez diskriminacije trebaju biti modifikovane kako bi se osigurala jednakost svih pred zakonom, odn. jednak (nediskriminatoran) tretman za sve građane BiH. Na ovim premisama, trebalo bi pristupiti temeljnim pojedinačnim izmjenama ustavnih normi kako bi se BiH konstituisala kao efikasna moderna država vladavine prava i jednakih prava za sve njene građane.

Kliker :  Šta mislite o nedavnim najavama Doris Pack da će se BiH urediti na pricipu Njemačke ili Austrije te najavama pojedinim američkih dimplomata de će se aktivnije uključiti u riješavanje bosanskog gordijevog čvora kojeg  su a određeni način i sami stvarali. Drugim riječima, spremali se neki novi Dayton i hoće li se on desiti prije ili poslije izbora?

SEIZOVIĆ : Bosnu i Hercegovinu je nemoguće urediti na principima na kojima su ustrojene Njemačka ili Austrija ili Švicarska bilo koja druga federalna ili konfederalna državna zajednica u modernom svijetu. Ovo iz više razloga. Prije svega, BiH je postkofliktna, multi-tranzicijska država u kojoj su etno-nacionalne afilijacije i animoziteti podignuti do stepena apsurda i krajnjeg iracionalizma. Nadalje, etnički nacionalizam, kao imanentni epifenomen raspada (ex)komunističkih autoritarnih režima, pokazao se kao glavna prepreka demokratizaciji svih multi-etničkih država u tranziciji, uključujući i BiH. Etnički kriterij djelotvorno onemogućava diobu političke, socijalne i ekonomske moći pod jednakim uvjetima unutar građanskog (civilnog) društva, favorizujući, u političkoj participaciji i domenu zaštite ljudskih prava, etničke grupe na štetu građanina kao pojedinca. Ovaj koncept omogućava da konstitutivni narodi među sobom raspoređuju i dijele gotovo svu vlast i moć u državi, sprječavajući primjenu jednakog tretmana za sve građane. Države koje ste pomenuli i većina država EU u fokusu političkog sistema i ljudskih prava imaju citoyena, građanina, individuu. Sem navedenog, nacija, kao forma i supstancijalni kvalitet i obrazac političkog organiziranja i djelovanja ljudi u određenom društvu ne čini se kao dobro poznat model političke teorije i prakse u pomenutim ali i nekim drugim zemljama. Takav model potpuno je inkompatibilan društvima sastavljenim od dva ili više etno-nacionalnih ili konfesionalnih zajednica.

Američka diplomatija se odavno distancirala od BiH, jer je ispravno uočila da u njoj nema ozbiljnog političkog sagovornika niti neke jake političke opcije ili (karizmatičnog) političkog lidera koji bi postojeći dead-lock zamijenio političkim kompromisom u korist svih. Daytonski mirovni sporazum je međunarodni mirovni ugovor koji je imao svoje ciljeve, dobre i loše strane. Ništa sličnog se, po prirodi stvari, ne može očekivati u miru – jedine promjene koje su pred nama su promjene ustava koje moraju staviti u fokus pojedinca, građanina, ne etničke kolektivitete.

Kliker : Prije par dana član Predsjedništva BiH, Željko Komšić je izjavio da će se  ozbiljni razgovori o ustavnim promjena desiti tek 2015. godine. Da li je ti izjava po Vašem mišljenju utemeljena na realnim procjenama i dali se pitanje Sejdić-Finci pretvara u slučaj Komšić, odnosno rješavanje ustavne pozicije hrvatskog naroda unutar Federacije BiH?

SEIZOVIĆ : Uz uvažavanje političkog iskustva, mudrosti i senzibiliteta gosp. Komšića, ja se ne bih usudio tvrditi kada će i da li će doći do razgovora o promjenama ustava, čak niti pomenuti godinu kao odrednicu. Svi razgovori do sada su, vjerujem, bili ozbiljni, ali nisu polučili nikakve rezultate. Mislim da ovaj politički galimatijas može riješiti samo neka nova politička arhitektonika, neka nova konstelacija unutar-državnih političkih odnosa, kao takva proizašla iz (nekih budućih) općih izbora. To nikako ne može uraditi postojeća potrošena, nekompetentna i kompromitirana politička garnitura na svim nivoima vlasti.

Sasvim sigurno se izvršenje (ne implementacija!) presude u predmetu Sajdić i Finci protiv BiH od strane nekih hrvatskih političkih krugova želi iskoristiti kao schlagwort za rješavanje pitanja tzv. „jednakopravnosti“ Hrvata u BiH. Hoće li se u tome uspjeti, teško je prognozirati. Hrvatski narod je u podređenom položaju ne samo u Federaciji nego u cijeloj BiH neumitnom logikom brojeva. To pitanje takođe može biti riješeno izmjenama ustava, za što, kao što sam više puta isticao, nedostaje politički konsenzus koji mogu osigurati neke nove zdrave političke snage, čije pojavljivanje na političkom horizontu ove u svakom smislu opustošene i ojađene države, ja za sada ne vidim.

Kliker : I za kraj, ima li BiH budućnosti u kontekstu stalnih najava (Dodik) da su joj dani odbrojani i nekih krugova iz Sarajeva da je BiH vječna da joj nista ne može nauditi?

SEIZOVIĆ : Kao znanstvenik, imam pravo i dužnost da, temeljem vlastitih istraživanja te iskustva življenja u ovoj zemlji u trajanju od gotovo pola vijeka, ustvrdim da ovakva BiH, ako se nešto temeljno ne izmijeni, nema budućnosti. Ne mislim pritom na nestanak države, nego na bolju budućnost njenih građana. Niti jedna tvrdnja koju ste naveli nije realna, jer se temelji na nacionalnom naboju – naboju koji je pokazao svu pogubnost mišljenja i činjenja pod njegovim egidom. BiH je, istini za volju, bila više puta na ivici državno-pravne egzistencije, nekada čak nestajala, bivala anektirana i/li okupirana, bivala na političkim raskrižjima, možda ponekad i na političkim stranputicama, ali se uvijek, prije ili kasnije, rekonstituirala kao samostalna država. U tom smislu, možda zvanično Sarajevo ima više argumenata za svoju tvrdnju. Što se tiče pokušaja „razdržavljenja“ koji kontinuirano dolaze iz Republike Srpske (oni nisu novum, jer traju od 1992. godine), oni bi, da je iza njih stajala realna, pragmatična, djelatna i sposobna politička snaga – koju ne bi ometao stav međunarodne zajednice o potrebi očuvanja BiH kao jedinstvene države – urodili plodom. No, to se nije desilo ni nakon političkih a zatim i vojnih pokušaja devedesetih godina prošloga vijeka, pa ne vidim realnu opasnost da se ti ciljevi postignu danas legitimnim političkim sredstvima.  Igor Krišto (Kliker.info)