Kliker.info

Prof. dr. Suljo Linić, naučnik svjetskog renomea, danas je profesor na Univerzitetu Michigan. Iza sebe ima desetine objavljenih naučnih radova u vodećim svjetskim naučnim časopisima, vlasnik je nekoliko patenata i dobitnik prestižnih nagrada za svoj rad.

Diplomirao je fiziku i hemiju na West Chester univerzitetu u SAD-u, a doktorirao je na Delavare univerzitetu. Postdoktorski rad odbranio je na Fritz Haber institutu u Berlinu. No, početkom 90-ih imao je druge planove. Nakon završene srednje škole u Bihaću upisao je Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, gdje je odslušao prvi semestar.

Uvijek bio naklonjen prirodnim naukama

Aprila 1992. godine za bajramske praznike odlazi u rodni Petrovac s namjerom da se vrati za tri dana. No, agresori su imali druge planove.

“U tom periodu lokalne vlasti u Bosanskom Petrovcu, koristeći policiju i vojsku, počinju sistematska provociranja, zatvaranja, progon i u dosta slučajeva ubijanje nesrpske populacije u Petrovcu. Sjećam se ljeta 1992. kao perioda u kojem se živjelo u nevjerovatnom strahu, kada je svaka noć donosila nova ubistva, rušenja džamija, paljenje nesrpskih kuća, kada je život od smrti odvajala samo nacionalna pripadnost. U toj atmosferi totalne torture, straha, užasa i beznađa, jednog jutra u septembru policija je prošla kroz većinu gradskih mahala i proglasila preko amplificiranog zvučnog sistema da nesrbi koji žele izaći iz grada moraju otići kod benzinske pumpe (na raskrsnici puteva prema Bihaću, Sarajevu i Drvaru) u roku nekoliko sati. Moja porodica i ja smo se naravno odlučili za ovaj korak, jer bi u našim očima ostanak značio skoro sigurnu smrt. Kad smo došli do benzinske pumpe, prizor je bio nevjerovatan. Hiljade ljudi koji su rođeni, odrasli i ostarjeli u našem gradu pune autobuse i kamione i napuštaju taj grad, sretni da su izvukli živu glavu”, sjeća se profesor Linić na početku razgovora za portal Klix.ba.

Žalosno je, dodaje, da se mnogi od tih ljudi, koji su tog sunčanog septembarskog jutra uspjeli živi napustiti grad, nikad više nisu vratili. Umrli su kao izbjeglice u gradovima širom svijeta.

“Autobusi i kamioni su se u suton zaustavili na Vlašiću i istovarili izbjeglice. Rečeno nam je da pješačimo niz Vlašić prema Travniku. Sljedećeg jutra smo osvanuli u Travniku”, dodaje naš sagovornik.

Životni put ga je odveo u SAD, gdje dolazi u julu 1994. godine i nastavlja da se obrazuje u oblasti koja ga je oduvijek zanimala.

“Uvijek sam bio naklonjen prirodnim naukama – matematici, fizici i hemiji. Hemijski inžinjering je na neki način pragmatični kompromis između te želje da ostanem pri prirodnima naukama, ali u naučnoj disciplini koja direktno može utjecati na kvalitet ljudskog života. Moj rad na modernim energetskim sistemima sa fokusom na fundamentalnu fiziku i hemiju je profesionalno vrlo zadovoljavajući, jer sam dio kompletnog procesa, od naučne ideje do tog nekog novog proizvoda koji poboljšava život ljudi”, kaže profesor Linić.

Teško je pobrojati njegova naučna dostignuća, no za njega je najveći profesionalni uspjeh pozitivan utjecaj koji je ostavio na mnoge studente koji su studirali kod njega i kompletirali svoj doktorski rad pod njegovim nadzorom.

“Mnogi od tih ljudi su sada profesori na vodećim američkim univerzitetima. Ja mislim da ništa ne može pružiti jednoj osobi veće zadovoljstvo nego kad mlade osobe vide inspiraciju u tebi”, kaže.

Priznanje rodnog Bosanskog Petrovca

Za svoj rad osvajao je brojne nagrade, među kojima izdvaja dvije – ACS Catalysis  lectureship 2014. godine, što je jedno od najvećih svjetskih priznanja u području hemijske katalize, te Camille Dreyfuss nagradu, koja se dodjeljuje najboljim mladim istražiteljima širom svijeta u području prirodnih nauka.

“Isto bih istakao veliki broj naučnih publikacija u vodećim svjetskim naučnim časopisima (Science and Nature). Mnoge of ovih publikacija imaju stotine citata, što znači da su vrlo utjecajne u naučnim krugovima”.  Prošle godine Liniću je i rodni Petrovac odao priznanje dodijelivši mu Povelju grada. Zbog obaveza nije mogao prisustvovati ceremoniji uručenja Plakete, no za Bosanski Petrovac je itekako vezan.

“Moji roditelji, sestra i njena familija, moj did i nene, moji stričevi, daidže i njihove familije žive u Petrovcu. Petrovac vidim kao grad u kojem sam rođen, za koji me veže puno lijepih uspomena, u kojem žive ljudi koji su duhoviti, talentovani i prirodno inteligentni”, kaže Linić i dodaje da mu, pored roditelja, rodbine i prijatelja, iz domovine najviše nedostaju način života, ljudska jednostavnost i otvorenost.

Iako je ostvario impresivnu karijeru u SAD-u, vratio bi se u BiH jer se, kako kaže, puno više osjeća Bosanac nego Amerikanac.

“Vjerujem da bi se većina ljudi iz dijaspore vratila. Međutim, taj povratak je jedino moguć ako postoji realna šansa za određenu ekonomsku sigurnost i duhovni mir. U ovom momentu, sistemska korupcija, koja se ukorijenila u bh. zajednici, čini i razmišljanje o povratku neprimjerenim”, ističe.  Na naše pitanje šta bi savjetovao mladim ljudima u BiH, koji u velikoj većini šansu za bolji život traže u nekoj drugoj zemlji, profesor Linić kaže:

“Ako 90 posto mladih ljudi ističe želju za odlaskom, to znači da postoje vrlo dobri razlozi za to. Bilo bi nevjerovatno arogantno da ja savjetujem nekome da ostane u zajednici koja toj osobi ne odgovora. Po meni nedostatak šanse za ekonomski uspjeh i korupcija, koja izaziva osjećaj nepravde, nemoći i pesimizma kod mladih ljudi su glavni razlozi za vrlo jaku dozu nezadovoljstva i želje za odlaskom”.

(Klix)