Kliker.info

Skupština BZK Preporod, na svojoj sjednici održanoj u decembru prošle godine za predsjednika je ponovo izabrala prof. dr. Senadina Lavića.Na početku razgovora za novinsku agenciju Patria prof.dr. Lavić je rezimirao protekle godine rada BZK Preporod te odgovorio na pitanje da li je zadovoljan postignutim rezultatima.

LAVIĆ:Da, to je tačno. Na 12. izbornoj skupštini Preporoda ponovo sam dobio većinsku podršku članova Skupštine. Protekli period bio je buran, kompleksan i neizvjestan. Dijelili smo sudbinu cijelog bosanskohercegovačkog društva i morali smo se „prilagođavati“ trendovima. Uspjeli smo održati Preporod i ponuditi nekoliko važnih projekata: četiri naučna skupa o državi BiH i Bošnjacima, nagrada za dramu, nagrade za dječije radove u literaturi i likovnoj umjetnosti, naučni skupovi o književnicima A. Sidranu, Dž. Karahasanu i S. Mahmutefendiću, objavljivanje nekoliko vrijednih knjiga o Bosni Bošnjacima, izdavanje XI kola (5 knjiga) edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga, kampanja Popis 2013, pomoć djeci Konjević Polja, izložbe slika i predstavljanje mladih slikara u galeriji Preporod, organiziranje skupova i tribina širom BiH, jačanje mreže Preporoda na terenu, sudjelovanje na brojnim skupovima i predavanjima u inostranstvu, uvezivanje BZK Preporod s bošnjačkim institucijama u SAD, evropskim državama, a posebno s bošnjačkim institucijama u Turskoj itd… To je samo dio naših aktivnosti.

PATRIA: Šta je plan u narednom periodu? Koje su to aktivnosti na kojima će biti fokus?

LAVIĆ: Sada smjernice i planove za sljedeće četiri godine pretvaramo u operativni program. Primarna je orijentacija na mlade ljude i motiviranje istih da svoje talente razvijaju kroz programe u kojima će se ogledati bošnjačka kultura. Nastavljanje započetih projekata Preporoda, ali s novim ljudima. Radimo na pokretanju novih edicija i projekata od posebne važnosti za Bosnu i Bošnjake. Za to nam trebaju nova finansijska sredstva. Razvijanje znanstveno-kulturnog procesa u Preporodu kao osnova razvoja i harmonizacije bošnjačke kulturne forme u našem vremenu.

I posebno je važno naglasiti da u Preporodu podržavamo razvitak bošnjačkog elitnog duha koji je zasnovan na znanju. Naša primarna borba je protiv svođenja na prosjek naših najtalentovanijih mladih ljudi. Pokušat ćemo da ohrabrimo, podržimo i stimuliramo najbolje među našim mladim znanstvenim djelatnicima da svoje karijere ispunjavaju znanstvenim istraživanjima koja su posvećena Bosni, Bošnjacima i najbitnijim oblastima (disciplinama) svjetske nauke. To je kombinacija koja osigurava napredak i kvalitativnu promjenu. Pritom, upornim radom, mora se pojaviti nova svijest kod mladih ljudi koji imaju dar za nauku ili općenito kulturno djelovanje.

PATRIA:Nekako se ne mogu oteti utisku, ali BZK Preporod se ne oglašava o nekim važnim suštinskim pitanjima za Bošnjake, a vremena su iznimno turbulentna. Zadnja “žešća” aktivnost bila je oko popisa. Čemu ta šutnja?

LAVIĆ: Možda imamo i druge forme djelovanja osim oglašavanja. A vjerovatno niste upratili naša pisma i naše proteste zbog pojedinih događaja i pojava u društvu. Neki dan smo se oglasili povodom pokušaja vlasti entiteta “rs” da u Višegradu zbrišu s lica zemlje kuće u kojima su srpski zločinci i teroristi spaljivali bošnjačke civile, žene i djecu. Gotovo svaki dan  Preporod reagira na nešto – ili predsjednik javno istupa ili organi Preporoda šalju pisma, upozorenja, zahtjeve i slično. Utisak o šutnji, čini se, nije baš na mjestu. Druga je stvar što to mediji ne prate ili što u nekim sadržajima moramo djelovati kao „ilegalci“ da naše aktivnosti ne bi bile opstruirane prije cilja.

Mnogi mediji su kontrolirani i upravljani s strane! Budući da smo se u našem radu suzdržavali od populističkog oblika djelovanja, jasno je da nismo bili interesantni medijskim kanalima ekskluzivizma i ciničke svijesti. Naučni skupovi, naprimjer, koje održavamo redovno od 2011. do 2014. godine, nisu uopće bili „interesantni“ medijima ili su ih namjerno krivo interpretirali jer političkim vladarima ili vlasnicima medija nisu odgovarale znanstvene analize koje su se nudile od brojnih sudionika ovih skupova iz zemlje i inostranstva.

Dakle, uopće nije tačna predstava da Preporod šuti, naprotiv, iza nas su burne godine osvjedočene konkretnim djelima. Stotine i stotine aktivnosti je iza nas u protekom periodu. Druga je stvar, međutim, nečija predstava o mjestu i zadacima Preporoda u bošnjačkoj strukturi. Radi se o tome, nažalost, da je neki kritizerski mentalitet već osmislio i pripremio ulogu koju bi navodno Preporod trebao ispuniti. Jedni traže da se reagira na političke događaje, drugi traže da se kritikuje neka pojava, treći negoduju zbog pljačke radnika, četvrti zbog podjele Bosne na entitete itd… Preporod ima svoja tijela kao institucija kulture i ta tijela dogovaraju glavne smjerove djelovanja. Nije naša misija dnevno-političko djelovanje.

PATRIA: Šta je po Vama primarno nacionalni interes Bošnjaka?

LAVIĆ: Država Bosna i Hercegovina i njezin prosperitet. Mislim da je to postalo jasno svakom Bošnjaku na planeti i iskrenom Bosancu. Oko toga nema pogađanja i pregovaranja. Država Bosna i Hercegovina je ispunjenje hiljadugodišnjeg postojanja povijesne, kulturne, narodne, političke i ekonomske forme pod imenom Bosna (od X stoljeća se prvi put pominje u rečenici “to horion Bosona”). Sve naše djelovanje mora biti podređeno jačanju i razvoju naše države.

PATRIA: Imaju li Bošnjaci, mislim na politički faktor, istinske predstavnike u prvim redovima koji mogu zastupati ne samo interese Bošnjaka već države BiH, za koju smo kao narod najodgovorniji?

LAVIĆ: Nije ovdje pitanje etničkih predstavnika primarno, nego nedostatak političkog bosanskohercegovačkog programa, koji može rasutost naše etno-politike sažeti u jednu smislenu formu državnog prosperiteta. Politički program, dakle, predstavlja onu osnovu koja omogućava validnu akciju u budućnosti. Ne vjerujem u etničko predstavljanje u multietničkoj političkoj zajednici, jer se tako zanemaruje kvalitet ljudi i potiče konflikt kao sredstvo manipulacije od strane prosječnih i nesposobnih. To treba ostaviti za polje kulture, a politika bi trebala biti najodgovornija djelatnost ljudi oko stvari „polisa“, zajednice, države, koja prevazilazi etničko predstavljanje i poštuje zakone. Nama se nametnula jedna forma političke oligarhije oko koje se vrti sva naša politička metafizika zadnjih godina. Gotov da smo pomislili da naši životi nemaju smisla bez njih i njihovih likova. Moralo bi se najzad definirati ulogu političara, intelektualca, sveštenika, privrednika, radnika, boraca i mnogih društvenih kategorija na jedan novi način.

Mislim da bi prije trebalo obratio pažnju na programe koje bi timovi sposobnih ljudi provodili u interesu napretka Bosne. Mi bi trebali razlikovati političke operativce, intelektualnu podršku i ljude s investicijskim potencijalom ili finansijske institucije. I to bi trebalo umrežiti u jednu moćnu formu djelovanja. A ove priče o vođama i predstavnicima samo nas zavode da doista pomislimo da bez vođe ništa ne možemo uraditi. Svako od nas je odgovoran za sebe i svoje djelovanje. Ja se ne mogu kriti iza predsjednika države, šefa stranke, reisa, rektora, svoga oca i tako redom, ako nisam izvršio svoje obaveze i obavio svoj zadatak u društvenom sistemu. Strah me je da je previše ljudi oko nas koji upravo to rade – iza njih uvijek neko stoji, a oni ništa ne znaju uraditi. Moramo se naučiti da sami preuzimamo odgovornost za svoje postupke i djelovanja.

PATRIA: Treba li Bošnjacima lider, o čemu se nerijetko govori, i da li taj “nedostatak” ustvari utiče na našu razuđenost?

LAVIĆ: U ovome povijesnom času Bošnjacima treba državni sistem i ekspertni timovi koji će raditi na prevazilaženju krize. Nikada nisam vjerovao u lidere ili vođe koji mogu čarobnim štapićem mijenjati stanje u društvu. Ne vjerujem, također, ni ekspertima za pisanje „nacrta istraživanja“ i šupljih „elaborata o opravdanosti projekta x“ od kojeg niko nikada nije imao koristi. Stvar moramo postaviti na drugačiji način. Radi se, ustvari, o tome da se napravi tim ljudi iz neke oblasti, da se pred njih postavi problem, da oni o tome problemu međusobno logiciraju, da oni osmisle put rješavanja i da oni riješe problem. Rješavanje problema, dakle, jeste mjera vrijednosti pojedinaca i timova. Kod nas se dešava da „ekspert baci na papir ideju“ i ponudi je, naprimjer, radnicima da oni rade na rješavanju. Ali, oni to ne znaju i ne mogu. Neko mora pomoći opljačkanim radnicima. Svi smo odgovorni za društveni sadržaj i njegovo funkcioniranje. Lider je jedan u timu koji je ravnopravan s drugima i najodgovorniji među njima. On nije epski spasitelj. Trebamo racionalizirati pitanje vođenja politike,

Teroristički napad u Parizu je zločin kriminalaca

PATRIA: Kao prvi čovjek BZK Preporod, kako gledate na posljednja događanja vezana za teroristički napad u Parizu?

LAVIĆ: Teroristički napad u Parizu je zločin kriminalaca. Jednog danas ćemo saznati ko ga je organizirao i zbog čega. Zločin se ničim ne može opravdati. Trebamo se osloboditi spekulativnih konstrukcija i ovaj događaj primarno posmatrati kao zločin za koji neko treba odgovarati. S druge strane, neshvatljivo je, također, zašto neko ima potrebu da ismijava vjerovjesnika Muhammeda a. s. i muslimane? Otkud to ponašanje dolazi? Zašto karikature koje vrijeđaju vjerska osjećanja muslimana i nanose im duševni bol? Zašto? Ne može biti izgovor “mi pravimo karikature pape i kršćanskih sveštenika”. Šta je sloboda izražavanja? Gdje je mjera? Može i se baš sve ismijavati, vrijeđati, ponižavati, karikirati? Gdje su granice dobrog ukusa i civilizacijske razine?

O ovim pitanjima bi trebali ozbiljno promisliti! Zločin u Parizu nije rat civilizacija (the clash of civilizations), jer ne ratuju civilizacije, nego vojske koje ostvaruju nečije interese za naftom, zlatom ili plinom. U njemu nema ništa više od zločina, smišljenog zlodjela, jer on služi da se nametne strah i da se realiziraju ideje koje se ne bi mogle ostvariti normalnim, legalnim sredstvima. Tako je 1992-1995. srpska fašističko-ekspanzionistička agresija na Republiku BiH pravila „entitet“ na masovnim grobnicama Bošnjaka, a javnost manipulirala pričama o „muslimanskim ekstremistima“. Niko iz „civiliziranog svijeta“ četiri godine nije prstom mrdnuo dok se nisu narodi u Bosni razdvojili i dok krvlju omeđena granica „entiteta“ nije postala vidljiva. Onda su „civilizirani ljudi“ u Daytonu priznali rezultate genocida i to ozvaničili u nametnutom ustavu podvaljenom u Anex IV. To je taj kontekst u kojem stradaju građani Pariza i Sarajeva u posljednjih dvadeset i pet godina. Danas nas u BiH teroriziraju raznovrsni psihopati s neprestanim ponavljanjem priče da Bosna mora nestati. To je također teror.

Mi svjedočimo da se može biti Evropljanin i musliman ujedno

PATRIA: Može li ovaj napad, ali i posljedice koje evo već sada izaziva, dovesti do promjene političke slike Evrope što bi se naravno reflektiralo i na našu državu?

LAVIĆ: Bosna faktički nema ništa s ovim zločinom i ne znam što se bez potrebe pravdamo, izvinjavamo, prenemažemo. Mi smo međutim kontekstualno povezani s evropskim svijetom. Moram odmah reći: „Je suis Senadin“. Strahujemo da nas neko ne poveže s nekim sumnjivim ili da nam srpska obavještajno-propagandna mreža ne napravi neku smicalicu i blamira nas pred očima evropske javnosti. Ta primitivna srpska propagandna mreža već decenijama satanizira Bošnjake kao islamiste. Cijeli bošnjački narod reducira na fanatičnu religijsku skupinu koja je prijetnja – „zato su srpski vojnici morali da ubijaju bošnjačke civile i progone ih iz BiH“. To je monstruozna logika srpske propagande.U ovome času, sasvim je dovoljno iskazati građansko saosjećanje porodicama žrtava terorističkog napada u Parizu. Mi smo danas s Parizom! Mi razumijemo, između ostalog, u dijalektici obrnutog reda da su ovo napadi na muslimane i islam u Francuskoj preko satiričnog časopisa Charlie Hebdo.

Onaj ko je pucao u karikaturiste, ustvari, nije ni svjestan da je pucao u muslimane. Mnogi građani Francuske, treba podsjetiti, iskazali su saosjećanje s nama dok su nas srpski vojnici ubijali u Bosni. To nije bio samo znak solidarnosti, nego prije svega ljudska potvrda razumijevanja našeg bola i patnje. Obični građani Evrope pomagali su Bosni na razne načine. S druge strane, međutim, evropske vlade i političari su odustali devedesetih godina od odbrane Sarajeva i Bosne pred velikosrpskim nacistima s Miloševićem na čelu. Propustili su priliku da 1992. godine zaustave javni genocid nad Bošnjacima i destrukciju Republike BiH. Evropa je tada izdala sebe i ona nema više moralne kapacitete da nekome bude svjetionik.

Ne bi trebali zaboraviti ljude kakvi su Douglas R. Hurd i John Major koji su držali fige Miloševićevim ubicama! Već je rečeno da će na njihovim nadgrobnim pločama pisati velikim slovima – BOSNA! Oni su djelovali antievropski. Oni su rušili Evropu svojim vladarskim cinizmom i rasističko-religijskom isključivošću. Njihova primitivna politika je dovela ubice u evropske gradove! Ovdje moramo biti oprezni s podvalama žurnalističkog i obavještajnog aparata i jasno naglasiti – nisu muslimani napravili zločin nego zločinci. Ovo su novi „Šešeljevci“, „Arkanovci“, „Škorpioni“, „Džokeri“, „Panteri“ koji su samo prije dvadesetak godina ubijali u Bijeljini, Zvorniku, Prijedoru, Vitezu, Višegradu, Srebrenici… Nenaoružani Bošnjaci pod embargom nisu ih mogli u potpunosti zaustaviti! Sada su ubice na nekim drugim mjestima i nastavljaju svoje zločine po Evropi.

U Evropi danas postoje konzervativne snage, djelatna je desnica s rasističkim koncepcijama i mržnjom prema strancima i imigrantskim zajednicama, naročito muslimanske provenijencije. Evropa je danas u jednoj transformaciji koja je epohalna i dalekosežna. Ona ne smije biti zatočena u klerikalno-fundamentalističke i rasističke forme organiziranja, jer se njena budućnost ne zasniva na svjetonazorima i ideološkim vizijama, nego na znanstvenoj racionalnosti, jednakosti građana i naroda, multietničkom i multireligijskom bogatstvu, ljudskim pravima i slobodama. U ovome svijetu sve je povezano i naravno da ima kontekstualne ovisnosti i refleksije na bosansku državu, ali bitno je da kod nas prevladava evropska racionalistička svijest.

Nesumnjivo je da smo povijesno i politički evropski svijet ili jedan dio evropskog kulturno -povijesnog prostora u kojem dijelimo sudbinu velikog broja ljudi, ali i sudbinu vlastitog identiteta. Nas su zbog našeg identiteta već mnogo puta prvi susjedi pokušali iskorijenti i potisnuti s prostora na kojem živimo stotinama godina. Mi imamo stravično višegodišnje iskustvo srpskog terorizma. I danas otkrivamo masovne grobnice koje su napravili srpski teroristi u Bosni nad bošnjačkim civilima. Mi apsolutno razumijemo francuski narod i njihovu nesreću u Parizu, jer je bošnjačka bol evropska u potpunosti. Mi svjedočimo da se može biti Evropljanin i musliman ujedno.

Intelektualci su kukavice koje se pojave kad sve bude i prođe

PATRIA: Kada pogledamo susjedne države, kad god su neke bitne stvari onda se oglašavaju akademici, intelektualci, akademije nauka. Šta se događa to s nama u BiH? Zašto se recimo Akademija nauka i umjetnosti BiH ne oglašava ni po jednom važnom pitanju?

LAVIĆ: Intelektualci su posebna vrsta. Oni su primarno kukavice koje se pojave na povijesnoj sceni kad sve bude i prođe. Kod nas, a posebno u bošnjačkom narodu, intelektualci su istrenirani da ne govore “svojim jezikom”, da ne pominju svoju bosansku i bošnjačku sudbinu, da ne pričaju o genocidu koji su im napravili prvi susjedi, da se pretvaraju kao da ništa nije bilo, da budu bez “boje i mirisa” ili bez stava, da budu trpeći objekt, da prikrivaju vlastiti identitet, da se priklanjaju, da smatraju šutnju velikom mudrošću, a kritički stav i “odvažnost izricanja” pukom naivnošću…

Eto šta se događa s nama. Šta su intelektualci kada se ne osvrću na patnje i siromaštvo svoje zajednice? Sami intelektualci su prihvatili potisnutost na društvenu marginu. Da li to znači da nisu više intelektualci? Kakvi su to intelektualci koji nemaju izgrađen stav o velikosrpskom i velikohrvatskom hegemonizmu ili koji ne smiju govoriti o ilegalnom stanju u koje smo dovedeni agresijom i dejtonskim mirovnim sporazumom? Zar su intelektualci oni koji šute dok stranački kadrovici ruše svakoga ko im se kritički suprotstavi? Gdje su intelektualci sa svojim idejama, stavovima, projektima?

S druge strane, intelektualci su ljubomorni na političke operativce. Oni bi voljeli imati sekretarice, automobile, beneficije, ljubavnice, moć, društvenu poziciju… Oni misle da bi svi oni bili bolji predsjednici stranaka, parlamenta, bolji ministri ili šefovi države! Oni o sebi imaju jednu nerealnu sliku i uopće nisu učinkoviti. Kakvi su to intelektualci koji ne znaju razliku između imena (Bošnjak) i deskripcije (“bosanski musliman”, „hercegovački duh“)? Intelektualci su ljudi koji saosjećaju sa zajednicom u kojoj žive i pokušavaju joj  ponuditi neke ideje za poboljšanje društvenog života ljudi. Oni ne bi smjeli biti egoisti i  egomanijakalni tipovi koji misle da od njih, baš od njih, polazi sve i s njima završava.

Akademija, nažalost, već odavno šuti i nije ponudila nikakav strateški plan za budućnost države i njezinog razvoja. Moramo postaviti pitanje o Akademiji nauka i umjetnosti BiH u našem vremenu. Akademija i Univerzitet bi trebali biti okosnica našeg razvoja i prosperiteta.

Preporod nije politička partija niti religijska zajednica

PATRIA: Može li Preporod kao kulturna institucija Bošnjaka, institucija koja okuplja bošnjačke intelektualce različite provenijencije biti na neki način vezivno tkivo među bošnjačkim političarima, pokušati da kroz to kulturno i nacionalno osvješćenje učvrsti državotvornu svijest koja im očigledno manjka?

LAVIĆ: Mnogi ljudi u našem društvu daju teške zadatke Preporodu. Postoje brojni zahtjevi… Treba znati da Preporod ne može i ne smije izigravati akademiju, univerzitetsku katedru, državnu instituciju ili nešto slično, jer ne želimo na taj način potkopavati društvene institucije i bez potrebe praviti paralelne institucije i sisteme. Preporod, također, nije politička partija niti religijska zajednica. Mislim da danas bošnjačka politika ne razumije šta je „Preporod“, koja je njegova važnost i koji su njegovi sadržaji. Tu imamo strahovit problem autoriteta u bošnjačkom narodu, odnosno pitanja o tome ko ima legitimitet da se smatra najvažnijim, najodgovornijim ili najbitnijim među Bošnjacima.

Ovim pristupom, jasno je sasvim, iskazujemo svijest o tradicionalnom poimanju mjesta „prvog“ – da li je to religijski, znanstveni ili politički autoritet? Ovaj tradicionalni pristup nas uveliko koči u ozbiljnom pristupu problemima naše društvene zbilje. Problem unutarbošnjačkog poretka traje već odavno, najmanje od početaka 20. stoljeća i nikako da se stvari slože u skladu s vremenom i kontekstom u kojem živimo. Mi još uvijek ovo pitanje nismo razriješili na evropski način po kojem je svako mjesto u društvenom sistemu jasno definirano. U Evropi se dobro zna gdje je mjesto religije u društvu, gdje je mjesto znanosti, mjesto političara, ljudi od biznisa i slično. Čemu pitanje o najvažnijem na tradicionalni način? Možemo li se izvući iz ovih prevaziđenih, starih shema i formi svijesti, ako ne učimo, ne obrazujemo se, ne razmišljamo, nego inertno slijedimo stare predrasude… Zašto smo zaboravili na pitanje časti? Gdje je nestalo poštovanje između različitih ljudskih pozicija?

Zašto nas neko neprestano svodi na religijsku skupinu i podvodi pod „svešteničko držanje u muškim stvarima“? Možemo li mi u Evropi biti slobodan narod, a i muslimani? To su pitanja koja ne možemo zaobići i na koja moramo ponuditi odgovore. Naša politika je zatamnjena, neprofilirana i sasvim ograničena. Naravno, čast izuzecima, koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Većina ljudi iz politike, nažalost, nikada nisu prešli prag „Preporoda“ i razgovarali s ljudima koji tamo kao dobrovoljci rade u vrlo složenim povijesnim okolnostima. Za mnoge političare je nezamislivo da pričaju s ljudima iz kulture, nauke ili umjetnosti. S ljudima iz religijskih institucija pričaju samo zato što im oni mogu pomoći da dođu do vlasti i ništa više. Glavna karakteristika naše politike je nedoraslost povijesnom trenutku i to naši neprijatelji koriste. Bošnjačka politika, najzad, ne razumije primarnu važnost kulture za uzdizanje bošnjačkog naroda.

(Kliker.info-NAP)