Kliker.info

Pravi problem je u tome što će se na svim nivoima voditi zapravo tri različite politike, dakle, bošnjačka, srpska i hrvatska, ali tako da će one međusobno stalno, svakodnevno, bivati u međusobno konfliktnim situacijama. Zbog toga ovdje ne možemo imati politiku koja bi vodila istinsku brigu o ljudima, upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović.

VIJESTI: U neizvjesnoj situaciji na bh. političkoj sceni, jedno je sigurno – poznat je saziv Predsjedništva BiH koji je danas dobio zvaničnu potvrdu. Kakve promjene očekujete od trojca Izetbegović – Čović – Ivanić u odnosu na dosadašnji sastav?

ŽIVANOVIĆ: Ne treba očekivati neke bitne promjene u radu novoizabranog Predsjedništva BiH. Jer, ovo tijelo – koje bi trebalo biti jedan od organa izvršne vlasti – objektivno ne može imati takvu ulogu. Naime, Predsjedništvo BiH, po važečem Ustavu, nije šef države, nego je posebna forma Doma naroda. A to znači da nije ni bitno ko će biti ili ko jeste član ovoga tijela: svako od izabranih se nužno mora ponašati kao delegat jednog, drugog i trećeg naroda, a ne kao onaj koji bi radio u interesu svih građana BiH.

Takva redukcija uloge najviše institucije izvršne vlasti u našoj zemlji je doista pogubna za sve ljude koji ovdje žive. Na ovo je ukazala i situacija poslije ovogodišnjih katastrofalnih poplava – gotovo je nevjerovatno da članovi Predsjedništva nisu ni obišli unesrećene ljude u svojstvu šefa države: ponašali su se upravo kao „delegati“, svako je išao kod „svojih“, te se navodno brinuo opet i samo za „svoje“…

VIJESTI: Političke stranke pregovaraju o formiranju vlasti, a analitičari tvrde da su sve opcije otvorene i moguće. U kojem smjeru će se, prema Vašem mišljenju, raspetljati predizborno klupko? Hoće li se ponoviti scenario iz 2010. kada smo na formiranje državne vlasti čekali 16 mjeseci?

ŽIVANOVIĆ: Rezultati izbora su pokazali da se ovdje dogodilo nešto što pripada naučnoj fantastici. Vratili smo se doslovno u 1990. godinu, odnosno, na izborima su ubjedljivo pobijedile etno-nacionalne partije: u bošnjačkom korpusu SDA, u hrvatskom HDZ BiH, a u srpskom SNSD koji nije ništa drugo do desno krilo SDS-a. Naravno, ovo je bio sasvim očekivani ishod i potpuno je izvjesno da će se i vlasti formirati upravo na jednoj ovakvoj matrici. Nedavno sam izjavio i nešto sasvim cinično: možda se nije trebalo toliko ni mučiti oko formiranja novih vlasti, jer one su već formirane i to, kako rekoh, prije četvrt stoljeća.

No, da ne budem krivo shvaćen moram ovome dodati i sljedeće: pravi problem je u tome što će se na svim nivoima voditi zapravo tri različite politike, dakle, bošnjačka, srpska i hrvatska, ali tako da će one međusobno stalno, svakodnevno, bivati u međusobno konfliktnim situacijama. Zbog toga ovdje ne možemo imati politiku koja bi vodila istinsku brigu o ljudima. Nažalost, imamo i imaćemo one poznate politike reducirane na kalkulacije elita, na borbu za fotelje, interese pojedinaca, na osvajanje pozicija sa kojih je moguće što više krasti.

Doista ne znam kako u takvom ambijentu organizovati ekonomiju, a prije svega, zaposliti ljude, kako vratiti političko odlučivanje u institucije i obezbijediti njihovo efikasno funkcionisanje, kako raditi na rješavanju otvorenih pitanja razvoja, kako ovdje graditi bolji život itd.

Ako je to tako, onda bi nam bilo neophodno jedno doista ozbiljno preispitivanje postojećih društvenih mehanizama i otvaranje prostora prvenstveno za vizije, a ne za kalkulacije. Jer, ovdje bih podsjetio na one poznate riječi Ričarda Holbruka: Dejtonski dokument napravio sam tako da svi sa njim budu podjednako nezadovoljni!

VIJESTI: SDA, DF i Savez za promjene potpisali su sporazum o programskim principima i najavljuju formiranje vlasti na državnom nivou. Upućen je poziv i HDZ BiH da se priključi strankama potpisnicama. Kakav ishod očekujete? Dragan Čović ponavlja da će njegov partner biti onaj ko formira vlast u RS. 

ŽIVANOVIĆ: Vidite, to je zapravo samo izjava gospodina Čovića i ništa više. Moram reči – baš zbog svega prethodnog što sam ovdje naveo – da takvim izjavama ne vjerujem odviše. Moguće je, dakle, da se ovakve i slične kalkulacije već za koji dan ili sat, okrenu u sasvim drugom pravcu.

VIJESTI: No, formiranje vlasti u RS je priča za sebe. Dva bloka, okupljena oko SNSD i SDS, teže ka magičnom broju 42, ali niko još ne može sa sigurnošću tvrditi da ima većinu u NSRS. Šta će presuditi?

ŽIVANOVIĆ: U RS-u će vladati dominantno srpske političke partije – ko god sklopio onu famoznu križaljku sa 42 poslanika u Narodnoj skupštini. To je i logično, samo se plašim da  će nam biti isto, ako ne i gore. Jer, opet nećemo imati priliku za iskorak iz ove naše sive svakidašnjice čiji smo taoci, eto, više od četvrt stoljeća.

VIJESTI: Neizostavan faktor su i manje stranke, te takozvani “stranački preletači”. Ta tema posebno je aktuelizovana nakon što je u medijima procurio audio snimak na kojem, navodno, premijerka RS Željka Cvijanović govori o “kupovini” nekih poslanika u NSRS kako bi SNSD osigurao skupštinsku većinu. Jesu li takve stranke i poslanici zaista presudni u kreiranju vlasti?

ŽIVANOVIĆ: Dakle, tzv. male stranke, čak i uz ponekad kvalitetne ideje, poslužiće nažalost samo za „popunu“ ponekog poslaničkog mjesta, odnosno, biće primorane na političku trgovinu čime će izgubiti i ono malo kredibiliteta što su ga imale na počecima svog djelovanja. Zašto? Najvjerovatnije zbog toga što je tokom proteklog vremena – koje je možda kratko za istoriju, ali je dugačko za naš obični ljudski život – politički prostor brutalno popunjen, u njemu praktično nema mjesta za nekoga novog i drugačijeg. Naravno, upozorićete me na zavidan izborni rezultat recimo Demokratske fronte Željka Komšića. U redu, ali tek će vrijeme što je pred nama, pokazati da li se tu radi o nečemu što je novo i drugačije ili će se i ova stranka  potčiniti vrtlogu kojim diriguje poznata većina.

VIJESTI: Aktuelna tema svakako je i njemačko – britanska inicijativa za BiH. Kako je Vi doživljavate? Hoće li i ona proći kao i mnoge do sada ili se zaista mogu očekivati pomaci i preokret?

ŽIVANOVIĆ: Što se tiče ove inicijative Berlina i Londona, mislim da je ona obznanjena više zbog toga da bi EU na neki način sama sebi dala alibi za višegodišnju nezainteresovanost i pasivnost u odnosu na BiH, a manje zbog iskrenog očekivanja da će pokrenuti ovo naše društvo sa mrtve tačke. Naravno, kako odlazeći tako i dolazeći, naši političari su gotovo euforično dočekali evropske prijedloge. Bez izuzetka su proglasili ovu inicijativu „inicijativom nade“. Nisam defetista, ali moram reći da je jadno i žalosno svako društvo kojem se nada unosi spolja, od strane nekog drugog. Tačno je da je beznađe prosječno stanje naše društvene svijesti, ali do nade i prema nadi moramo koračati sami. Moramo je sami izgrađivati. Naravno, to je lako reći a doista teško učiniti. No, nema nam druge.

VIJESTI: Pojedini evropski mediji pišu o ruskoj “ofanzivi” na Zapadni Balkan, posebno se osvrćući na činjenicu da je Rusija uskratila podršku Misiji EUFOR-a u BiH. Kako VI gledate na tu činjenicu? Šta ona konkretno znači za našu zemlju? Kakve mogu biti eventualne posljedice?

ŽIVANOVIĆ: Što se tiče ovog pitanja, dozvolite jedan posredan odgovor. Odmah nakon rata, 1996. godine, dao sam jedan – možda i naivan – prijedlog predstavnicima međunarodne zajednice: politički, a i moralno bi bilo odmah napraviti opštu demilitarizaciju BiH i eliminisati stanje tzv. poluprotektorata. Koliko se sjećam, pogledali su me gotovo podsmješljivo i samo slegnuli ramenima. I ja sam takođe slegnuo ramenima. Ali i dan danas isto mislim o ovdašnjim doista (preko)brojnim institucijama međunarodne zajednice.

 Nevena Šarenac (Vijesti)