Kliker.info

Uz adekvatnu strategiju, BiH ima potencijala za razvoj nauke i tehnologije, smatra dr Ismar Volić profesor matematike pri Wellesley College-u i osnivač Instituta za matematiku i demokratiju. Sarajlija, koji je u Sjedinjene Države došao 1991. godine danas aktivno radi na promociji nauke.

Dr Ismar Volić smatra da BiH nije dovoljno bogata zemlja kako bi finansirala nauku iz budžeta ili filantropije. Zato smatra da je neophodna kreativna sinergija obrazovnog i poslovnog sektora.

„Lično mi je malo teško da to priznam, prvenstveno zato što se bavim ‘beskorisnom’, apstraktnom matematikom, ali volio bih da živimo u društvu koje smatra nauku i istraživački rad toliko bitnom da po svaku cijenu pronalazi način da je podrži, čak i ako se ona na prvi pogled ne čini isplativom. Međutim, to nije realnost, pogotovo ne u BiH“, kazao je dr Volić.

Rješenje vidi u spajanju talenta i akademske tradicije sa potrebama tržišta, koje sve više traži sofisticiranu nauku za svoj razvoj. U tom smislu navodi primjer Estonije, koja je devedesetih uložila sredstva u STEM obrazovanje i istraživanje, privukla tehnološke kompanije i sada cvjeta kao silikonska dolina Evrope.

„Onima koji se bave naukom, ili koji razmišljaju o tome, se mora omogućiti da to stvarno rade, da imaju uslove i da sebi mogu obezbjediti pristojnu egzistenciju. Oni koji pomjeraju granice ljudskog znanja treba da se stave na pijedestal, da se na njih baci svjetlo. Kriteriji se, takođe, moraju podići, ne samo za kvalitet naučnog rada, nego i za one koji prenose znanje na našu djecu, za nastavno osoblje. Postoji jasna korelacija između vrhunskih svjetskih sistema obrazovanja i kvaliteta nastavnika“, objašnjava on.

Potreba za umrežavanjem sa naučnicima iz dijaspore
Problem je i nedostatak institucionalne podrške za umrežavanje naučnika iz dijaspore sa ljudima u BiH. Naš sagovornik ističe da postoje projekti koje vodi Sektor za iseljeništvo pri Ministarstvu ljudskih prava i izjeglica, ali su ti projekti mali i kratkoročni, a sve i da nisu, nedostatak ljudskih resursa bi spriječio njihovo implementiranje.

„To su divni ljudi koji stvarno razumiju naš potencijal i trude se da izdignu našu ulogu u nauci i obrazovanju u BiH“, kaže dr Volić i dodaje: „Mi u dijaspori ne možemo sve sami od sebe i čini da smo u mnogome dosegli plafon naših mogućnosti. Da bi nastavili, treba nam partnerstvo, treba istinska formalizacija našeg prisustva“.

Neka od rješenja su da naučnici iz dijaspore budu angažovani na bh. univerzitetima i da mentorišu studente, ali i da mladi ljudi iz BiH mogu odlaziti u inostranstvo na studije i usavršavanje.

Volić smatra da bi naučnicima iz dijaspore trebalo omogućiti da drže predavanja i kurseve po cijeloj BiH, da budu članovi savjetodavnih tijela i da imaju glas u reformama visokog obrazovanja.

„Dakle treba da se uspostavi krovna, sistemska infrastruktura koja razumije da naučno-istraživacka dijaspora apsolutno treba i mora da igra ogromnu ulogu u razvoju nauke i obrazovanja u BiH“, kazao je.

Razlike u akademskom okruženju Sjedinjenih Država i BiH
Naučno-istraživački sistem u Sjedinjenim Državama omogućava istraživačima da se maksimalno posvete svom poslu, tako da ne moraju mnogo da brinu o tehničkim i administrativnim stvarima. Prema riječima Volić, postoji trka za finansiranjem, ali i velika kompeticija.

„Ako je ideja zaista inovativna i istraživački plan ima smisla, ako se stvarno pomjeraju granice znanja i nauke, onda će podrška postojati – od univerziteta, vladinih institucija zaduženih za nauku, privatnih firmi i fondacija koje se bave naučnom filantropijom. Naučnici imaju manje predavačkih obaveza, u mogućnosti su da zaposle postdiplomce i postdoktorante, imaju pristup najnovijoj opremi i omogućeno im je da putuju po konferencijama i dijele rezultate i saznanja“, istakao je on.

Ipak, u BiH, ali i u Evropskoj Uniji, administracija često zatrpava naučni rad.

„Koliko razumijem situaciju u BiH, premalo se ulaže u naučno-istraživački rad, a ako se i dobije neka podrška, administrativni zadaci su toliko komplikovani i apsurdni da mnogi požele da je nisu ni dobili“, smatra Volić, koji se osvrnuo i na recenzentski proces, koji, takođe, vidi kao dosta zatvoren.

„Mali krugovi ljudi jedni druge stavljaju na radove kao koautore, a sistem revidiranja je, takođe, baziran na uskim mrežama kolaboratora koji kružno čine usluge. Za ovo ništa nije kriva naučna zajednica – to je posljedica provincijalizacije društva, sveukupnog obrazovnog srozavanja i sistemskog zapostavljanja nauke“, kazao je Volić.

BHAAAS kao podrška studentima
Volić je aktivno uključen u rad Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS) koja organizuje veliku godišnju konferenciju „Dani BHAAAS-a u BiH“ sa desetinama simpozija iz medicine, tehničkih i prirodnih nauka, društvenih nauka, kao i brojnim umjetničkim događajima.

On ističe da od prošle godine postoji i program posvećen održivosti, što je, kako kaže, iznimno aktuelna i relevantna interdisciplinarna tema, a sve više pažnje usmjeravaju i na studente, kako bi ih privukli u što većem broju.

„U tom aspektu stvari ne idu tako brzo kako smo mi zamislili, jer izgleda da naši studenti nemaju naviku da idu na konferencije, da upoznaju ljude, da se umrežavaju i šire svoje istraživačke sposobnosti i mogućnosti. Ne mislim da je nužno uzrok tome neka apatija, nego mislim da je to opet pitanje akademske kulture. Čini mi se da naši studenti nemaju osjećaj da im je mjesto na naučnim događajima visokog nivoa, da misle da je to nešto što je rezervisano za njihove profesore i da oni tu nisu dobrodošli“, smatra Volić.

Jedan od ciljava BHAAAS-a je „razbiti“ tu staromodnu akademsku mitologiju i hijerarhiju. Prema riječima Volića najviše uspjeha imaju kada su u pitanju medicinske nauke, jer studenti zaista posjećuju te događaje. Međutim, situacija nije takva u ostalim disciplinama. Zato, prema njegovim riječima, posljednjih godina pokušavaju da pokriju troškove dolaska studenata na „Dane BHAAAS-a“.

Ova organizacija kreće i s programom mentorstva preko kojeg bi spajali svoje članove u Sjedinjenim Državama i ostatku svijeta sa mladim ljudima sa bh. univerziteta.

Cilj im je da ostvare prisustvo u BiH tokom cijele godine, a ne samo tokom godišnje konferencije.

(Kliker.info-Glas Amerike)