Predrag Pašić : Danas nisam sretan u svom Sarajevu
Fudbalska legenda Predrag Pašić – Paja, čiji je cijeli život vezan za FK Sarajevo, za RSE otkriva zbog čega život danas u Sarajevu nije kao nekada i gdje je mjesto sporta u društvu.
RSE: Manje je poznato o Vama da ste skijali za reprezentaciju bivše Jugoslavije, bili ste najbolji gimnastičar, obožavali ste stolni tenis, igrali ste veliki tenis i bili ste na pragu karijere velikog košarkaša. Slavu i priznanja stičete kao fudbaler. U talentima niste oskudijevali.
Pašić: Sretan sam zbog toga i moj život smatram ispunjenim jer mi ga je sport obogatio. Pružio mi je jako puno mogućnosti, radosti i emocije. Desilo se slučajno da to bude fudbal, iako sam zaista volio sve sportove i bio sam talentovan za više sportova. Fudbal me je na neki način odvukao i ne kajem se zbog toga.
RSE: Čega se najradije sjećate iz vaše fudbalske karijere?
Pašić: Najradije se sjećam svojih sportskih prijatelja i putovanja po čitavom svijetu. To je ostalo u meni i čini me sretnim i bogatim.
RSE: Karijeru gradite u Njemačkoj, ali u Stuttgartu niste bili sretni?
Pašić: Podneblje i grad Sarajevo nas je vaspitavalo na način da smo bili ovisni o njemu. Nisam se iz nekih subjektivnih razloga osjećao domaćim u Stuttgartu, iako sam imao sve što je bilo potrebno. Emocija, koju sam nosio prema Sarajevu, me na žalost stalno proganjala. Iz tog razloga nisam se zadržao u Njemačkoj, iako sam zaista imao mogućnosti da ostanem i da završim karijeru.
RSE: Ratne godine provodite u Sarajevu. Kako se danas sjećate tih dana?
Pašić: Mislim da svaki čovjek, koji se nalazio na ovom području, ima svoju priču i da svaka ta priča može biti roman, svaka je od tih priča teška. Ne znam koliko je teže bilo otići iz Sarajeva, ili ostati u njemu. Znam da su sve te stvari nosile strahovitu tjeskobu i strahovitu neizvjesnost. Moje lično iskustvo kroz četiri godine grozote u Sarajevu je na neki način jedno ogromno iskustvo, koje čovjek, kada je prinuđen, mora da prođe i da na kraju sabere sve iz tog iskustva. Iz ove perspektive smatram da je to jedno od najvećih iskustava koje sam mogao u životu da doživim i preživim.Nametnuti su pogrešni kriteriji vrijednosti
RSE: Da li ste danas sretni u svom gradu? Kako vidite Sarajevo danas?
Pašić: Danas nisam sretan u svom gradu i nisam sretan u svojoj državi jer jako puno stvari ne štima. Vrlo je teško živjeti u ovoj nesređenoj državi, u kojoj ništa nije na svom mjestu.
RSE: Što vam najviše smeta, što vas najviše boli?
Pašić: Najviše me boli što je uništen svaki moral, svaki kriterij vrijednosti. Ovi novi kriteriji vrijednosti, koji su nametnuti, su totalno pogrešni i sa ovakvim pristupom je apsolutno nemoguće vidjeti neku budućnost.
RSE: Da li razmišljate o aktivnom političkom angažmanu? Mislite li da možete svojim imenom, ugledom nešto napraviti da se pokrene na bolje?
RSE: Računate li vi još uvijek na nju?
RSE: Ne razmišljate o odlasku?
Pašić: Ne razmišljam jer smatram da je sada kasno za novi početak.
Pašić: Slažem se sa vama i mislim da je to logična posljedica svega onoga što jeste ova država i ove države oko nas, države Balkana. Situacija je vrlo slična i u Hrvatskoj i u Srbiji. Tužno je da je sport odavno već pod kandžama politike, i u bivšoj državi, pa tako i u ovoj sadašnjoj. Navijačke skupine su u važnim momentima bile u funkciji politike. Politika vrlo često putem sporta želi da rješava svoje probleme i sve ono što nikada nije bilo vezano uz sport – nasilje, droga, alkohol – sada čini ambijent na sportskim terenima. To odgovara ljudima koji vode ovu državu i zbog toga se ništa i ne poduzima. Sve ono što se dešava na terenima je u interesu nacionalizma i politike koja se vodi u
Pašić: Sport je univerzalna stvar. Nikada sport ne može dozvoliti da se dijelimo na crne i bijele, plave i žute. U sportu možeš biti samo dobar ili loš. To me je naučio sport i zbog toga sam mu jako zahvalan. Nikada neću gledati sport kroz oči nacionalizma.
RSE: Šta je to što u sistemu treba radikalno mijenjati? Već dugo godina vodite uspješnu fudbalsku školu BUBAMARA u Sarajevu.
RSE: U jednom intervjuu ste naglasili da je bitno raditi na psihološkim momentima društva, da u odgajanje djece treba uključiti porodice i psihologe. Da li se tako radilo i ranije, u vrijeme kada ste odrastali?
RSE: Pametni ljudi kažu da iz svake situacije, ma kakva ona bila, postoji neki izlaz. Kakao vidite budućnost Bosne i Hercegovine?
Pašić: U ovom trenutku nisam veliki optimista jer ovo sve što se dešava, iako se okreće na pozitivno, dešava se jako sporo, ali u skorije vrijeme na žalost ne vidim neki veći napredak.
Komentari