Porodica Talović iz SAD se vratila u BiH
15 Marta
11:56
2008
Nekoliko dana nakon godišnjice masakra u američkom Solt Lejk Sitiju, u kojem je njihov 18-godišnji sin Sulejman iz vatrenog oružja usmrtio pet osoba i nakon toga ubijen, Suljo i Sabira Talović napustili su SAD i vratili se u BiH, ali ne u svoje selo kod Vlasenice, u kojem je ukopan njihov sin. Talovići su odlučili život nastaviti u Dubnici kod Kalesije, gdje, uglavnom, žive prognanici iz Podrinja. Trenutno borave u nedovršenoj kući Sabirine majke. U tom mjestu Suljo je za sebe, suprugu i tri kćerke, Medinu (15), Fatimu (12) i Sanelu (8), kupio kuću koja se trenutno renovira.- Nismo pobjegli, nije nas niko protjerao iz Amerike, niti nam je ko prijetio. Naprotiv, ljudi su mi, i neposredno nakon tragedije, davali podršku, tješili me. U BiH smo se vratili zato što je to trenutno najbolje za moju bolesnu suprugu i našu djecu – kaže nam Suljo.Dok ispred kuće iz zgužvane kutije sarajevske "drine" vadi novu cigaretu i pali je opuškom, grleći najmlađu kćerku Sanelu, Suljo govori da povratak u BiH još nije konačna odluka te da nije isključen povratak u SAD, gdje su živjeli od 1997. godine.On i njegova supruga izgledaju kao ljudi koji se još nisu opravili od šoka koji su doživjeli 13. februara prošle godine, kada su ih američki policajci obavijestili da je njihov sin u trgovačkom centru usmrtio petero ljudi, nakon čega je Sabira doživjela infarkt.Porodica Talović preživjela je ratnu golgotu, prvo u opkoljenoj Cerskoj, a zatim i u Srebrenici. Mladić koji je u Solt Lejk Sitiju napravio masakr, kao šestogodišnji dječak preživio je genocid u Srebrenici.
Susret s majkom žrtve
– U mjestu u kojem smo živjeli niko nas nije osuđivao zbog onoga što je Sulejman uradio. Zvalo nas je mnogo ljudi i svi su nudili pomoć. Susreli smo se i s majkom jedne od žrtava, koja nas je pozvala i zamolila da se vidimo i popričamo s njom. Bio je to ljudski razgovor. Mnogo mi i danas znače njene riječi da nas ne krivi i ne osuđuje – kaže Suljo. (Kliker.info-avaz)
Susret s majkom žrtve
– U mjestu u kojem smo živjeli niko nas nije osuđivao zbog onoga što je Sulejman uradio. Zvalo nas je mnogo ljudi i svi su nudili pomoć. Susreli smo se i s majkom jedne od žrtava, koja nas je pozvala i zamolila da se vidimo i popričamo s njom. Bio je to ljudski razgovor. Mnogo mi i danas znače njene riječi da nas ne krivi i ne osuđuje – kaže Suljo. (Kliker.info-avaz)
Komentari