Kliker.info

Prva na popisu zemalja sa kojima se očekuje sukob je Kina, glavna meta Trumpovog treniranja strogoće, gdje sporovi oko otoka u Južnom kineskom moru lako mogu prerasti u oružani sukob. Ali rat s Kinom će morati pričekati. Prva na redu je Australija. Pa imamo Meksiko. I Iran. A i Europsku uniju. (Samo nikada Rusiju.)

Možda iza svega ovoga stoji neka cinična računica, ali ponašanje nove administracije sve manje sliči na posljedicu promišljene političke strategije, a sve više na rezultate teškog psihičkog poremećaja. Sukob s Australijom je naročito upadljiv po svojoj uvrnutoj bezrazložnosti. Ona je najvjerniji američki prijatelj, koji je uvijek iznova na našoj strani. Naravno, ne slažemo se u svim detaljima, ali ništa ne može ugroziti naše savezništvo, prije svega zato što bi nam ona bila glavni oslonac u slučaju sukoba s Kinom.

Ali ovo je Trumpovo doba. Tokom telefonskog razgovora sa australskim premijerom Malcolmom Turnbullom, američki predsjednik se hvalio svojom pobjedom na izborima, napadao američki sporazum saAustralijom o prijemu izbjeglica i optužio gospodina Turnbulla da nam šalje „nove bostonske bombaše“. Onda je naglo prekinuo razgovor poslije samo 25 minuta.

Dobro, barem nije prijetio invazijom, kao u razgovoru s predsjednikom Meksika Enriqueom Peña Nietom. Prema izvještaju AP-a on je ovom demokratski izabranom predsjedniku rekao: „Vidim da imaš gomilu loših momaka koje puštaš da ti dole vršljaju. Ako su tvoji vojnici kukavice, poslat ću moje da srede tu stvar“. Izvori iz Bijele kuće tvrde da je ova prijetnja (podsjećam da su SAD već vršile invaziju na Meksiko i da njegovi građani to pamte) – bila samo šala. Ovo je uvjerljivo samo onima koji su povjerovali da će Meksiko platiti naš zid na granici s njim.

Rasulo u odnosima s Meksikom i Australijom zasjenilo je rat riječima s Iranom, koji je prošlog vikenda testirao svoje nove rakete. To je bila nedvosmislena provokacija. Ali izjava iz Bijele kuće da je „Iran upozoren“ je uznemirujuće nejasna. Upozoren na što? Budući da imamo posla s administracijom koja se svađa i sa prijateljima, Iranu vjerojatno nije prećeno samo sankcijama. Spremamo li se za rat?

Tu je i veliki kontrast između zloslutnog odgovora Iranu i odgovora na daleko veću rusku provokaciju: eskalaciju sukoba u Ukrajini. Senator John McCain je pozvao predsjednika da pomogne Ukrajini. Bijela kuća na to nije imala komentar; samo je veleposlanica SAD u UN-u Nikki Haley u Vijeću sigurnosti rutinski osudila obnavljanje ratnih djelovanja u Ukrajini. To s popuštanjem Rusiji postaje baš očigledno.

Ima još. Peter Navarro, predsednik Trumpovog nacionalnog trgovinskog savjeta, optužio je Njemačku da eksploatira Ameriku depreciranim eurom. O tome se može voditi ozbiljna ekonomska rasprava, ali vladini dužnosnici ne bi trebali olako potezati teške optužbe, kao da se spremaju za trgovinski rat. Ili se možda spremaju?

Sumnjam. U stvari, ova administracija djeluje nespremno za bilo što. Trumpovi agresivni telefonski razgovori nisu posljedica ozbiljne ekonomske ili političke strategije, jer pravi igrači ne gube vrijeme busajući se u prsa ili kukajući zbog slabe posjete na svojoj inauguraciji. Ne, pred nama je čovjek koji gubi kontrolu i loše prikriva svoju nesigurnost. Njegova prva dva tjedna na položaju predsjednika SAD-a su apsolutna propast i stanje će se samo pogoršavati. On na svaki novi debakl odgovara očajničkom promjenom teme i tone sve dublje.

Amerika i svijet to ne mogu dugo podnositi. Da se vaš zaposleni ovako ponaša, odmah biste ga sklonili s odgovorne pozicije i preporučili mu da potraži pomoć psihijatra. A ovaj čovjek je vrhovni zapovjednik najmoćnije vojske na svijetu. Hvala ti, Comey.