Kliker.info

Transfer crnila

Na američkoj crnoj listi desio se svojevrsni transfer obitelji. Sankcije su uvedene sinu (i kćerki) Milorada Dodika, a skinute sinu Radovana Karadžića. Ratnog zločinca Karadžića sve je teže sresti u ovdašnjim medijima. Ta neuspješna pjesnička inkarnacija posljednje godine života živi, ili bolje reći služi u zloglasnom britanskom zatvoru.

Piše : Ozren Kebo (Analiziraj.ba)

Globalna pravda rijetko dođe na vrijeme, ponekad ni ne stigne tamo gdje je naumila i gdje je očajnički čekaju, ali u ovom slučaju je, zanemarimo li višegodišnje kašnjenje, ipak posao odradila kako treba. Tokom godina rata, etničkog čišćenja istočne Bosne, strahovitog zločina u Prijedoru i sarajevske opsade Karadžić je bio globalni sinonim zla, a tu je nelaskavu titulu kasnije potvrdio u dvije faze – prvo skrivanjem, a onda i tokom sudskog procesa. Ipak i na sreću, sve zalud bješe, na kraju je završio tamo gdje je okončao i Slobodan Milošević i gdje će svršiti i Ratko Mladić.

A kada čovjek vidi šta se trenutno dešava u svijetu, koliko ratova bjesni i kakva se sve zvjerstva čine u ime mira i slobode, onda je jasno da bi ovaj bosanski dvojac uskoro mogao dobiti relevantne svjetske cimere. Tako bi trebalo biti kada bi se pitala pravda, a pošto umjesto nje posljednju riječ ima međunarodno pravo, nemojmo mnogo očekivati. Ili, riječima još jednog („bivšeg“) uznika iz oblasti ratnih zločina, Fikreta Abdića, „svežite to vaše pravo mačku o rep.“

Kim zabranio šorc

Ne postoji diktator na ovom svijetu koji sopstvenu moć povremeno ili kontinuirano nije demonstrirao na ženama. Žene su najveće žrtve ratova, diktatura, društvenih prevrata i patrijarhalnog uređenja svijeta uopće. Kim Jong Un, živopisni vlasnik Sjeverne Koreje i šef svega u toj nesretnoj zemlji, nedavno je zabranio ženama da nose šorc, još jednom pokazavši da je muška moć uvijek i isključivo odraz muške nesigurnosti.

Ovo je izvrstan test za propitivanje osobnog stepena tolerancije i razumijevanja položaja žena u društvu. Ako ima kakav mudrac koji bi Kimovu odluku bio u stanju relativizirati („Ma ja sam protiv zabrana, ali i žene pretjeruju u raz-odijevanju“), a svi poznajemo sijaset takvih stručnjaka,  onda je jasno da diktatura nije politički sistem, nego stanje uma. Granice morala su zapravo posljednja linija odbrane patrijarhata, a tu je ženski šorc idealna alatka obračuna. Što prije muškarci shvate da nema slobode bez ravnopravnosti, društva će lakše preboljevati boljke neslobode i isplivati u neka bolja i lagodnija stanja. Drugim riječima – robija Kimu, sloboda šorcu i mirna planeta.

Nasilje i vrijeme

Džaba 21. vijek, džaba tehnološki i društveni napredak, nasilje, kao i svih prethodnih stoljeća, ostaje centralna tema našeg doba. Odrediti se prema nasilju znači tačno definirati čovjeka u sebi i legitimirati se prema vani: prema drugima i društvu. Onog trenutka kada pomislite da nečije dijete mora imati svu pažnju i zaštitu ovog svijeta, ali i da ima takve djece koja zaslužuju da budu izložena najgorim patnjama, budite sigurni da nije ni do djeteta, ni do svijeta, ni do istorije, nego isključivo – do vas.

Nasilje je širok pojam, u sebe uključuje i logore i mučenja, i mentalno zlostavljanje i femicide, i teroriziranje glađu i zavrtanje vode gradovima, granatiranje bolnica i biblioteka, ubijanje nedužnih u ime osvete… Ne postoji opravdanje za nasilje, a ne postoje ni minimalne šanse da u skoro vrijeme budemo lišeni ovakvih prizora.