Kliker.info

Razmišljajući ovih dana  o posljednjim  vratolomnim akrobacijama  Milorada Dodika koji su počeli iznenadnim odustajanjem od svih referenduma u RS, a nastavljeni prijetnjom da će vrlo brzo ovaj entitet BiH autoputom ući u Srbiju, te  neselektivnoj baražnoj vatri  iz Zagreba po svim položajima političkog Sarajeva ,  sjetih se iznenada jedne  zgode zabilježene  u mom sjećanju   neposredno nakon   propalih  pokušaja da se dođe do “istorijskog  srpsko – bošnjačkog  sporazuma “,  sredinom 1991. godine.

U  osvit rata u BiH, kao  relativno mladom i neiskusnom  novinaru,  povjeren mi je naime  zadatak da  pokušam napraviti intervju sa  jednim  od najuticajnijih  članova SDA,  Omerom Behmenom, a sjećam se kao da je bilo danas, vlasnik prvog privatnog dnevnog lista u  BiH “Orient Expresa”, Enver Čaušević me je upozorio da se radi o osobi  koja zbog svoje hude sudbine ne voli novinare , bliskom prijatelju Alije Izetbegovića,starom tersu i  čovjeku  na čija je životna i političa uvjerenja imala uticaja i dugogodišnja robija.

Intervju sam za divno čudo, u Vakufskoj direkciji u Sarajevu,   odradio iz prve  i bez bilo kakvih problema, što je izazvalo šaljivi    komentar osnivača i  vlasnika lista Čaše da hercegovačka veza najbolje funkconiše u Sarajevu .Bilo kako bilo, od cijelog intervjua  najviše me dojmila  rečenice koja glasi da je istorijski sporazum sa Srbima odbačen jer muslimanska strana  nije bila “komotna”  ostati u krnjoj Jugoslaviji bez  Hrvata.

Znamo i  nije ostala, a pomenuti    skoro dogovoreni     sporazum , kojeg su da podsjetimo  po odobrenju Alije Izetbegovića ,  u ime muslimanske strane,  modelirali   Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović , dok su srpsku stranu predstavljali   Nikola Koljević i Momčilo Krajišnik,  danas  niko i ne pominje, mada bi, čini mi se trebalo pošto se   njegov kod konstantno pojavljuje  i prepoznaje  u  odnosima između Aleksandrea Vučića i Bakira Izetbegovića.

Drugim riječima, njegova tajna reinkarnacija ,  potpisniku ovih redaka je  jedino  moguće objašnjenje  vezano za   nevidljivo, a opet očigledno približavanje političkog Sarajeva  Beogradu  i postupno distanciranje od Zagreba.

Za one koji pažljivije prate  metarmofozu političkih zbivanja na Balkanu u kontekstu velikih  promjena u svijetu, pomenuta tvrdnja i ne bi trebala da predstsvlja  neko veliko iznenađenje pošto su se konture ove  teze očito počele pojavljivati  nakon propasti revizije presude BiH protiv Srbije.

Tačnije rečeno  postale  su   bjelodano vidljive   nakon  šokantnog pisma  neformalne savjetnice bosanske strane , dr. Nevenke Tromp, profesorice na Univerzitetu u Amsterdamu , upućenog  Dževadu Mahmutoviću, savjetniku člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Dr. Tromp   je da  podsjetimo u pismu  uvjerljivo i nedvosmisleno ukazala  da je ekspertni tim naše zemlje koji je pripremao reviziju presude BiH protiv Srbije sam sebe konstantno minirao i sve uradio da do revizije nikada ne dođe.

Zbog  toga  je dokazana prijateljica naše zemlje tada  predložila  pomenutom savjetniku da svom šefu predloži smjenu svih svojih savjetnika, a onima  koji misle svojom glavom već tada je bilo vrijeme da počnu postavljati pitanja.

Naravno, najvažnije  je i tada i sada bilo ,  da li je   član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović  pravio  aranžmane iza paravana  i  radio namjerne greške čime je  dobrovoljno spriječio da zahtjev  za reviziju i formalno preskoči portirnicu u Hagu i dođe pred sudije.

Onako na prvu, par mjeseci kasnije  sve ukazuje da je  u pitanju oživljavanje sporazuma iz 1991. godine  na što nedvojbeno ukazuju i Vučićeve brojne izjave o   svijetloj budućnosti Bošnjaka i Srba i zajedničkom životu na Balkanu.Nimalo nevažno, u ovim pompeznim najavama odnosi Srbije i BiH se pominju samo na marginama .

Zbog toga bi i Vučića, a pogotovo Izetvegovića trebalo upitati šta je po srijedi , pomirenje naroda  ili uspostavljanje deobrosusjedskih odnosa država Srbije i BiH. Ništa manje značajno nije ni  pitanje da li ovakvo tretiranje  situacije znači  da su Vučić i Izetbegovič i apsolutni lideri tih naroda s obje strane Drine.

U tom kontekstu treba posmatrati i posljednju , za mnoge šokantnu promjenu mišljenja predsjednika RS Milorada Dodika pomenutu na početku teksta , koji je , da ponovimo,  iznenada odustao od svih referenduma kojima se dovodi u pitanje tertorijalni integritet BiH. Po svemu sudeći  Vučić je donekle  disciplinirao Dodika uz ogradu da  bi na krajnji ishod  mogao uticati i konačni rezultat referenduma u Kataloniji.

Naravno, sve ovo treba posmatrati u kontekstu odnosa velikih sila  na Balkanu  jer nije nikakva tajna   da je na njihovom stolu i danas  prisutan ruski spisak želja, odnosno  Putinom projekat  formiranja saveza “vojno neutralnih i suverenih država” na području bivše Jugoslavije koji bi obuhvatao Srbiju, Crnu Goru, BiH i Makedoniju.

Samo na znanje, u vrijeme pisanja ovog teksta u Srbiju je  u prijateljsku posjetu stigao i mogući sponzor pomenutog aranžmanas, turski predsjednik Erdogan,dovevši sa  sobom  čak 185 biznismena.  Od ranije je poznato da je prva turska investicija u srbiji  bila vrijedna  35 miliona eura.  U isto vrijeme  bratska Turska je  našoj zemlji  donirala 6-7 miliona eura za završetak sjedišta Rijaseta.

S obzirom  na aktuelne odnose Rusije i Turske  te  personalne  relacije  Putina i  Erdogana i Bakira Izetbegovića i predsjednika Turske, pojačava se utisak da  optužbe uvažene profesorice Tromp treba uzeti za ozbiljno i  na  problematična   pitanja žurno i valjano odgovoriti . U suprotnom, ovaj problem bi mogao prerasti u  nešto mnogo veće, što bi pretpostavljam , jedni okarakterisali kao istorijski dogovor Srba i Bošnjaka, a neki opet  veleizdajom  države.

Komotno na kraju ne bi bilo nikome .

Halil Šetka ( Kliker.info)