Kliker.info

Tiempo Argentino: "U kojoj mjeri je razvoj Latinske Amerike prisilio SAD da se više usredotoče na ostala zbivanja u svijetu?"

Noam Chomsky: "Budite oprezni, što manje pažnje SAD posvećuju tom kontinentu, tim bolje po njega samog. Ali ne mislim da je to tako. Kad se nešto dogodi u Latinskoj Americi, SAD su uvijek prisutne. 80-ih su bile izuzetno aktivne u Centralnoj Americi. Sve diktature u Južnoj Americi su bile podržavane od SAD-a (u Argentini, na primjer). Tijekom 90-ih je Južna Amerika bila pod kontrolom SAD-a zbog političara koji su se prilagodili njihovim interesima, tako da same SAD nisu imale mnogo posla ovdje. No proteklih deset godina su SAD "istjerane", na neki način, ali one žele iznova povratiti izgubljeni utjecaj. Mislim kako sad primjenjuju istu politiku kao i ranije, samo je nisu u stanju provesti u djelo."

TA: "Pojedine latinoameričke vlade su zauzele kritičan stav prema SAD-u, te su došle u sukob s multinacionalnim medijskim kućama. Slijedom toga su morali uvesti mjere koje će ograničiti moć medija. Kako Vi to vidite?"

Noam Chomsky: "Stanje u kojem se nalaze mediji u Lat. Americi je skandalozno. Oni su centralizirani i u privatnom vlasništvu. Uglavnom su reakcionarni i škode svojim zemljama. Prikazuju iskrivljenu sliku događaja u svijetu. I pored svega nabrojanog, mislim da nije zadaća vlada da ih ograničava i sputava, nego da pronađe alternativu. To je donekle uspjelo Venezueli u slučaju RCTV kanala. Nije ugašen, ali sad emitira kablovskim putem. Na zapadu i SAD-u su mnogo prosvjedovali zbog tog. Ja sam rekao nešto što ovdje (u SAD-u) nitko nije objavio. Kada bi ovdje CBS, npr., podržao državni udar protiv vlasti i predsjednika i nakon nekoliko dana taj udar propadne. Ne bi više postojali ni vlasnici ni kuća. Jednostavno bi vlasnici i uprava te tv-postaje bili ubijeni od specijalnih postrojbi, bez suđenja."

TA: "Mislite li kako otvoreni sukob vlade i medija može podići razinu zainteresiranosti među stanovništvom za medije same? Odnosno da tim dobivaju nepotrebni publicitet?"

Noam Chomsky: "U većini zemalja vlade podražavaju medije. Tamo gdje to nije tako, najbolje je naći alternativu, a nikako vršiti pritisak. A svaka ozbiljna vlada je u stanju iznaći druge mogućnosti. I ovdje se pokušava provesti tako nešto, ali u maloj mjeri. U SAD-u, na primjer, kada se 70-ih pojavila kablovska televizija, Kongres je donio zakon kojim je zabranjeno kablovskim tvrtkama da imaju monopol na određenom području. Na ovom području gdje smo sad (Cambridge), svaka mreža koja želi ovdje emitirati mora slijediti želje zajednice gdje posluje. Veliki promašaj ljevice u SAD-u je što tu mogućnost ne iskoristi. Evo recimo CBS, ima odličan tim i prilično bi se iznenadili kad bi ih vidjeli. CBS nije idealan, ali je i to bolje od onih koji su u vlasništvu političkih pokreta. Te druge često vode luđaci, jer ih ljevica ne želi koristiti."

TA: "To je dakle ono što su ljevičarske skupine propustile učiniti?"

Noam Chomsky: "Ja to govorim već 40 godina. Ljevičari su kritični, i to s razlogom, prema medijima, a potrebno je tako malo da se iznađe drugačiji pristup, te da ih se iskoristi. To može biti učinjeno, kao što je slučaj s Democracy Now, i to funkcionira. No moraju prvo učiniti ozbiljne promjene u pristupu, kako bi iskoristili mogućnosti koje im stoje nadohvat ruke. Moraju ozbiljno poraditi na tome."

TA: "No bitan je sadržaj, a ne forma zar ne?"

Noam Chomsky: "Bio sam u Brazilu , prije no što je Lula postao predsjednik, i jedne večeri sam posjetio "baracopoli" u Riu, gdje sam vidio nešto vrlo interesantno u tom smislu. Ne znam da li to još uvijek funkcionira? Jedna grupa ljudi, koji se bave televizijom, u Riu su na sred trga, u devet uvečer, postavili kamion s velikim ekranom. Prikazivali su programe samo za ljude koji su sjedili na trgu i u barovima. Programski sadržaji su bili primjereni ljudima iz te sredine i bili su im zanimljivi. Nisam baš razumio ono što se govorilo, ali sam vidio da se, osim zabavnog programa, govori o dužničkoj krizi, o HIV-u i drugim stvarima. Nakon programa jedna od djevojaka je uzela mikrofon i postavljala pitanja ljudima u blizini. Oni su komentirali pred kamerama ono što su vidjeli, a njihova razmišljanja su se prenosila direktno putem tv ekrana na tom pokretnom studiju. Stvorila se interakcija, i ljudi su radije gledali taj "program", nego programe velikih TV kuća. Sve je odradila zajednica, osim tehničkog dijela, koji je odradila ta ekipa. Eto takve stvari treba raditi."

TA: "Politički procesi kao što su "arapska proljeća", Occupy pokret, Indignados su pobudili interes u cijelom svijetu. Mislite li da te skupine imaju revolucionarni potencijal?"

Noam Chomsky: "Mislim da su ta zbivanja i pokreti izuzetno važni kao fenomeni, no postoje druge stvari koje su revolucionarnije od tih pokreta. Na primjer, udruživanje na temelju rada u tvrtkama. Ta inicijativa je zaživjela u Argentini, nakon bankrota. Gar Alperovitz je (povjesničar, ekonomist, politički aktivist i pisac) poradio na tome i uspio u Clevelandu realzirati nešto slično. Sad tamo postoji tvrtke koje su u vlasništvu uposlenika. To su, u suštini, kooperative koje se povezuju na međunarodnoj razini sa sličnima u Španjolskoj, u ovom trenutku. To je danas revolucionarno. Ne znam da li će doseći tu razinu da bi mogli promijeniti društvo, ali je nešto najrevolucionarnije što se trenutno događa."

TA: "Jedna djevojka iz pokreta Indignados u Španjolskoj je izjavila kako je oduševljena pokretom Occupy Wall Street Experience, stoga što Španjolci traže prava koja su izgubili, a Amerikanci ona koja nikada nisu imali."

Noam Chomsky: "Ovi ljudi u Americi se bore za tuđa prava. Ljudi iz pokreta Occupy nisu u Zuccoty parku. Ili ih ima jako malo. Svatko od tih ljudi ima barem jedan pristojan obrok dnevno u svom domu i ne dolaze iz četvrti u kojima vlada beznađe. Oni koji žive u tim četvrtima, nemaju vremena za prosvjede. Ipak mislim kako su privukli ogromnu pozornost medija i to na više načina. Sve što se zbiva u vezi s Occuopy pokretom je u centru pozornosti. No, oni su u početku vrlo malo govorili o neravnopravnosti, o bankarskim prijevarama, o kupovanju izbora. O tome sada govore. Pogledajte slogan :“Mi smo 99% protiv 1%“. Možete ga vidjeti posvuda, pa u komercijalnim novinama. Occupy je prisutan posvuda. Može se reći kako i djeluje.

Nakon uragana Sandy, prije nekoliko tjedana, prvi koji su priskočili u pomoć bila je mladež iz Occupy pokreta. Pomažu i one koje banke deložiraju iz svojih domova, tako što idu pred sudove prosvjedovati protiv deložacija. Iz tog razloga mislim da može prerasti u nešto konstruktivno. Ipak je najvažnije od sveg onog što su dosad učinili, a što većina medija prešućuje. Prekinuli su praksu atomizacije društva. Ovo je sociopatsko društvo koje je sastavljeno od pojedinaca. Ljudi se ne sastaju kako bi razgovarali. Prepuštaju se gledanju televizije i potrošnji. Occupy je učinio da se ljudi sastaju, te da u tom druženju učine nešto za opće dobro. Otvoren je prostor interakciji između ljudi, prostor za dijalog. Ljudi se uče djelovati zajednički. I to je jako važno, ponajprije u jedno ovakvom društvu kao američko. Ako bude potrajao, Occupy bi mogao nadahnuti druge i potaći ih na zajedništvo."

TA: "Ne mislite li kako bi ovaj pokret mogao izazvati korjenitije društvene promjene?"

Noam Chomsky: "To je jedna od mogućnosti. Puno toga se događa u ovoj zemlji. Ovo je bila samo iskra, te moramo još vidjeti što će se biti na kraju. Vidjeli ste kako je dan nakon onoga što se zbilo u Zucotti parku, nastao pokret Occupy koji se potom proširio na cijeli svijet. Od toga je prošlo tek godinu dana. Ne može se govoriti previše, ali je istina kako je pokret imao mnogo uspjeha. Kad bi bilo moguće povezati Occupy s drugim pokretima, to bi bilo interesantno za vidjeti."

Mali osvrt na društvene mreže

Ured Noama Chomskog je prepun knjiga. Skoro da ima malo mjesta za jednu uramljenu obiteljsku fotografiju. Ne iznenađuje što Chomsky vrlo malo vremena provodi pred TV-ekranom, jer se informira "tonama literature" (kako sam kaže). "Čitam domaći tisak, ekonomske časopise, strane dnevne novine. Tjednike svih svjetonazorskih stavova, čak i one konzervativne.", kaže Chomsky. Novinar mu je priznao kako je prije intervijua pročitao ono što piše o Chomskom na Wikipediji."I ja koristim Wikipediju kada su mi potrebne informacije o srednjem vijeku ili o matematici, ali kad su u pitanju aktualnosti, onda treba biti vrlo oprezan", odgovorio je na to Chomsky.

TA: "Što mislite o društvenim mrežama?"

Noam Chomsky: "Što da vam odgovorim. Ne pratim moderne tendencije. Ljudi mi kažu da otvorim profil na FB-u, no nisam ga otvorio."

TA: "Ali društvene mreže su odigrale veliku ulogu u ‘arapskom proljeću’!"

Noam Chomsky: "I ovdje imaju veliku ulogu. Svaka skupina najprije objavi na društvenim mrežama ono za što se zalaže, kako bi došla do onih ljudi koje to zanima. I to je dobro. Nemam ništa protiv toga. Ja osobno čitam blogove. I to povremeno. Mislim da je velika stvar da svatko putem interneta može reći ono što misli, ali 99% toga je nevažno."

TA: "Kritički ste znali reći kako mogu ubrzavati procese, zbog čega stvari izmaknu kontroli."