Kliker.info

Međureligijsko vijeće uradilo je puno dobrih stvari. Stvorena je mogućnost izravne komunikacije i pristupanja zajedničkim pitanjima za opće dobro. Međutim, nemamo materijalna sredstva za uspješno djelovanje radnog tijela.

Mala sredstva koja dobijemo ne mogu pokriti programe na kojima bi trebalo raditi, kaže na početku intervjua za "Nezavisne novine" kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski.

Uvjeren je da bi Vijeće moglo raditi i više i bolje, ali često se ispriječe poneke stvari koje stvore ozračje nerazumijevanja.

"Međutim, neophodno je da svako nerazumijevanje nadilazimo dijalogom i međusobnim uvažavanjem, te u jednakopravnosti pristupamo traženju rješenja. Vijećem sada predsjeda visokopreosvećeni gospodin Nikolaj, mitropolit dabrobosanski, a uvjeren sam da će nakon ljetne stanke biti novih ideja i nastojanja", kaže kardinal Puljić.

NN: U po­slje­dnje vri­je­me evi­den­ti­ra­na su čes­ta skrnav­lje­nja ka­to­li­čkih gro­ba­lja, ali i gro­ba­lja dru­ga dva na­ro­da u BiH. Ka­ko to ko­men­ta­ri­še­te?

KARDINAL PULJIĆ: Ne mogu razumjeti da smo toliko urušili kulturu života koja istinski čuva osjećaje pijeteta prema mrtvima i grobljima kao mjestima njihova posljednjeg počinka. Poznato je da su se i u vrijeme progona prvih kršćana sigurna skloništa nalazila upravo na grobljima, jer su ta mjesta bila zaštićena i poštivana. Zašto smo izgubili taj osjećaj? Ne razumijem da nekima više ništa nije sveto niti vrijedno pijeteta. Ne razumijem mjesnu službu sigurnosti, koja presporo rješava i kažnjava takve čine. Njihova je zadaća da kod građana stvore osjećaj sigurnosti, zaštite osoba, imovine i onoga što je ljudima sveto. Još u velikoj mjeri živi zao mentalitet da se onoliko svoje voli koliko se drugoga mrzi i vrijeđa. To je strašno urušavanje kulture života i civilizacijskih mjerila u međusobnim odnosima.

NN: Kad smo kod skrnav­lje­nja. Ne­da­vno je mi­ni­ran grob Ali­je Ize­tbe­go­vi­ća. Po­li­ti­čka ja­vnost je osu­di­la taj čin. Ka­ko Vi ocje­nju­je­te taj vandalizam?

KARDINAL PULJIĆ: Svako skrnavljenje groblja je zlo. Nažalost, ni mrtvi niti živi više nisu vrednovani s poštovanjem i uvažavanjem. Taj iskrivljeni mentalitet stvaran je dijelom i u vrijeme komunizma kada su se zatirali tragovi i neprijateljima proglašavali svi oni koji se nisu slagali s režimom. Nakon toga, rat je donio mentalitet koji je građen na mržnji prema drugome. Zbog svega toga, neophodno je graditi društvo u kojem će se uvažavati drugoga i drugačijega bez obzira da li se mi s njim slagali u mišljenju ili svjetonazoru.

NN: Skrnav­lje­nje sve­ti­nja je sce­na­rio pred sva­ke izbo­re. Da li se ovim pos­tup­ci­ma di­žu na­ci­onal­ne ten­zi­je, a sa­mim ti­m i na­ro­di us­mje­ra­va­ju da da­ju svoj glas na­ci­onal­nim stran­ka­ma?

KARDINAL PULJIĆ: Nije demokracija manipuliranje s onim što je drugome sveto i drago. Treba odgajati za istinsku demokraciju. U temeljima demokracije treba biti jednakopravnost i vrednovanje svakog čovjeka u njegovom dostojanstvu i pravima kao i u pravima svake etničke grupe te stvarati sigurnost i pravdu za svakoga i jednakost pred zakonom za sve. Nije bolest samo našeg predizbornog vremena nego i svjetskih sila da je u pravu onaj koji je jači koji ima bolje medijsko polje, odnosno jači lobi.

NN: Mi­sli­te li da na­ci­onal­ne stran­ke šti­te svoj na­rod ili gle­da­ju sa­mo li­čni in­te­res?

KARDINAL PULJIĆ: Mislim da je relativno pitanje je li riječ o nacionalnim strankama ili o strankama koje nemaju nacionalni predznak. BiH je zemlja u kojoj je neophodno što prije uspostaviti jednakopravnost. Nažalost, ratom je uvelike ozakonjena nepravda, što onemogućuje stvaranje istinske jednakopravnosti i naroda i građana. Svjetske sile su na čudan način podijelile ovu zemlju, pa nije uspostavljeno uređenje koje svima omogućuje jednaka prava. Nakon toga su, umjesto poboljšanja i veće jednakopravnosti, uvedene dodatne nepravde, što je pogodovalo stvaranju ozračja nesigurnosti za osobni, nacionalni, vjerski i kulturni identitet kako pojedinaca tako i etničkih zajednica. Na nama je da se učimo demokraciji i upoznajemo njezina načela, te u društvo ugrađujemo što veći stupanj ljudskih prava bez obzira koje će stranke formirati vlast.

NN: Počela je pre­di­zbor­na kam­pa­nja, a izbo­ri će u de­se­tom mje­se­cu. Po­zva­li ste ne­da­vno ka­to­li­ke i Hrva­te da iza­đu na izbo­re. Mi­sli­te li da će po­slu­ša­ti Vaš sa­vjet?

KARDINAL PULJIĆ: Predizborna utrka je u tijeku i u njoj ima puno nekorektnosti. Međutim, to je naša stvarnost. Osjećam da sam kao pastir dužan pozvati ljude da iziđu na izbore. To smo mi, katolički biskupi u ovoj zemlji, učinili zajedno kao Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Zadaća nas kao pastira jest da apeliramo na savjest kako bi se ljudi odgovorno postavili, a više od toga nije u našoj nadležnosti. Koliko će ljudi prihvatiti naš poziv i naš savjet ovisi od toga koliko će istinski shvatiti važnost izbora i svoju građansku dužnost da na njih iziđu. Koristim i ovu prigodu da ponovo pozovem sve koji imaju pravo glasa na području BiH, bilo da žive u ovoj zemlji ili izvan nje, da to obvezno učine i pokažu svoju građansku odgovornost u izgradnji budućnosti.

NN: Ne­ki me­di­ji su obja­vi­li da će po­li­ti­čka hrvat­ska par­ti­ja ko­joj Vi da­te po­dršku po­bi­je­di­ti na izbo­ri­ma. Da li će­te i ko­joj hrvat­skoj par­ti­ji da­ti po­dršku?

KARDINAL PULJIĆ: Krajnje je vrijeme da svi shvate kako sam ja, kao i svaki biskup, pastir svih vjernika katolika na području svoje Nadbiskupije bez obzira kojoj stranci pripadali. Zato po svojoj službi nemam pravo i ne želim se opredjeljivati za pojedinu stranku, niti želim na taj način isključiti iz svoje pastirske brige bilo kojeg vjernika. Oni koji zlobno manipuliraju mojim navodnim opredjeljenjem za pojedinu stranku nisu korektni prema meni i mojoj službi. Svima dajem potporu u procesu demokratskih nastojanja, ali ne želim niti govorim narodu da glasuje za bilo koju određenu stranku. Ljude pozivam da po savjesti odgovorno poklone glas onima za koje smatraju da zaslužuju njihovo povjerenje ili predmnijevaju da će to njihovo povjerenje opravdati. Mislim da je takav poziv sam po sebi razumljiv. Nažalost, neki mediji su u tom bili vrlo nekorektni. Dovoljno je vidjeti samo neke naslove u tom duhu koji nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Volio bih kada bi novinari i njihove kuće, od kojih su većina uistinu korektni, još više pomogli u stvaranju zdravijeg ozračja. Koristim prigodu da zahvalim svakom novinaru i svakoj redakciji koji nastoje da svojim radom i djelovanjem izgrađuju zdravije i bolje društvo nastojeći da ono što govore i pišu bude utemeljeno na istini te da bude na izgradnju gledatelja, čitatelja i slušatelja.

NN: Pre­ma Va­šem mi­šlje­nju, ko bi bio bo­lji hrvat­ski član Pred­sje­dniš­tva BiH, Ivo Mi­ro Jo­vić, Že­ljko Ko­mšić ili Bo­žo Lju­bić (an­ke­te po­ka­zu­ju da njih tro­ji­ca ima­ju naj­vi­še šan­si da po­bi­je­de)?

KARDINAL PULJIĆ: Iz odgovora na prošlo pitanje jasno je da na ovo pitanje ne mogu odgovoriti, jer bih time izravno doprinio usmjeravanje glasovanja. Narod nije naivan i ne želim povrijediti odgovornost naroda u glasovanju.

Vlasti i mediji ne reaguje jednako na nepravdu

NN: U Sa­ra­je­vu su se ne­da­vno de­si­la dva do­ga­đa­ja ko­ja su uzne­mi­ri­la Hrva­te u Sa­ra­je­vu. U je­dnom slu­ča­ju je uče­nik hrvat­ske na­ci­onal­nos­ti mo­rao da ve­li­ča Ala­ha, a ku­di Isu­sa Kris­ta, a dru­gi slu­čaj je ula­zak op­šti­ne Ili­dža u "svijet op­šti­na tur­skog svi­je­ta". Da li ste (tra­ži­li ste od­go­vor) do­bi­li od­go­vor od na­dle­žnih in­sti­tu­ci­ja i šta su pre­du­ze­li u slu­ča­ju u vezi s uče­ni­cima?

KARDINAL PULJIĆ: Ni mediji, a ni nadležne vlasti ne reagiraju jednako na nepravedne čine kojima je nanesena uvreda pojedinoj zajednici ili pojedincu. Izgleda kao da je krivica na nama kada u javnosti reknemo da nas nešto boli i vrijeđa. Budući da vašim novinama dajem intervju, želim podsjetiti da su i "Nezavisne novine" na jednu takvu stvar reagirale vrlo nekorektno. Nisam reagirao jer smatram da to ne priliči ni mojoj službi niti mom načinu komuniciranja. Međutim, povrijeđen sam nekorektnošću onih koji bi trebali stati na stranu onog čovjeka kojem su ugrožena njegova prava. Štoviše, duboko sam uvjeren da bi upravo mediji trebali puno više poraditi na stvaranju ozračja zaštite čovjeka kojemu su ugrožena ljudska prava, a to su prije svega oni koji su u pojedinoj sredini manje brojni. Gotovo je nevjerojatno koliko su mediji na tom planu pristrani prešućujući, pa čak i opravdavajući nepravde koje se nanose slabijima i manje brojnima. To mogu razumjeti samo kao plod svega onoga kroz što ovo društvo prolazi. Ne može se biti sretan, ako je tvojom krivnjom ili tvojim nemarom netko pored tebe nesretan. Teško je plivati protiv struje čak i onda kada vidimo da nas ta struja nosi u krivom smjeru.

Još ima previše nasilja

NN: Da li je Sa­ra­je­vo mul­tie­tni­čki i bez­bje­dan grad?

KARDINAL PULJIĆ: Nažalost, još ima previše nasilja koje kod ljudi stvara nesigurnost. Još je nerijetko prisutno vrlo pristrano tumačenje, a nekada je riječ i o korumpiranosti. Kako drugačije protumačiti činjenicu da se npr. prijavi rušenje nadgrobnih spomenika i oskrvnuće grobova nakon čega dođu istražitelji i kažu da su se spomenici sami od sebe srušili. Nakon krađe u jednoj župnoj kući istražitelj je rekao župniku da je to strašno i da bi najbolje bilo otići odande gdje se takvo što događa. Osam godina tražimo lokaciju i dozvolu za gradnju crkve u sarajevskom naselju Grbavica i još nema dopuštenja. Ne razumijem načelnika općine Novo Sarajevo kao ni nadležnog ministra Kantona Sarajevo, koji takvim stavom ignoriraju naše traženje. Međutim, kad ukažem na neke nepravde, nerijetko uslijedi medijski ili politički pritisak. Kao nadbiskup molim Boga da svi mi koji živimo u ovoj zemlji napokon shvatimo kako je nitko neće izgraditi umjesto nas; da budemo spremni zauzeti se jedni za druge kako bi svaki narod i svaki građanin imao jednaka prava i kako bi svatko imao mogućnost živjeti od rada svojih ruku te se ostvariti u svom nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu. Razumljivo je da čovjek svoje voli, ali je jednako tako i ljudski razumljivo da, ne samo dopusti, nego i pomogne da se i onaj pored njega ostvari kao čovjek koji svoje voli, a tuđe poštuje.