Neplanirana karijera Sandre Kisić : Od izbjeglice iz Sarajeva do zvijezde interneta u Češkoj
Rođena je uoči samog rata u Bosni i Hercegovini. Nekoliko mjeseci kasnije s mamom odlazi u izbjeglištvo iz opkoljenog Sarajeva. Nakon kraćih zadržavanja po Evropi i Africi, konačno utočište je našla u Pragu, gdje i danas živi i uživa status internet zvijezde, koju na društvenim mrežama prate hiljade ljudi kako iz Češke, tako i iz okolnih zemalja, ali i šire. Taj status koristi da pomogne izbjeglicama i onim manje sretnim od nje.
Iako gotovo čitav život živi u jednom od najljepših gradova Evrope, Sandra Kisić i danas sebe smatra Sarajkom.
“Iako sam čitav život ovdje, završila sam školu i fakultet, sad završavam i magistarski rad iz menadžmenta umjetnosti, ne vidim sebe kao Čehinju. Čak nemam ni češki pasoš. Sebe vidim kao Sarajku, moj identitet je podijeljen između mog rodnog grada i Praga, u kojem živim”, kazala je Kisić.
Pažnju javnosti je skrenula pisanjem o putovanjima i modi. Danas sarađuje s nekim od najvećih svjetskih brendova, poput Conversa, H&M-a, Nestlea, Sonyja, Alpha Industriesa…
Osim što promovira svjetske brendove, svojim pisanjem je skrenula pažnju i digitalnih i printanih medija, među kojim je najzvučnije ime svjetski poznati Forbes.
“Teško se sjetiti svih kompanija s kojim sam sarađivala svih ovih godina”, kaže 25-godišnja Sarajka.
Neplanirana karijera
U svijetu modnih blogova i pisanja o popularnim destinacijama se našla slučajno.
“Dok sam bila u srednjoj školi, bio je popularan internet forum na kojem su mladi postavljali svoje fotografije, o svojim modnim ukusima i slično. Drugi korisnici su komentarisali kako imam dobar stil i da bih trebala pisati o modi, davati drugima savjete i slično. To mi je sve bilo čudno, jer sam tad imala samo 17 godina”, kazala je Sandra.
Godine 2009. vremena su bila drukčija, prisjeća se. Pisanje blogova tada još nije bilo u zamahu kao danas, rijetko se ko bavio time.
“Nakon što sam ponovo počela pisati, najednom je krenula navala posjeta. Od nekih stotinjak posjeta dnevno, najednom su moju stranicu čitale desetine hiljada ljudi. Bilo je nevjerovatno”, kazala je Sandra.
Pogotovo što joj nije bila namjera da od svega toga ima neku korist.
Pisanje spomenara
“O putovanjima sam pisala kao neki vid spomenara, nešto što će meni ostati u sjećanju. Međutim, to se mladima izgleda svidjelo. Slično je bilo sa fotografijama na Instagramu. I onda su me najednom kontaktirale velike kompanije, nudili da sarađujemo, da promoviram njihove proizvode. A ja sam bila klinka”, prisjeća se Kisić.
Nedugo nakon rasta broja posjeta na društvenim mrežama, počeli su je i prepoznavati na ulicama Praga, ali i šire. Iako bi voljela da su komentari bili samo pozitivni, bilo ih je koji su joj teško padali.
“Govorili su mi da sam niska, da sam debela, pravili su neke čudne fotomontaže. A ja još u srednjoj školi. Htjela sam ostaviti sve to. Međutim, nekako čovjek nauči da se nosi s tim, da ignoriše te zlonamjernike”.
I dok joj je bilo čudno u početku kad su joj mladi prilazili na ulicama da se upoznaju, danas je uopće ne iznenadi kad joj se jave širom svijeta. “Nedavno su mi prišli neki ljudi u muzeju u Berlinu, da kažu da im se sviđa to što radim”.
A muzeji i umjetnost u njenom životu imaju posebno mjesto. Dok danas na društvenim mrežama važi “manje je više”, promociju oskudnim odijevanjem smatra glupošću. Više voli da u svojim pisanjima i fotografijama promovira muzeje koje posjećuje. Zbog toga su je i kulturne institucije počeli samostalno zvati na posebne, zatvorene događaje, kako bi i njih promovirala. “Naravno, bez ikakve naknade”.
Pomoć drugima
Iskustva sa blogovima i internet promocijom je iskoristila u obrazovne svrhe, pa je svoja saznanja iskoristila za pisanje diplomskog rada o utjecaju društvenih mreža i blogova na budućnost marketinga.
Iako danas od najvećih brendova redovno dobija najnovije modele, koji će javnosti biti dostupni tek za nekoliko mjeseci, nije zaboravila vrijeme kada kao izbjegla djevojčica nije imala gotovo ništa.
Većinu stvari koje dobije proslijedi domovima za nezbrinutu djecu, a nedavno je uspostavila saradnju i sa organizacijom Lastavica, koju čine ljudi porijeklom iz bivše Jugoslavije, kako bi preko njih donirala odjeću izbjeglicama koje se nalaze u kampovima na Balkanu.
“Kako sam niska, moja odjeća je taman za curice od nekih 14-15 godina. Znam koliko je u tim godinama s emotivnog aspekta važno izgledati lijepo, osjećati se dobro. Mogu misliti kako je tek nekome ko nema roditelja ili ko je morao pobjeći od rata. Bolje da modernu odjeću nose oni, nego da je ja prodajem ili da mi stoji u ormarima”, kaže Sandra.
Pored pomaganja napuštenim i prognanim, svoju “slavu” koristi u promoviranje studentskih projekata i ideja.
Savjet mladima
Kaže da joj je čudno što nema više ljudi s područja bivše Jugoslavije koji se bave sličnim stvarima kao ona.
“Kad prođem ulicama Sarajeva, ali i drugih gradova iz regije, vidim kako su djevojke lijepe, da više vode računa o modi nego djevojke iz nekih velikih evropskih gradova, paze na šminku… A danas nema granica, sve je na internetu. To što ste iz Beograda, Sarajeva, Zagreba… nije prepreka da vas prate iz Berlina, Pariza, Praga… Pogotovo što nije potrebno puno za uspjeh. Dovoljan je obični telefon sa kamerom, ili neki jednostavni fotoaparat, pristup internetu i to je manje-više to”.
A telefon i mali fotoaparat uvijek nosi sa sobom. “Nikad se ne zna kad ćete vidjeti nešto zanimljivo za fotografisanje”.
S obzirom da je Internet prepun informacija, Kisić navodi i da je lako naći savjete za početnike. Kako pisati, kako praviti fotografije… Iako smatra da bi svako trebao dati neki svoj pečat.
Također, biti bloger je odlična prilika za upoznavanje, dodaje Sandra. “Gdje god odete, uvijek ćete naći nekoga s kim možete sarađivati, naći ćete fotografe koji će vam napraviti nekoliko fotografija, upoznati lokalnu kulturu… To je odlična prilika za sve mlade.”
Iako je dosta stvari iza nje, Sandra Kisić zna da je mnogo više još tek čeka. Uskoro završava svoj magistarski studij, a onda će više pažnje moći posvetiti svojim putovanjima, pisanjima i promocijama. Nada se da će jednog dana pisati za ugledne magazine poput National Geographica. Do tada, Forbes i drugi će morati poslužiti kao odskočna daska.
Mario Pejović (Aljazeera)
Komentari