Kliker.info

Piše :  Ramo Kolar ( Oslobođenje)

Ne vrijedi komentirati nekakav novinski izbor za bilo šta. Subjektivna je to stvar urednika medija koji se takvim nečim bavi ili eventualnog žirija koji izabire isti urednik, direktor ili vlasnik. Tako je i izborom Milorada Dodika za ličnost godine što ga je u Mostaru proglasio Večernji list. Da li onaj zagrebački, ili njegova ispostava u Hercegovini, nije naznačeno. Kao što nije rečeno je li to pozitivna ili negativna ličnost godine.  Ostalo je “glamuroznim posjetiteljima” i još gladnijim promatračima i začuđenim ispred malih ekrana Federalne TV koja je ovu “oskarovsku” (sic!) priredbu direktno prenosila. Od para pretplatnika, pretpostavljam, a ne moram obavezno biti u pravu. Jer je morebitno pare namakla i negdje drugo?!Dakle, vođeni principima što gore, to bolje, rečena je novina izabrala šampiona BiH. Koji je najviše postigao u razvaljivanju iste. (Raspro)dao sve što je vrijedilo u manjoj polovici zemlje, Rusima i Srbiji. Da bi mu podanici i glasači danas bili siromašniji nego jučer. A pri tome otima ruđu zemlju po Kotorskom i Kopačima, na dva mjesta gdje su se nesrbi drznuli vratiti na svoje. Tamo bi, kao npr. i u Brčko i okolicu, a po dogovoru sa Miloševićevim nasljednikom Vojom Koštunicom naselio kosovske Srbe koji neće da žive s Albancima u njihovoj državi. Iz drugih mjesta Bošnjaci i Hrvati su otjerani u demokratskom i humanom pohodu raznih srpskih vojski s obje strane Drine, o čemu će uskoro svoje reći i Međunarodni sud pravde u Hagu, donoseći jedinu ljudski i međunarodnopravno ispravnu odluku.Nije više čudno, kad se plan od 89. i Gazimestana znade, što slavodobitnik nije, i pored najave i obećanja uhvatio Karadžića i Mladića. Pa mu sam američki ambasador Meklhejni mora poručiti da su oni što skrivaju dvojicu najtraženijih zločinaca u Europi u institucijama vlasti, čiji je neprikosnoveni šef sam Dodik. Ili Karla del Ponte koja vjeruje da se Radovan skriva po manastirima.Možda je dio priznanja došao iz “ekonomskog buma”. Primjerice na Jahorini, za koju ovih dana neobaviješteni novinari tvrde da je vratila olimpijski sjaj, a Bjelašnica – tavori. More biti. No uz jednu malu sitnicu: dok su Mladić-Karadžićevi bojovnici ravnali sve što se golim okom dalo vidjeti po Igmanu i Bjelašnici, po Jahorini su srpski tajkuni i ratni profiteri pravili kuće, hotele, motele, vile… perući pare. Ni marku nisu uložili u vertzikalni transport, staze i sl. Ali široko odjekuje Dodikova “uspješna prihvatizacija”.Zato priznanje nisu dobili ni Igor Davidović koji kako-tako uvodi Bosnu u europske integracije, Saša Toperić, koji zemlju i državu “plasira” po Americi, Fadil Banjanović koji živi na svome, a tuđemu, a vratio je više izbjeglica nego svi političari zajedno, pa ga čak Dodik javno prevari i ne uradi mu ni put, ne vrati društveni dom, ne zaposli nikoga, ni u Kozluku ni u Zvorniku. Ne vrijedi ni napor prof. Miodraga Živanovića, ništa zahvati svjetskog značaja dr. Kabila, kakva Jasmila Žbanić, kakav Danis Tanović, biskup Komarica…E zato na naslovne strane stiže grupica tuzlanskih studenata, koji bi koleginicama nabacili vreće na glavu, pa da tako stiču naobrazbu, jer će im mini suknje oduzeti pamet, a naročito moral, pa će ih sami Bog kazniti. Nekakav njihov vođa Haračić veli da cure time uznemiravaju profesore, a on bi ih baš sačuvao od zanosnih ženskih tijela. Od neznaja, prevara, mućki, lopovluka, podmetanja i drugih hajdučija ne bi. Neka su drugarice obučene od glave do pete, a pamet će neki drugi darivati na grame i po skupe pare.I tako, konsocijacija, od koje vrve novine, okrugli i ćoškasti stolovi, a niko ne zna, neće ili ne smije da kaže šta zapravo znači, udara nas sa svih strana. Hoće se reći: treba priznati šta je ko jamio – jamio je. Podijeljena Bosna – mirna Bosna. Što su uradili hajduci, to je dobro za sve! Ništa demokracija europske porovinijencije, ništa znanje, rad, stvaralaštvo, multikulturalnost, džaba stoljeća, znanje povijesti, ništa odgovornost za budućnost…I dobro reče prof. Vladimir Premec: ubiše me traženjem ljudskih prava, a ja se, u ovim godinama poznim svojim, borim još ne bih li nekako osvojio odgovornost i obaveze… Za to nagrade se ne daju ovdje, znademo morebit svi. I što? Ništa. Tim gore po znanje!