Kliker.info

Pošto se u narednom predramazanskom periodu skupljaju zekat i sadekatul-fitr, želim se posebno osvrnuti na finansijsko poslovanje Rijaseta Islamske zajednice BiH, gdje ću kroz seriju tekstova nastojati baciti više svjetla na ovo pitanje, cijeneći načelo javnosti u radu ove institucije i njenu obavezu da sa njenim funkcioniranjem bude upoznata zajednica vjernika čija vjerska prava ona etablira i predstavlja, ali istovremeno od njih biva finansirana.

Piše : Nedžad Latić (TBT)

U ovom tekstu osvrnut ću se na račun koji RIZ ima otvoren u švicarskoj banci UBS. Radi se o računu br. 441009, na kojem su sredstva u američkim dolarima te eurima, ranije DM. Napominjem da nisam ekonomista i da sam zatražio stručne konsultacije od povjerljivih prijatelja.

Moj je račun Švicarska

Dugo sam pokušavao na ovu temu razgovarati sa akterima, odnosno potpisnicima ovog računa, Salihom Čolakovićem, bivšim predsjednikom Mešihata IZ-e, i Vehbijom Efendićem, predsjednikom Džematskog odbora IZ-e u Lucernu i Švicarskoj, i oni su to „diplomatski“ eskivirali. Preostale aktere, dr Mustafu Cerića, Hilmu Neimraliju, te rahmetli Muhameda Salkića, nisam ni pokušao kontaktirati po ovom pitanju. Doduše, Cerić mi se jednom prilikom pohvalio kako se nagodio sa Čolakovićem te mu oprostio neki iznos novca sa ovog računa radi „mira u kući“, što je značilo pomirenje sa poraženom frakcijom nekadašnjeg Pokreta imama.

Pitanje računa i kasa u IZ-i jedno je od najprljavijih rabota od vremena pada komunističkog režima. Samim izborom tadašnjeg reisa Jakuba Selimoskog, pokrenuta je afera o 900.000 DM, koliko je IZ-a izgubila jer nije htjela konvertirati novac u stranu valutu po osnovu zakona kojeg je bila donijela tadašnja vlada Ante Markovića. Navodno je ta šteta nanesena po dogovoru reisa Selimoskog i Vlade Kambovksog , tadašnjeg ministra finansija u SIV-u i bliskog reisovog prijatelja.

Potom se sumnjalo da je u Vakufskoj banci, čiji je samo formalni osnivač bila Islamska zajednica, zapravo opran obezvrijeđeni novac Alije Delimustafića itd. Kada je po izbijanju agresije reis Selimoski bio napustio Sarajevo, navodno su preostali službenici RijasetaIZ-e pozvali nekolicinu uglednih sarajevskih džematlija da prebroje novac kako bi ga potom deponirali na sigurno mjesto, jer je tadašnja zgrada Rijaseta bila izložena granatiranju. Jedna osoba se ibretila količinom novca kojeg je vidjela u jednoj odaji. Novac nikad nije prebrojan niti se grupa ponovo sasta(ja)la.

U tekstovima o mafijaškim aferama također se spominju pokušaji kontrole nad kasama Islamske zajednice i pokušaja upada mahalskih razbojnika u prostorije IZ-e radi prisvajanja kasa. I na koncu, tokom rata u par navrata vršene su pljačke kancelarija Medžlisa, odnosno RijasetaIZ-e. Nije poznato da su provalnici uhvaćeni, niti da je pokradeni novac vraćen!

Prošle godine zaprimio sam „skriptu“ koju je grupa džematlija štampala u inostranstvu u kojoj je, uz svu finansijsku dokumentaciju, predočeno netransparentno raspolaganje novcem ukupljenim u dijaspori na ime sadekatul-fitra i zekata. Radi se o vrtoglavim milionskim ciframa.

Da čitaocu bude jasnije trebam napraviti digresiju da je Čolaković, kao vođa tzv. Pokreta imama, bio postao predsjednik Mešihata u vrijeme dolaska SDA na vlast i da ga je na toj funkciji zatekao rat. I reis Selimoski i Čolaković su imali bolje odnose sa Zulfikarpašićem i Fikretom Abdićem, nego sa Alijom Izetbegovićem, pa je , između ostalog, i zbog toga Čolaković smijenjen na tzv.Obnoviteljskom saboru IZ-e,na kojem je za naibu-reisa postavljen dr Mustafa Cerić.

Dugo je Čolaković odbija izvršiti primo-predaju novčanih sredstava, poput ovog računa u Švicarskoj. O nastanku tog računa u Švicarskoj Čolaković ima svoju verziju. Navodno su ga tadašnje SDA-ove vlasti ignorirale, te da mu je Adil Zulfikarpašić učinio uslugu i pomogao da jedan donirani ček u dolarima konvertuje u šviracki franak u jednoj od švicarskih banaka. Posao je obavio Muhamed Mrahorović, tadašnji direktor EL Kalema. Potom je na taj račun uplaćivan donirani novac tokom agresije na BiH.

Kad je Čolaković pristao da se novac sa računa stavi na raspolaganje Rijasetu IZ-e, primopredaju su izvršili Neimarlija, kao tadašnji predsjednik Sabora IZ-e i Salkić, kao šef finansija Rijaseta IZ-e. Po mom sudu, a nakon saznanja koja imam o poslovanju IZ-e uopće, Salkić je umro usljed infarkta, a nakon dolaska Kavazovića na mjesto reisu-l-uleme, upravo zbog ovako stresnih i neriješenih finansijskih (ob)računa unutar IZ-e!

Potpisi Huse i Hase

Dakako da je postojanje ovakvih računa, koji se inače računovodstveno prikazuju kao dugotrajna rezerva, sasvim opravdano i ima ih otvorenim svaka ozbiljnija institucija ili kompanija. Međutim, ovaj račun se ne prikazuje ni u jednom finansijskom izvještaju Rijaseta već više od dvadeset godina, iako je prikazivanje sredstava rezerve, bila ona tekuća, revalorizirajuća ili dugotrajna, predviđeno kontnim planom i odnosi se kao obaveza na bilo koji subjekat finansijskog poslovanja.

Evo da navedem primjer aktivnosti na ovom računu tokom agresije na BiH. U tom periodu obavljeno je ukupno trideset devet transakcija, od kojih su 33 izvršene u američkim dolarima a šest u tadašnjim njemačkim markama. Napominjem da je kursna razlika USD i DM u to vrijeme bila 1:1,5.

U periodu od 24.06.1992. do 05.04.1993. izvršeno je devet ulaznih transakcija u ukupnoj vrijednosti od milion sto sedamnaest hiljada devetsto dvadeset dva dolara i tri centa. Od tih transakcija najveća je izvršena 08.02.1993., kada je uplaćeno na spomenuti račun 700.000$.

Nakon što je 28.04.1993. došlo do Obnoviteljskog sabora, kada je ukinuta IZ-a Jugoslavije i proglašena IZ u BiH, devet dana kasnije na spomenuti račun uplaćena je veća suma dolara, i to milion i šezdeset hiljada$. U narednih pola godine slijedi dvanaest ulaznih transakcija u manjim iznosima, od čega četiri u jednom danu 09.06.1993.

Novi kritični momenat nastupa 11.05.1994., kada počinje odliv sredstava sa ovog računa. Tog dana povučen je cjelokupan iznos u tadašnjim DM koji je iznosio 103.000 DM. Do 12.07.1995. u sedam izlaznih transakcija sa ovog računa se odlijeva ukupno 1.350.372,66$, čime je ukupno stanje na dolarskom računu svedeno na dva miliona$. Istovremeno se 09.12.1995. u Sarajevu događa i otuđenje cjelokupnih preostalih budžetskih sredstava Rijaseta pod nerazjašnjenim okolnostima.

Prema zvaničnim podacima, tada je iz kase Rijaseta otuđeno 83.007 DM i 173.627$, ali su nezvanični podaci dosezali i do tri miliona maraka. U trenutku izbijanja rata u kasi je bilo sredstava u raznim valutama u protuvrijednosti 6 miliona maraka. Ipak i tokom tog perioda je 06.10.1995. na račun uplaćeno okruglo milion$ uz još tri ulazne transakcije koje se završavaju 01.09.1995., što vremenski koincidira, slučajno ili ne, sa zaustavljanjem rada fondacije TWRA, koje se dešava u septembru 1995. U trenutku završetka rata, odnosno potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma na ovom računu je bilo 2.178.425,82$, što je aproksimativno suma ravna polovici zvaničnog godišnjeg budžeta Rijaseta u narednih desetak poratnih godina.

Kao što sam već spomenuo, račun u UBS banci morao bi se računovodstveno prikazati u rubrici dugoročnih rezervi, za što je i namijenjen. No ovakvom netransparentnošću čini se da se on koristi kao neka vrsta offshore računa. Eventualno vanbilansno knjiženje ovog računa predstavljalo bi krivično djelo.

Ključan problem kada je on u pitanju trenutno poslovanje je to što u vrhu Rijaseta sve odluke donosi uzak krug povezanih osoba bliskih banci BBI, koji odluke donose bez ikakvih konsultacija sa bilo kime uprkos međunarodnim propisima koji nalažu participiranje radnika prilikom donošenja odluka i internih akata poslodavca, ali nadasve potpuno zanemarujući članstvo IZ, koje se postavlja u ulogu pukog finansijera budžetskih kapaciteta IZ-e bez ikakvog uvida u njeno poslovanje.

Na taj način, ova poluotočko-malezijska banka se posredno preko budžeta Rijaseta domogla i spomenutog računa u švicarskoj UBS banci. Borbu za čelne pozicije u Rijasetu IZ-e treba posmatrati, između ostalog, i u kontekstu personalne borbe za deponirane potpise ovlaštenih lica na bankovnim računima Rijaseta, što u kontekstu praktične privatizacije IZ-e, koja uzima zamahac, poprima osobitu važnost. Ovdje primarno mislim na Hasana Čengića, predsjednika Sabora IZ-e, koji osmišljava i kreira cjelokupnu kadrovsko-finansijsku politiku!

Inače, UBS je najveća švicarska banka, osnovana još daleke 1854. godine, zapošljava preko 60.000 radnika u pedeset zemalja svijeta, od kojih su neke i offshore oaze. Aktiva ove banke veća je od hiljadu milijardi švicarskih franaka.

Slučajnom koincidencijom ili ne, svjetskoj javnosti je postala najpoznatija prisutnost ove banke upravo u Maleziji, gdje je imala i korupcionašku aferu kada je utvrđeno da je prala novac za premijera malezijske savezne države Sabah Musu Amana, koji je uzimao mito da bi omogućio sječu malezijskih prašuma i ilegalni izvoz tropskog voća iz Malezije. Ovaj malezijski političar, utvrđeno je tada, oprao je preko 90 miliona dolara preko računa UBS banke u Cirihu i Hong Kongu počev od 1999. godine.

Daljnja netransparentnost u finansijskom poslovanju u ovom pogledu privući će pažnju evropskih regulatornih tijela za bankarstvo i mikrobonitetni nadzor, što bi moglo nanijeti neprocjenjivu štetu ugledu IZ kao vjerske i nadasve humane institucije, tim prije ako imamo na umu blokadu bankarskog sistema u BiH od strane EU prije nekoliko mjeseci, za koju se i danas sumnja da je nastala upravo zbog BBI, a bilo je i najava ponovne blokade.