Kliker.info

U vrijeme dok je "sva bol svijeta bila u Bosni", Muhamed Fazlagić  Fazla je predstavljao našu zemlju na takmičenju za najbolju pjesmu Evrovizije u Irskoj. Nakon toga, Fazla je samo u rijetkim prilikama uzimao mikrofon u ruke i pored činjenice da je njegova pjesma doživjela možemo slobodno reći planetarnu popularnost jer se "vrtjela" i pjevala od Norveške pa sve do Australije. Jednom riječju svugdje gdje su nakon bosanske nesreće dospijeli naši ljudi. Jednom davno mi je rekao da će ponovo početi pjevati kada sva bol svijeta višene bude u Bosni. Izgleda da je došlo takvo vrijeme, jer se evo prije par sedmica pojavio njegov promotivni materijal  sa potencijalnim hitom  "Zelena rijeka".

Ovaj intervju, ipak, nije nastao negdje u kanjonu zelene ljepotice, već u nesvakidašnjoj bosanskoj aščinici "Kod gazde Rasima" u američkom gradu Louisvillu gdje je Fazla pronašao i egzistenciju i zadovoljstvo radeći kao glavni menadžer u fudbalskom klubu "United", kojem je prije desetak godina sam i   temelje postavio.

Kliker.info: Znači li tvoj ponovni ulazak u studio i definitivni povratak muzici i BiH ili će to biti onako, malo tamo, malo ovamo?

Fazla: Meni se ta Eurovizijska pjesma desila spontano.  Fahrudin Pecikoza i ja smo htjeli da napravimo dobru pjesmu koja bi trebala da glorifikuje moje mogučnosti u interperetatorskom smislu.  Imali smo  vinjete teksta, ali ne i melodiju.  Ovu smo ideju prezentirali Dini Merlinu koji je  od srca napravio  melodiju i uspjeli smo našu unutrašnju proekciju upakovati u nešto što je u datom trenutku cijela  “patriotska” Bosna i Hercegovina prepoznala.  To što je ta pjesma ušla u antologiju mnogo  više mogu zahvaliti situaciji i spletu sretnih okolnosti, u vrlo nesretnim uvjetima.  Isto tako vrlo  je važno prepoznati ulogu tadašnjeg Direktora Televizije BiH, gospodina Mufida Memije koji je vjerovao u nasu ekipu, i koji nam je pruzio punu podršku u svakom smislu.  Kao ekstenzija Eurosonga bila je i  predstavljena kompletna ploča “Sva Bol Svijeta” koja je okupila sve relevantne autore sa prostora  na kojim smo prije rata djelovali.  To mi je u mnogome pomoglo po pitanju kredibiliteta na  tom tada isparčanom i getoiziranom estradnom nebu.  Pored “Sva bol svijeta” slušaoci se još uvijek sječaju “Izbjeglice”, “Kiša ruši grad”,  “Bože može li se u rat”, “Linije života” itd.  Razloga ima više zbog kojih sam ušao u studio.  Jedan od njih je svakako i mogućnost većeg  prisustva u BiH.  Međutim osnovni razlog je taj što sada mislim da sam spreman odgovoriti na  umjetničke standarde koje sam sam sebi postavio  izdavanjem pomenutog albuma “Sva Bol Svijeta”. Ja za sabe često volim reći da sam autentični predstavnik sarajevske pop-škole.  To pored interpretacijskih kvaliteta podrazumijeva monogo drugih komponenti.  Jedna, možda i najvažnija je  da se u eter izbacuje proizvod koji je kako treba ili ništa.  Kada su mi Adi i Edo Mulahalilović predstavili 5-6 pjesma tog sam momenta znao da možemo odgovoriti na ranije postavljene standarde.  Od 45 ponuđenih kompozicija. Adi i ja smo odabrali 8-9 koje će se naći na novom albumu.  Kompozitorska ekipa će ovaj put uključuje i Armina Šakovića, Dinu Muharemovića, pored kompozitora koji su učestvovali na mom prvom albumu.

Kliker.info: Trinaest godina mi izgleda nekako puno, pogotovo za Bosanca u Americi. Priznajem,  ti si, izgleda, znao i američko računanje vremena, jer si radio i uradio
svašta nešto u svome američkom životu?

Fazla: Mene je Eurosong uhvatio malo na lijevoj nozi.  Promijenila mi je totalno životne planove, a i desila se u vrlo bizarno ratno vrijeme kada je medijski prostor bio potpuno getoiziran, odnosno nacionalno podijeljen. Ja nisam htio da budem geto zvijezda.  Kako je fudbal moja vječna ljubav, a u to vrijeme nisam zaokružio zamišljeni ciklus sistematske edukacije, odlučio sam se na odlazak u SAD u decembru 1995.  Toj odluci je svakako doprinjela i činjenica da sam zbog okupacije Grbavice  bio izbjeglica u rodjenom gradu, što je svakako bilo ponižavajuće.  U tom 12-ogodišnjem periodu uspio sam završiti trenersku skolu, fakultet i magistrirati diplomatiju.  Tako da nisam bas potrošio to vrijeme bez ikakve veze, a i ispunio sam očekivanja onih koji su znali i vjerovali da ću valorizirati svoje potencijale.

Kliker.info: Tvoji prijatelji kažu da si rođen za muziku, sport i politiku. Ako je ta konstatacija

tačna kaži nam kako komentarišeš političke prilike u zemlji gdje trenutno boraviš i zemlji gdje si rođen?

Fazla: Ne znam da li za sebe mogu reći da sam “rođen” za muziku i ostalo što ste naveli, ali mogu reći da mi Eurosong 93, UEFA “A”, USSF “A” licenca i magisterij iz diplomacije daju jednu dozu kompetentnosti i kredibiliteta kada su u pitanju kvalifikacije koje su potrebne da bih se bavio muzikom, fudbalom ili politikom.  Što se tiče političkih atmosfera u i BiH moglo bi se sumirati u par kratkih rečenica.  Amerika još samoj sebi nije odgovorila na pitanje da li je Republika ili Imperija.  I mislim da će se još dugo baviti tim pitanjem.Bosna i Hercegovina je slična sinopsisu "Tween Peeksa", serije u kojoj nikome ništa nije jasno i u kojoj niko pa ni scenarista sam, ne može predvidjeti razvoj konstantog zapleta.

Kliker.info: Ovo prethodno pitanje je i bilo postavljeno zbog toga da nam kažeš mogu li naši politički predstavnici u dogledno vrijeme napraviti od BiH  mjesto gdje će se recimo za deset godina odigrati Evropsko prvenstvo (EP) u fudbalu?

Fazla: To je vrlo dobro pitanje.  U ranijim odgovorima ja sam se malo dodirnuo pitanja kompetentnosti. U našem fudbalskom savezu 5 najodgovornijih ljudi, predsjednici, generalni sekretar i direktor, nisu nikada šutnuli loptu, ne govore jezike i nisu nikada vodili niti bili rukovodeći ljudi u bilo kakvim sportskim organizacijama.  Mislim da bi bilo jako nerealno od takvih ljudi očekivati da iznesu jedan takav projekat, a još je teže očekivati da UEFA takvo rukovodstvo shvati ozbiljno.  Nama trebaju veličine tipa Osima, Bajeviæa, Fazlagića, Sušića, Hadzibegića, Pašića, Ristića, Baždarevića, Marića…  Pokojni Davorin Popović mi je jednom prilikom  rekao: “Fazla, budale uče na svojim greškama, a pametni se uče na Harwardu”.  Htio sam da kažem ako ne znamo izmisliti modus kako stvari raditi za progres BiH fudbala, onda ga treba prekopirati od Hrvatske u kojoj svi ljudi na ključnim mjestima imaju jako kvalitetan i prepoznatljiv  fudbalski pedigree.  Tako da nije slučajno što na svim svjetskim i evropskim manifestacijama gledamo reprezentaciju Hrvatske, a ne Bosne i Hercegovine.

Kliker.info: Nekako gotovo u isto vrijeme u Ameriku dolaze "Bijelo dugme" i "Rolingstonsi"? Kome daješ prednost odnosno da li ideš na ove koncerte?

Fazla: Ovdje je odgovor logičan s obzirom da sam rastao uz Bijelo Dugme. Medjutim imam malo čudanosjećaj, sličan onome kao kad bih se u priglavkama tuširao, jer na bini neću vidjeti Gorana Bregovića koji je u stvari jedina konstanta kada je u pitanju institucija zvana Bijelo Dugme. Kao mladji kolega iz pijeteta prema interpretatorskim sposobnostima Bebeka, Tife i Alena svakako da bih posjetio njihov koncert,  bez obzira što je forma ove turneje puno bliza formi Tri Tenora (Carreras, Domingo, Pavarotti) nego rock spektaklu kakav bi bio da je i Goran tu.

Razgovrao: Halil Šetka