Kliker.info

Piše : Mugdim Karabeg (Kliker.info) 

Otprilike prije desetak godina počela su putovanja mostarskog prvoligaša "Velež" prostorima Skjedinjenih Država. Nije, medjutim, u pitanju dolazak cijele fudbalske ekipe Grada na Neretvi I odigravanje utakmica sa američkim timovima. To bi bio luksuz jer nedostaje sredstava I za normalni rad u domovini, a kamo li za neka skupa gostovanja po svijetu. Riječ je o organizovanju "CRVENIH NOĆI" u raznim gradovima SAD, koje imaju za plemeniti cilj pružanje moralne I materijalne pomoći prvoligašu koji je sticajem ratnih ujdurmi ostao i bez svog stadiona i bez izvora finansiranja. Prve inicijative za akcije nazvane "CRVENA NOĆ" potekle su iz grada Luivila,  država Kentaki, posredstvom tamošnjih entuzijasta i zaljubljenika u Mostar. Na tom spisku se ističu Nubuvet – Buba Hadrović, Braco Jusufović, Suad Tucaković,Fazlija  Vejzović, Ramiz Maksumić, Alen Hasić..

Tako je i krajem marta ove godine, što će reći nedavno, upriličeno veselo sijelo sa muzikom, plesom, ukusnim zakuskama I pričanjima šala I viceva, u objektu "Pikolo" u Chicagu, gdje su već ranijih godina organizovane slične manifestacije. Cilj je uvijek isti: obezbjedjenje moralne podrške mostarskim fudbalerima i timu "Velež" uz prikupljanje materijalnih sredstava za tanki budžet tog sportskog kolektiva, koji leži na srcima svih Mostaraca I Hercegovaca.  Bio sam i lično uključen u veselu atmosferu te veležovske noći. Susreo sam mnogo starih poznanika iz raznih krajeva SAD i tom prilikom razmjenjivao iskustva o životu u SAD, uz prizvuk žalopojki što više nema onog našeg dragog i nezamljenivog starog Mostara.
 
Taj "stari Mostar" kao da je vaskrsnuo te martovske noći u razigranom, raspjevanom i plesom zanjihanom ambijentu i atmosferi objekta "Pikolo".  Govorilo se kako slavlje u čast fubalskog tima ´´Velež´´ nije samo oda i žal za tim našim timom . "Crvene noći" su poezija koja se ispisuje ljubavlju prema Mostaru koja je ogromna poput planine Velež, ali ipak svojom cjelinom lahko se uklapa u takodje velika srca i duše Mostaraca. One su oda mostarskim ljepotama – Neretvi, Starom Mostu, žuborenju Radobolje, Jasenice, Bune i Bunice. One su simbioza svega najljepšeg, najdražeg, najbliskijeg i najplemenitijeg šta je Mostar bio i šta će opet biti u vremenu postojanja svojih fasada i svojih stanovnika. U toj simbiozi najplemenitijih kvaliteta grada na Nertevi i leži srž značaja manifestacija posvećenih mostarkom prvoligašu.        

          Takav je Mostar uvijek bio.
 
         Takav će opet biti!
 
         Ili ga neće biti.