Kliker.info

Piše Milan Jajčinović (Večernji list)

Da Zvonimir Boban nije poznat, vjerojatno se ne bi znalo da on i supruga Leonarda kane posvojiti malene blizance. Ali i da Zvonimir Boban nije Zvonimir Boban, vjerojatno on i njegova obitelj ne bi kanili udomiti te blizance. Kao i u mnogim prilikama do sad, Boban je pokazao svoju posebnost. Bio je to kao igrač Dinama, Hrvatske i Milana, a ostao je i nakon što je prestao slušati stadionski pljesak. Njegova startna pozicija u Dinamu nije bila laka. Nije bilo isto ako si bio "guzonjin sin", ako ti je otac bio neki socijalistički budža, ili si bio " iz Bobanove Drage". Ni u tadašnjem Dinamu neosporna darovitost nije bila jamstvo da ćeš postati velikim igračem. Boban je uspio, jer je imao rijetko združene  talent i inteligenciju. Poslije će se pokazati da ima i nacionalnu svijest i dovoljno kuraže da se suprotstavi na batinanje nahuškanom milicajcu. Ta će Bobanova epizoda apatridima godinama biti izlika da ga se s prezirom tretira kao kultiviranijeg nacionalista.Boban se među hrvatskim nogometašima izdvojio i igrački, intelektualno, politički i duhovno. Iz miljea u kojemu ne manjka neškolovanih, ljubitelja cajki, primitivnih i sklonih kocki, Boban je izišao kultiviran, s fakultetskom diplomom i kao osoba sklona plemenitim gestama. Mogao je i on, kao i mnogi drugi, prokockati, propiti i prorajtati silan novac koji je zaradio. Mogao je novac i sebično, šajlokovski, čuvati samo za sebe.
No, on i supruga mu najprije su udomili i usrećili djevojčicu, a potom i dečkića. Zlobni među nama glavni su razlog našli u tvrdnji da su to učinili "jer ne mogu imati djece"! Pa ima i drugih bogatih koji ne mogu imati djecu, a nisu udomili nijedno siroče. Očito treba imati i nešto srca. Bobanovi su već pokazali da ga imaju. Namjerni da posvoje još dvoje malenih siročića, nanovo potvrđuju da je božanski pomagati drugima, pogotovo nemoćnima i malenima, i da im novac nije  postao bog.