Mićo u Teheranu
Piše:Senad Pećanin BH Dani
Gledajući TV izvještaje sa prošlonedjeljne sesije Udruženja Krug 99, našao sam se u čudu: kao gost sarajevskih intelektualaca predstavljen je premijer Republike Srpske Milorad Dodik. I čovjek stvarno neodoljivo liči na njega: ista figura, lice, odijelo, košulja, kravata, Nikola Špirić ("Mi u stranci ne govorimo nakon što Predsjednik završi.")… No, ono što me je učinilo potpuno konfuznim bila je dilema da li da vjerujem svojim očima ili ušima: naime, stavovi koje je izlagao ovaj Dodik nimalo ne liče na stavove zahvaljujući kojima je Dodik postao apsolutni pobjednik prošlih izbora. Nigdje najave referenduma o otcjepljenju Republike Srpske, prijetnji blokadom policijske reforme i državnih institucija, ulazak BiH u Evropsku uniju je sada i njegov cilj, koalicija SDA – SDP je najbolji partner u vlasti i za njega i za BiH, on nije protiv građanske države, potrebna je i druga faza ustavnih promjena… a ni Sarajevo više nije Teheran, niti će ezani sa minareta biti ukinuti kao što je najavio njegov novi predsjednik Republike Srpske Milan Jelić na predizbornom skupu u Brčkom. Ukazanje Dodika u Sarajevu govori i o njemu i o državi: samo suri makijavelista kao Dodik može se obraćati intelektualcima bez trunke stida zbog svojih dojučerašnjih rasističkih izjava i samo u ovakvoj Bosni i Hercegovini tako beskrupulozan lik može biti uvažavan kao uspješan političar. A dio recepta kako postati uspješan Dodik je, na primjeru svog viđenja uloge medija, otkrio domaćinima: "Kod nas političari brinu kakvu će sliku mediji o njima stvoriti. A mediji treba da služe državi i institucijama." Današnja medijska slika Republike Srpske svjedoči upravo o ovome što govori "Institucija iz Laktaša": ni u poslijeratnom periodu vladavine SDS-a i Momčila Krajišnika vlast nije kontrolirala medije toliko koliko to danas čini Dodik. O RTV-u Republike Srpske i Glasu srpskom ne treba ni trošiti riječi; dovoljna je i površna analiza nekadašnjih "nezavisnih" Nezavisnih novina… Svojom novom, umivenom retorikom Dodik je ispunio nalog najmoćnijih zapadnih ambasadora u Sarajevu, koji nisu na vrijeme razumjeli (ili nisu željeli da razumiju) upozorenja o tome kakvim će izbornim ishodom rezultirati njegov ekstremizam. A svako ko je želio mogao je da pretpostavi da će bošnjačko glasačko tijelo, upravo isfrustrirano toleriranjem Dodikove ratne retorike, odgovoriti glasajući za Harisa Silajdžića i Stranku za BiH, kažnjavajući tako reformatorske, umjerene stranke poput SDA i SDP-a. Dodik je toga, naravno, bio svjestan i upravo zato je činio sve da svojom predizbornom kampanjom Silajdžiću poploča put do pobjede i "ubije" jednim metkom i SDA i SDP. I onda, gle čuda: Dodik u Sarajevu objašnjava intelektualcima kako je za BiH dobro da njegov partneri u vlasti na državnom nivou bude – ne Stranka za BiH – već koalicija SDA – SDP! Za Dodika je sada kao Silajdžić ekstremista, a to mu nije smetalo da prije pola godine za partnera u Vladu Republike Srpske uvede, opet ne SDP, već Stranku za BiH. Nakon Dodikovog gostovanja na Krugu 99 razgovarao sam s jednim od najistaknutijih pregalaca ovog jalovog društva. Htio sam provjeriti utisak iz TV izvještaja o neshvatljivoj snishodljivosti prema Dodiku koju su ovi intelektualci demonstrirali u dijalogu. Objašnjenje pomenutog člana Kruga 99 se svodi na to da su na Dodikov "pragmatizam" odgovorili vlastitim: htjeli su od njega "izvući priznanje" da je za BiH u Evropskoj uniji, da načelno nije protiv građanske države, da nema ništa protiv razgovora sa intelektualcima pa čak i u Banjoj Luci… Tragičniji od Kruga 99 samo je lider SDP-a Zlatko Lagumdžija. Nakon što je Havijera Solanu uvjerio u odlične izborne rezultate SDP-a, Lagumdžija misli da bi ulaskom svoje stranke u vlast sa ovakvim njegovim "Mićom" i SDA izborni debakl SDP-a mogao pretvoriti u pobjedu. Radi se o istovremeno smiješnom i tužnom pokušaju. Doduše, ako viđeni sarajevski intelektualci u Dodiku ne prepoznaju bahatog, beskrupuloznog nacionalistu, onda možda ni Lagumdžijine šanse nisu male.
Komentari