Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani)  

S pažnjom posljednjih sedmica čitam šta o ministru Vahidu Heći, povodom njegovog pokušaja da spriječi makar dio kriminalnog plana Mije Brajkovića i Ahmeta Hadžipašića u Aluminiju, pišu Slobodna Bosna i Oslobođenje. Obje ove novine već duže vremena svoje postojanje duguju Brajkoviću i njegovom Aluminiju, Hilmi Selimoviću i njegovoj poslovnoj imperiji na čelu sa Sarajevskom pivarom, te Šefiku Loji i njegovoj Fabrici duhana

Sarajevo . Obje ove novine su u prošlosti, dok njihov opstanak nije zavisio od milosti(nje) najpoznatijih predstavnika postratne tajkunske elite, davale veliki doprinos raskrinkavanju kriminala. A sada? Autori serije tekstova o ministru Heći u Slobodnoj Bosni i Oslobođenju nisu ni glupi, ni neinformirani – dobro znaju o kako se drskom i kojih razmjera kriminalu i pljački države u Aluminiju radi. Ipak, to ih ne sprečava da blate Hećin pokušaj, sa neizvjesnim ishodom, da spasi bar dio državnog vlasništva, ako se išta više uopće spasiti da u višegodišnjoj pljački države od strane Brajkovića. Njihovi tekstovi odišu aluminijsko-pivarsko-duhanskim isparanjima. I dok je motiv Brajkovićevog ulaganja već godinama jasan, razlozi medijskih investicija Selimovića i Loje još uvijek nisu tako očiti. Postat će svima vidljivi ako ministar Hećo, kako to stidljivo između redova najavljuje, zaista naloži kontrolu zakonitosti – reviziju – takozvane "Markovićeve privatizacije". Možda su i Selimović i Lojo postali multimilioneri zakonski, po Markoviću, privatizirajući Sarajevsku pivaru i Fabriku duhana

Sarajevo . No, mogući neizvjestan ishod bolje je izbjeći sprječavajući reviziju, to jest, diskreditirajući Heću. Medijski šamari koje on sada dobija sa stranica Slobodne Bosne i Oslobođenja imaju i funkciju poruke: valja mu ih tretirati kao milovanja u poređenju sa onim šta ga čeka usudi li se taknuti u osinje gnijezdo privatizacije dva najprofitabilnija sarajevska preduzeća.Prljavi način na koji je premijer Ahmet Hadžipašić odradio Energopetrol za Konzorcij Ina-Mol, odnosno ministar Nedžad Branković Poštansku banku za slovenački špekulantski fond Potezu, najbolje govori da je drugi val privatizacijske pljačke dobio na ubrzanju. Psi su lajali, Energopetrol i Poštanska banka su prodati u bescjenje, džepovi zaslužnih su puni. U međuvremenu je iskočila i prodaja državne Union banke. Za podršku njegovom kriminalu u Aluminiju i kandidaturu za neku unosnu fotelju u novoj federalnoj vlasti, Hadžipašić baš s obrazom uzvraća Selimoviću – umjesto da Union banka pripadne Varaždincima za skandaloznih 16 miliona maraka, nudi je njemu za "neskandaloznih" 20 miliona.Vjerovali ili ne, nimalo ne likujem nad pozicijom u kojoj su se našli Slobodna Bosna i Oslobođenje. Naprotiv. To, nažalost, više govori o državi, nego o ovim medijima. Možda za društva sa dužom tradicijom tržišnih ekonomija sve ovo ne zaslužuje ni osvrt. Moguće je da su očekivanja da u kapitalističkoj demokratiji ulogu nekadašnjih centralnih komiteta neće preuzeti novopočeni kapitalisti bila tek naivna. Kao što je možda i moje uvjerenje da mediji i novinari, ipak, nisu roba, kao i svaka druga na tržištu, sa svojom cijenom.