Kliker.info

Joea Bidena s pravom mnogi diskreditiraju jer je svoju kognitivnu “snagu” vrlo jasno demonstrirao, zapravo točniji naziv bi bilo – senilnost. Unatoč tome ovaj čovjek je i dalje na čelu američke politike, obavlja telefonske razgovore s izraelskim premijerom Netanyahuom i zajedno s njim osmišljava izraelsku odmazdu protiv Irana. Kao u nekom distopijskom romanu, predsjednik koji bez blesimetra ne može složiti previše suvislih rečenica (kao što je pokazao u debati s Trumpom), aktivno određuje sudbinu Bliskog istoka i šire.

Ipak, bilo bi nepravedno reći da su samo godine faktor. Joe Biden ima 81. godinu i njegovo vrijeme racionalnih ideja je definitivno prošlo, ali u isto vrijeme imamo puno starije istaknute političke aktere čiji su stavovi sve ovo vrijeme bili ispravniji i nepokolebljivi. Jedan od njih je bivši američki predsjednik Jimmy Carter koji je prije nekoliko dana proslavio 100 godina (rođen je 1. listopada 1924. godine), a njegov stav prema izraelsko-palestinskom sukobu i generalnoj situaciji na Bliskom istoku sve ove godine je bio drugačiji i pravedan, što je ogromna iznimka u redovima bivših američkih predsjednika!

Jimmy Carter, 39. predsjednik SAD-a (od 1977. do 1981.), izgradio je naslijeđe hrabrosti i moralne jasnoće kroz mnoga desetljeća svoje javne službe, neumorno se boreći za mir i ljudsko dostojanstvo kod kuće i širom svijeta.

Možda pak najveća počast mora se dati njegovom nepokolebljivom zalaganju za dostojanstvo i samoopredjeljenje Palestinaca.

Njegova prisutnost u Palestini tijekom prvih izbora nakon Mira iz Osla (1996.) naglasila je nade u svjetliju budućnost, unatoč teškim sjenama okupacije i raseljavanja. Nažalost entuzijazam nije dugo trajao.

2005., imao je priliku vidjeti stvarnost iz prve ruke kad se vratio u Palestinu kako bi promatrao predsjedničke izbore. Tijekom tog vremena, predsjednik Carter je svjedočio kako Izrael, umjesto da gradi mostove prema miru, gradi zidove – zidove koji duboko zadiru u palestinsku zemlju, zidove koji anektiraju naselja i vodene resurse, zidove koji izoliraju Palestince u enklave. Vidio je iz prve ruke da se Izrael ne priprema za mir, već umjesto toga konsolidira kontrolu na načine koji će onemogućiti rješenje s dvije države.

Godine 2006., Carter je objavio knjigu “Palestina: Mir, a ne aparthejd”, koja je potresla američku političku scenu. U njoj je iznio jednostavnu istinu: bez slobode i dostojanstva Palestinaca, ne može biti mira. Izložio je slučaj ne kao neprijatelj Izraela, već kao netko tko je duboko investiran u njegov opstanak. Ipak, zbog hrabrosti da izgovori tu istinu, Carter je bio oštro prozivan. Optuživali su ga za antisemitizam i izopćili mnogi u SAD-u, čak i u njegovoj Demokratskoj stranci. Razlog zašto se tako rijetko uopće čuje za njega!

No, Carter nikada nije pokleknuo. Nastavio je govoriti istinu o stvarnosti u Palestini – ne iz mržnje prema Izraelu, za što su ga neki besmisleno optuživali, već iz dubokog uvjerenja u pravdu.

Razumio je da jedini način da Izrael istinski napreduje jest kroz pravedan mir s Palestincima. Prepoznao je da palestinski narod, koji živi pod brutalnom okupacijom od 1967. godine i koji je više puta raseljen od 1948. godine, ima pravo na ista prava i dostojanstvo kao i bilo koji drugi narod.

Ono što čini stav Jimmyja Cartera o Palestini jedinstvenim nije samo njegova moralna hrabrost, već i činjenica da je nekoć bio najmoćniji čovjek na svijetu. Kao predsjednik SAD-a, pokušao je otvoriti put ka trajnom miru. Nije uspio osigurati palestinsko samoopredjeljenje tijekom svog mandata između 1977. i 1981., no odbijao je odustati. U desetljećima nakon što je napustio ured tražio je svaku mogućnost da donese pravedan mir Palestincima i svim ljudima Bliskog istoka.

Sada, dok obilježava 100. godina i dok pristižu počasti za njegova brojna humanitarna postignuća, ne smijemo zaboraviti da je bio jedan od najvažnijih glasnogovornika istine našeg vremena. Carter je bio spreman vidjeti brutalnost nanesenu palestinskom narodu i odbijao je šutjeti o tome. To je rijetka vrsta hrabrosti, osobito za bivšeg američkog predsjednika.

Najbolji način da odamo počast Jimmyju Carteru, njegovoj hrabrosti i nepokolebljivoj moralnoj jasnoći, jest da pamtimo tu njegovu predanost jednakim ljudskim pravima za sve.

Carterov pristup Bliskom istoku dosegao je povijesni vrhunac tijekom njegovog mandata potpisivanjem Camp David sporazuma 1978. godine, kada je posredovao između tadašnjeg egipatskog predsjednika Anwara Sadata i izraelskog premijera Menachema Begina. Camp David sporazum, koji je rezultirao mirovnim ugovorom između Egipta i Izraela 1979. godine, označio je prvu formalnu mirovnu inicijativu između Izraela i neke arapske zemlje, ali je također izazvao žestoke reakcije u arapskom svijetu, posebice među Palestincima. Iako je Carter bio hvaljen zbog postizanja povijesnog sporazuma, shvatio je da je time samo djelomično riješena složena situacija, jer je palestinsko pitanje ostalo neriješeno.

Nakon što je napustio Bijelu kuću, Carter je nastavio koristiti svoju globalnu platformu kako bi skrenuo pažnju na izraelsko-palestinski sukob. Njegov rad kroz Carter Centar bio je fokusiran na promicanje demokracije, ljudskih prava i zdravlja širom svijeta, ali je posebnu pažnju posvetio Bliskom istoku.

Carter je oštro kritizirao izgradnju izraelskog zida koji je nazvao “zidom aparthejda” jer je fizički razdvajao Palestince od njihovih domova, polja i prirodnih resursa, dodatno otežavajući uvjete života pod okupacijom. Osudio je politiku proširenja izraelskih naselja na okupiranim teritorijama, što je vidio kao temeljnu prepreku bilo kakvom rješenju s dvije države. Zalagao se za povratak na granice iz 1967. godine, što je bilo u skladu s rezolucijama UN-a, i smatrao je da međunarodna zajednica, a posebno SAD, imaju ključnu ulogu u postizanju mirovnog rješenja.

Antun Roša (Advance.hr)