Kliker.info

Rođeni Dubrovčanin, ugledni hrvatsko-američki povjesničar i političar te vrhunski poznavalac historije Balkana za STAV govori o političkim prilikama u regiji i svijetu.Profesor Banac za STAV je govorio o nizu aktuelnih tema: odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, utjecaju Evropske unije, Rusije i Turske na Balkanu, saradnji među balkanskim zemljama, ali i jugonostalgiji.

STAV: Po mišljenju mnogih hrvatsko društvo podijeljeno je krajnje na dva tabora – lijevi i desni. Postoji li u realnosti po Vašem mišljenju ta duboka podjela ili se ona tek artificijelno nameće?

BANAC: Podjele postoje, što i nije nešto posebno, ali je varljiva pretpostavka da je riječ o lijevo-desnim podjelama. U Hrvatskoj, kao i u BiH, socijalistički je mentalitet dominantan – vjera u državu kao izvor svih rješenja, potcjenjivanje privatne inicijative i nonšalantan odnos prema vlasništvu i pravima svakog pojedinca – tako da su gotovo sve stranke socijaletatističke. Malo je stranaka koje dovode u pitanje trenutno pomodnu kritiku neoliberalizma, a po kapitalizmu možete lupati s raznih perspektiva. Prave su podjele oko pogrešno shvaćene prošlosti. Često se ne vidi da je odustajanje od svake apologije za ustaštvo daleko od ljevičarenja. Ne vidi se da se titoistička diktatura može napadati i s ljevice. Meni nije jasno zašto lijep broj ljevičara promiče jugoslavenstvo u obliku borbe protiv nacionalizma. Nešto mi je jasnije zašto se niz desničara i ljevičara slažu u adoraciji Putina. No, ni ove podjele ne bi bile važne da se ne koriste za uspostavljanje političke hegemonije. Cilj nije uvjeriti nego podčiniti. Kad se to dogodi već smo na terenu građanskih sukoba.

STAV: Kako ocjenjujete odnose Bosne i Hercegovine i Hrvatske nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju? Da li Hrvatska može ozbiljnije pomoći BiH u njenom evropskom putu?

BANAC: Ne bih ocjenjivao naše odnose jer u njima još uvijek vidim mnoštvo nesporazuma. Ipak, ono što je bitno jeste da Hrvatska nema važnijeg interesa od ulaska BiH u Evropsku uniju i NATO. Dakle, nije pitanje može li Hrvatska u ovome pomoći, ona jednostavno to mora preuzeti i za to se svim sredstvima zalagati. Naravno, Hrvatska to ne može postići sama. Ali ona može potaknuti svoje partnere u BiH kao i u Evropsku uniju i NATO-u da se sve prepreke savladaju. Za to je potreban i vladin program. Upravo je u tome zakazao tandem Josipović – Milanović. Možda je vrijeme da se u tome ogleda današnja opozicija u Hrvatskoj, za sada kad je riječ o prijedlozima, a nakon izbora i u sprovođenju programa za bh. integracije.

STAV: Čini se kada su evropske integracije u pitanju da je došlo do zastoja u kojem se ne nazire brzo raspetljavanje. Ako u obzir uzmemo i nejedinstvo samih članica Evropske unije, nastalo nakon ekonomske krize, te jačanje euroskepticizma, da li je uopće realno govoriti o BiH kao budućoj članici?

BANAC: Mi o tome moramo govoriti i opominjati članice Evropske unije kako postoji odgovornost prema BiH, posebno među članicama koje su izravno ili neizravno doprinijele bh. ratnoj tragediji i poslijeratnoj stagnaciji. Naravno, ne možemo znatno utjecati na razvoj odnosa unutar Evropske unije, ali ako Unija ima budućnost onda je uključivanje preostalih evropskih zemalja koje su još uvijek izvan Unije prioritetan posao. Za Hrvatsku tu ne smije biti dileme, prva u redu mora biti BiH, a ne Srbija, kao što je trenutno slučaj. Ne bi bilo dobro da se zemlja koja je najodgovornija za bosansku tragediju nagradi i u Uniju primi prije BiH.

STAV: Ukoliko bi došlo do eventualnog raspada Evropske unije, što po nekima nije nerealno očekivati, kakve bi to posljedice imalo po našu regiju?

BANAC: Posljedice bi bile teške i prilično predvidljive. Značilo bi to još jači angažman vanevropskih sila na Balkanu i povratak na diplomatsku situaciju iz devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća. Štaviše, ne bih isključio ni ratove za realizaciju još uvijek aktualnih nacionalno-imperijalnih ambicija na Balkanu. Zato je ne samo važno očuvati Evropsku uniju nego ovom gospodarsko-političkom savezu dodati i odbrambenu dimenziju.

STAV: Imaju li balkanske zemlje alternativu Evropske unije? Prije svega mislim na sve izraženiju prisutnost Rusije i Turske u regiji. Da li ove dvije zemlje u budućnosti mogu igrati veću ulogu na Balkanu? Je li realno očekivati da Srbija i BiH krenu nekim drugim putevima?

BANAC: Od uspostavljanja Atatürkove republike i raspada SSSR-a, Turska i Rusija nisu igrale tako važnu ulogu na Balkanu kao što je to danas. No, budući da je riječ o neliberalnim demokratijama s jasnim imperijalnim ciljevima na Balkanu, one ne mogu biti alternativa članstvu u Evropsku uniju ni za BiH ni za Srbiju. Nažalost, ima i bit će onih koji će u Turskoj i Rusiji tražiti saveznike i sponzore. Kad je riječ o Rusiji, to već vidimo u Dodikovom slučaju, a unutar Evropske unije u Orbanovoj Mađarskoj, ali i Turska ima svoje klijente u ovom dijelu svijeta. Posebno je otežavajuća okolnost da se energetski interesi Rusije i Turske u ovom trenutku poklapaju, što će također dovesti i do posljedica za Balkan. Ali, najnegativniji aspekt utjecaja današnje Rusije i Turske jeste u odustajanju od liberalne demokratije i s njom od vladavine prava i zapadnog kapitalizma, jedinih razvojnih sistema u modernom svijetu. Tu je također i autoritarna Kina sa svojim interesima i gomilama novca kojim korumpira sve one koji joj mogu biti od koristi. Naravno, ništa nije trajno. Do promjena će doći svuda, pa i u spomenutim silama.

STAV: Je li po Vašem mišljenju proces balkanizacije u regiji gotov?

BANAC: Ako se pod balkanizacijom podrazumijeva mrvljenje postojećih država – bojim se da taj proces nije došao kraju. Postoje, međutim, i mogućnosti okrupljavanja po etničkom ključu (Albanija – Kosovo). Tek je ulazak u Evropsku uniju jasna garancija državnih granica.

STAV: Je li došao kraj iredentističkim namjerama Srbije prema Bosni i Hercegovini? Na koji način Vi vidite trenutnu poziciju Republike Srpske, naročito nakon što je SNSD oslabljen poslije zadnjih izbora, ali i činjenice da Srbija i dalje zagovara evropski put?

BANAC: Dok je Srbija na putu evropskih integracija, njene imperijalističke pretenzije bit će potisnute. Ipak, niti u jednom trenutku ne smije se zaboraviti da je najutjecajniji dio kulturne politike Srbije (svi štokavci Srbi) eminentno imperijalan i može se po potrebi politički reaktivirati. RS je jedini preostali uspjeh velikosrpske politike, koji će po inerciji braniti i proevropski Srbi. Zato je izuzetno važno da se taj relikt jedne kriminalne politike preobrazi u koliko-toliko normaliziran, višenacionalan bh. prostor. Bez ikakvih formalnih prednosti za bilo koju etniju. Zato je nužno ne samo slabljenje SNSD-a nego i postepeno odustajanje od etničke teritorijalizacije unutar BiH.

STAV: U kolikoj je mjeri pojava jugonostalgizma retrogradna smetnja u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije? Na koncu, šta Vi mislite o tim neprestanim javnim prozivkama i etiketiranjima koji redovno završavaju na ustašama, partizanima, četnicima, balijama, udbašima, kosovcima, itd.?

BANAC: Nemam ništa protiv jugonostalgije ukoliko je riječ o privatnom kultu ili čak tendenciji u kulturi. Problem je u političkom jugoslavenstvu koji ne korespondira sa stvarnim interesima država koje su bile dio jugoslavenske federacije, o drugim balkanskim državama da ne govorimo. Ne bih sad o nedostacima ili prolaznim prednostima Jugoslavije – monarhističke i komunističke. O tome se nešto i zna. No, nepodnošljivo je da se često ne razumije kako raspad Jugoslavije nije djelo njenih izravnih protivnika, kako god se zvali, nego nešto što je organski izraslo iz same jugoslavenske prakse. Moja je stara teza da niste mogli imati i Jugoslaviju i demokratiju. Ili jedno, ili drugo. Ja sam za demokratiju, pravnu državu i sve ono što Jugoslavija nije bila i nije mogla biti. Posebno je važno da se u BiH shvati, bez obzira na trenutno stanje, kako nikada u povijesti BiH nije bilo više slobode nego danas. Zato ovako otvoreno i razgovaramo. Neko će reći da to nije dovoljno. Slažem se, ali sve je bolje od življenja u kavezu, makar pozlaćenom.

Jahja Muhasilović (Stav)