Ibrahim Halilović : Tužiću SIPA-inog nspektora Fišu za zloupotrebu položaja i uznemiravanje putem Interpola !
Kolega Ibrahim Halilović, bivši novinar – reporter TV Sarajevo, danas slobodni novinar, bloger, nastanjen u Kanadi, najavio je tužbu protiv Državne agencije za istrage zaštitu BiH, zbog, kako navodi , njegovog zastraživanja putem Interpola, od strane inspektora SIPA-e Melise Fišo i drugih odgovornih osoba iz pomenute agencije.
Motive pomenute tužbe Halilović je objasnio u pismu direktoru SIPA-e Perci Staniću od kojeg traži da se praksa zastrašivanja njega njegove porodice odmah obustavi i njegovo ime izbriše iz dosijea Interpola.
Pismo kolege Halilovića i propratne komentare objavljujemo u cijelosti i bez bilo kakvih intervencija.
Poštovani gospodine Staniću!
Dana 19. aprila/travnja 2016. posjetio me constable A. F. (policajac u civilu) iz Policije Windsor, ON, Canada, i pokazao svoj policijski bedž radi identifikacije.Nakon moje identifikacije, obavijestio me je kako dolazi po nalogu Interpola Canada, Ottawa, a na zahtjev Interpola BiH – SIPE – odnosno inspektora Fiše (ili Fise) Melisa.
Tražio je da mu odgovorim da li posjedujem blog na wordpress-u, da li sam u februaru prošle godine objavio povjerljivi dokument – Izjavu Ivanke Svetinović.
Odgovorio sam potvrdno. Objasnio sam o čemu se radi. Taj “confidential” (povjerljivi) dokument – izjava Ivanke Svetinović – nije nosio nikakvu oznaku tajnosti. Ne može biti službena tajna nešto što se nalazi u privatnim rukama. Zatim sam kanadskom inspektoru objasnio o čemu se radi.
Sredinom juna 1992. srpska milicija u Mrkonjić-Gradu je po naređenju srpskih vlasti na čelu sa dr. Lukom Čulićem, predsjednikom lokalnog SDS-a protupravno pohapsila nekoliko desetina građana muslimanske i katoličke vjere.
Mnoge od njih pretučeni su u garaži „Udarnika“ u Bjelajcu, zatim u Stanici milicije u Mrkonjić- Gradu, a među njima i moj rahmetli brat Muharem, civil. Brata su jakim udarcima pozlijedili na više mjesta, pa je obilno krvario. Srpski batinaši odvukli su ga na kanalizacionu šahtu da bi tu krvario – kako ne bi svojom krvlju prljao prostoriju, kako su rekli.
Brat mi je o i tome svjedočio po povratku sa logora Manjače krajem augusta 1992.
Vidjeti na You Tube, dva dijela:
https://www.youtube.com/watch?v=nPh5YO8gtx4
https://www.youtube.com/watch?v=QFeBFQJQTI8
Uvijek je svjedočenje počinjao sa pričom o svirepom ubojstvu mirnog, tihog, poštenog uglednog sugrađanina, bogobojaznog katolika, nogometaša, pjevača u gradskom i crkvenom horu, vozača “Zadružne trgovine” – Josipa Svetinovića zvanog Baja.
Dok su čekali na ispitivanje, Josip Svetinović se nasmijao nekoj šali svojih prijatelja, baš kada je u tu prostoriju u SJB Mrkonjić-Grad ulazio Đuro Marković, komandir te Stanice milicije.
Marković se unio u lice Josipa Svetinovića – spominjući pogibiju srpskih milicionera na Barevu iznad Jajca, koje je i on, Marković, tamo poslao da granatiraju i ubijaju mještane katolike i muslimane usputnih sela Liskovica, Vlasinje i Barevo kako bi sa jedne uzvišice svim raspoloživim oružjem napadali na Jajce. (Iza sebe su ostavili tone čahura raznog kalibra.)
Ovdje imate prilog na You Tube u kojem se vide zvjerstva Markovićeve milicije, progoni, paljevinje, rušenja, te ubojstvo sjekirom civila čiji je leš bio na mjestu zločina u Vlasinju.
https://www.youtube.com/watch?v=52W53gKYuq0
Ali, obrana Jajca je Markovićeve, Čulićeve, Popovićeve, Kesićeve četnike uhvatila pijane na spavanju. Tom prilikom je izginulo 17 pripadnika Milicije, a 12 ih zarobljeno. Tada je nastao haos u Mrkonjoću, hapšenja, odvođenja na Manjaču, mučenja, ubojstvo Josipa Svetinovića – kao djelo genocida.
Uz riječi: da mu Bog majku “dok naši ginu, ti se smiješ!“ udario je Đuro Marković stisnutom pesnicom Josipa Svetinovića po licu, raskrvavio ga i teško ozlijedio.
Ovdje možete pročitati svjedočenje o nezakonitim hapšenjima, prijetnjama ubojstvom, premlaćivanjima uhapšenih, a među njima i moga brata rahmetliMuharema Halilovića. Ime osobe koja svjedoči mi je poznato, ali štitim mu identitet jer se on i danas boji svojih batinaša i mučitelja koji su na slobodi, a mogla bi mu i SIPA nauditi:
IZ SJB grupa uhapšenih građana je nakon „isljeđivanja“ – premlaćivanja – prevezana autobusima u 7 km udaljeno selo Podbrdo. Smješteni su u halu klaonice – vlasništvo „Zadružne trgovine“ iz Mrkonjić-Grada.U prostorijama SJB pripadnici redovnog i rezervnog sastava milicije i isljednici su tako krvnički pretukli građanina Suada Šehovića, da su ga u WC morali nositi pridržavajući ga ispod pazuha.
Vidjeti seriju nastavaka – moga sugrađanina, koji je prošao sav taj pakao od nezakonitog hapšenja preko tortura u Podbrdu i džehenema Manjače na mome blogu:
Tu su nedužni fini građani bili zlostavljani tokom isljeđivanja, bolje reći iživljavanja onih koji su postali gospodari njihovih sudbina. Nekoliko uhićenika, među njima Ivica Vrbanac, direktor Konfekcije „Mladost“ i Davor Demirović, radnik Tvornice vijaka, bili su teško premlaćeni.
Josip Svetinović Baja je bio toliko izmrcvaren od silnih udaraca, da nije bio pri svijesti; stražari su ga unijeli i ubacili u hladnjaču klaonice među ostale mučenike.
U strašnim mukama, u jaucima, bolnim kricima, dok mu je tekla krv iz ušiju, nosa, očiju i usta, Josip Svetinović je izdahnuo tokom noći.
To je bio strašan šok za sve uhićenike i oni su u strahu iščekivali šta će s njima biti. (Kasnije su spresovani kao ribe, bez zraka, odvezeni u logor na Manjači u malom furgonu Konfekcije „Mladost“ gdje su ni krivi ni dužni prošli višemjesečne strašne muke, zlostavljanja, torture, izgladnjivanje, poniženja, što je također djelo genocida…)
Nakon ubojstva Josipa Svetinovića i premlaćivanja drugih građana, tog jutra u Podbrdo je došao Đuro Marković, dobro raspoložen. Ponašao se kao da ništa ne zna, a logoraši nisu smjeli ništa reći. Bio je vedar, nasmijan – da li i zbog ubojstva Josipa Svetinovića, to on zna, i da li i zbog toga što je znao da neće za to ubojstvo odgovarati! Pred komandira milicije stražari su izveli uhapšenike iz Klaonice i hladnjače.
Citat: „Rekao je da stanemo oko njega. Lice mu je bilo nasmijano. Popeo se na jedno omanje uzvišenje i počeo da nasira svoja sranja.
Tada se izdvojio Islamić – (puno ime Islam Hažbić) koji ga upita:
„Đuro, šta ćemo mi ovdje?“
Marković mu uz osmijeh odgovori:
„Ne valjaju vam imena!“ I – ode.”
Gornji citat je izvod objavljenog anonimnog svjedočenja svjedoka – civila – uhapšenika, logoraša s Manjače čije ime mi je poznato, a serija tekstova je objavljena na mome Blogu nakon smrti moga brata Muharema, kao jedna vrsta in memoriama njegovog sapatnika logoraša.
Logoraši s Manjače po dolasku u Jajce krajem augusta 1092., razmjenjeni za zarobljene četnike u oružanoj akciji iznad Bareva: Josip Svetnović Baja nije ni stigao do logora, ubije je mučki u Podrbdu 16. juna 1992., a naredbodavci i ubojice zaštićeni
Ovdje se jasno zrcali krivično djelo namjernog istrebljenja ubijanjem, mučenjem, zatvaranjem u logor nevinih ljudi – ciljanih grupa – muslimana i katolika, krivih samo
zbog svojih imena.
To je kažnjivo po Krivičnom zakonu BiH, po odredbama o genocidu. Odredbe tog zakona su preuzete iz UN-ove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Dobro bi bilo da tu konvenciju i Vi pročitate, gospodine direktore SIPE! Evo – klik i tu ste!
http://www.preventgenocide.org/ba/pravnadefinicijagenocida.htm
Dnevnički zapis nastao moga sina Mirze po izlasku iz kućnog prtvora gdje je uz svoju mamu Hajru i sestru Almu te još devetero žena i djece držan kao talac, imao je tada 11 godina; i Alma i Mirza su tada preko noći postali odrasli ljudi . Ubojstvo finog građanina Muradifa Hažbića zvanog Rođeni, na njegovom kućnom pragu – i pojeo vuk magarca. Bilo nekakvo suđenje, i niko nije kriv
osebnu pažnju obratite Diskusiju – pravna tumačenje paragrafa te Konvecije, među kojima je i ovo: Citat:“Fraza “potpuno ili djelimično” (uništenje ciljane grupe) je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe – masovno ubistvo.
Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.” Iz ovog proizilati das u svi koji su odgvovorni u Mrkonjić-Gradu za nezakonito hapšenje, premlaćivanje, nanošenje tjelesnih povreda, ubijstvo Josipa Svetnovića, mučenje moga brata Muharema, zatočenje, torturu I izgladnjivanje u logoru Manjača bili upoznati sa VELIKIM PLANOM uništenja muslimana – a ovdje i katolika – što je djelo genocida.
Komandir Stanice milicije je to i potvrdio riječima upućenim uhapšenim građanima nakon ubojstva Josipa Svetnovića.Citat: Đuro Marković: „Ne valjaju vam imena!“
Poštovani direktore SIPE!
Sve te stvari oko hapšenja nevinih ljudi, mojih sugrađana, hapšenje i zatočenje moje obitelji i još devet civila koji su u mom stanu dva mjeseca držani pod oružanom stražom kao taoci, uz stalno gostovanje tzv. Srpskih „ekstrema“ koji su moju čeljad strašili – da bi bili razmijenjeni za zarobljenu srpsku miliciju na Barevu 23. augusta 1992., zatim strijeljanje 28 građana Mrkonji-Grada u Oborcima kod Donjeg Vakufa od strane srpske vojske, kao i svjedočenje jedinog preživjelog Mehmeda Heremića – objavljivao sam odmah po saznanju, od 1992. do danas, na TV, novinama… Mnogi moji novinarski radovi – su dostupni na
Ivanka SVETNOVIĆ – dvije duge godine u potrazi za službanim objašnjenjem o sudbini njena muža Josipa, 24 godine čekanja na kaznu odgovornim – koji su pokušali sakriti istinu, pa do danas ostali zaštićeni. Ivankinu izjavu o tome SIPA smatra službenom tajnom, mada to nije nikakva tajna čim je u posjedu privatne osobe, a nije ni nosila oznaku bilo kakve tajne. SIPA želi ušutkati i Ivanku, ali i novinara koji traga za istinom, pa zloupotrebljava službene ovlasti i Interpol
internetu – You Tube, mome Blogu, Facebooku. To sam rekao i kanadskom policajcu uz ponovljenu napomenu da ću to činiti sve dok krivci ne budu kažnjeni.Kogod je zainteresiran, ustupio bih mu te dokumente – bilo haaškom Tribunalu, Tužilaštvu BiH, SIPI. Ni jedan od tih objavljenih priloga niko nije demantirao. Ni jedan nije nosio oznaku tajnosti. Pa i da jeste!
Ivanka Svetinović je od juna 1992. do juna 1994. uzaludno tragala za svojim mužem Josipom nastojeći od službenih organa – SJB u Mrkonjić-Gradu – saznati službenu verziju gdje joj je muž i kakva ga je sudbina zadesila.
Vlast SDS-a na čelu sa dr. Lukom Čulićem – načelnik SJB Nedjeljko Popović, visoki policijski dužnosnik RS Nedjeljko Kesić koji ima kuću u Mrkonjiću, a bio je nekad radnik te Stanice i bio je vrlo upućen u sve njene poslove i tada – svi su oni svjesno obmanjivali gospođu Svetinović; glumili su kako pojma nemaju šta se s njenim mužem dogodilo i pravili je budalom. Lagali su, a laži, prikrivanje teškog zločina, ovjeravali potpisom i pečatom, da bi do danas ostali nekažnjeni. SIPA ima prećeg posla, ona proganja mene kao novinara koji pišem o tome! Sramota! Apsurd!
Svjim potpisom i služebenim pečatom načelnik SJB Nedjeljko Popović prikriva zločin – ubojstvo Josipa Svetnovića Baje.
28. augusta 1992., dva i po mjeseca po ubojstvu Josipa Svetinovića, tadašnji načelnik SJB Nedjeljko Popović je na traženje supruge ubijenog Ivanke izdao potvrdu u kojoj – svojim potpisom i pečatom SJB Mrkonjić-Grad – svjesno obmanjuje suprugu i obitelj ubijenog skrivajući zločin ubojstva. (Zahmetile, pročitati gornju potvrdu!)
U potvrdi – pismu koje šalje direktoru “Zadružne trgovine,” načelnik SJB Nedjeljko Popović vlastoručnim potpisom i pečatom SJB Mrkonjić-Grad tvrdi da je Josip Svetinović uhapšen, te traži od direktora Zadružne trgovine da mu se opravda nepravovremeni povratak sa odmora na posao.
Dr. Luka ČULIĆ – gospodar života i smrti u općini Mrkonji-Grad, predsjednik lokalnog vladajućeg SDS-a. Savršen, nekažnjen zločin; sve civile muslimane i katolike, kao i neposlušne pravoslavce držao je u strahu. Muslimane i katolike je protjerao, dio populacije poslao na logor Manjaču, dio na radnu obavezu – kulk – na kopanje rovova, dio na prinudni rad na izgradnji vodovoda do svoga rodnog sela Trijebova, pa mu i spomen ploču podigli. Dobio je i zahvalnicu od Slobodana miloševića za uplaćenih 7.000 američkih dolara na ime zajma u Srbiji, kojeg je pojela maca. Sa posla otpuštene muslimanske i katolkinje, Čulić je mislio poniziti obavezom da čiste kanalizaciju, metu čaršiju, ali one su to podnijele jer su ljudska bića, a taj dr. Čulić je četnički sin, seljačina monstrum koji je kao i dr. Mengele odbacio Hopokratovu zakletvu humanizmu, i postao šejtan.
Nedužne ljude otpremio na Manjaču, na putu je ubijen nevini građanin Josip Svetnović Baja, većina mučena, preživjela traume. Muharem Halilović mlad ode pod zemlju, Kemal Kaharević Španac – također mlad u grob – ponajviše zbog uboja koje je dobio u Podbrdu i na Manjači. Dr. Čilić je danas ugledna ličnost u gradu. Može se vidjeti kako šeta i zastajkuje da bi se pozdravio sa obožavaocima. 28.robova dr. Čulića strijeljano na bigajri hak nakon višegodišnjeg prinudnog rada; dr. Čulić je u međuvremenu obnovio spomenik Kralju Petru na otetom vakufskom zemljištu, u blizini porušene džamije, najstarijeg gradskog objekta.
Srušene su i katoličke crkve, džamije, osim one u Baljvinama. U susretu sa biskupom Banjačučkim Komaricom dr. Čulić mu je reko kakao kako na njega vrše pritisak srpski vojnici da ukloni ruševine spaljene katoličke crkve uklone. Za početak – naredio je da se ukloni ograda oko crkve i ona je odnesena u krug “Gradnje:” Dom za ljudska prava BiH je presudio da su srpske vlasti u Mrkonjić-Gradu zabranile obnovu Kizlar-agine džamije i sprečile muslimene da ispovjedaju islamsku vjeru. Sve su to dokazi genocida – ali SIPA ne dira dr- Čulića i njegove suradnike.
Komarica i dr. Čulić – vidjeti na linku:
http://www.hic.hr/books/indefence/df147.htm
Suad LEPIR, autor ratnog Dnevnika Mrkonjić-Grada – i on je rahmetlija, a koliko je za to kriva vlast dr. Luke Čulića, može se dijelom saznatii na stranicama tog neobjavljenog rukopisa koji je u mom posjedu. Izvodi iz “Dnevnika” mogu se naći u arhivi ovog Bloga
“Bila nam je određena trasa i dužina koliko je dnevno ko trebao iskopati. Svaki od nas je morao iskopati 8 metara kanala, iskopati zemlju i kamenje u dubini metar i dvadeset centi, širine kanala oko pola metra…. Kada se sjetiš da radiš bez plaće posao nalik na prisilni rad, samo što nisi svezan, a čuva nas naoružana policija – ispada sasvim isto kao i da si svezan… –
(Suad Lepir u svojim ratnim dnevničkim zapisima) I ovo je dokaz genocida!
Presuda Doma za ljudska prava protv SO-e Mrkonjić'Grad zbog rušenja džamija, zabrane ispovjedanja vjere, te namirivanja pričinjene štete
http://www.worldcourts.com/hrcbih/eng/decisions/CH01_7701_Islamic_Community.pdf
Nakon mjesec i po dana od genocida nad Bošnjacima i Hrvatima u Oborcima, krajemom okotobra 1992. jedini preživjeli Mehmed Heremić svjdoči u Zenici u kameru; “I sada kao da vidim te strašne slike kako ih odvode. Čini mi se da se čitavog života neću osloboditi tih slika i zvukova… Ubijen mi je brat, ubieni rođaci, komšije, ponekad poželim da sam i ja s njima. Pravde ni za lijeka
Budući da je dr. Luka Čulić, kao predsjednik SDS-a bio gospodar života i smrti na području Općine Mrkonji-Grad, budući da su naredbe SDS-a izvršavali i policijski i vojni i građanski organi, jasno je da su oni naredili hapšenje nevinih ljudi, i da su odgovorni za sve nezakonite poslove, njihovo isljeđivanje i premlaćivanje, te ubojstvo Josipa Svetinovića Baje, kao i zatočenje na Manjači ili talaca u mome stanu.
Ovdje je moj prilog o jednom nedužnom građaninu pretučenom u hali „Angroprometa“ Jajce kod Jezera, pa da se uvjerite – ako već niste htjeli ili imali priliku – kako izgleda „rad“ četničkih batinaša.
https://www.youtube.com/watch?v=CXqMPpdB-sw
Odmah po ubojstvu Josipa Svetinovića oni su bez ikakve sumnje znali ili morali znati ko su počinitelji ubojstva Josipa Svetinovića. Oni su i naredili da se tijelo Josipa Svetinovića pokopa u odjeći kou je nosio kao civil.
Na gornjoj slici je dokaz – odjeća i lobanja ubijenog Josipa Svetinovića., te službeni izvještaj dokotora koji je u Splitu izvršio obdukciju Josipa Svetinovića.
Spomen ploča na mezaru u Obiocima – pravda za pobijene probrane fine građane ni na vidiku, iako iz Tužilaštva i Suda BiH godinama stižu lažna obećanja; nalogodavci i izvršitelji tog genocidnog zlodjela – na slobodi, možda i u inistranstvu, ali njih SIPA nije još privela ni uz pomoć Interpola… Na spomeniku fali riječ PRAVDA. Bez pravde nema ni oprosta, ni pomirenja, a zaborava nikad
Spisak uhićenika, kao i spiskove čuvara su pravila baš gore spomenuta lica.
Te osobe znaju koga su odredili za koji posao – čuvare, batinaše, “isljednike” – mučitelje – koji su uz jaku muziku i prigušena svjetla izvodili jednog po jednog zatvorenika u tukli ih, nekima prinoseći nož pod grlo u Klaonici u Podbrdu.
Umjesto da ih SIPA pohapsi, SIPA putem Interpola isljeđuje mene i to 24 godine poslije zločina o kojem se znaju sve pojedinosti i nema nikakvih tajni.
Što te činjenice o ratnom zločinu nisu po volji SIPI, pa mene isljeđuje putem Interpola da bi me zastrašila i kompromitirala, to SIPA zna i jednoga dana će morati odgovoriti nama poreskim obveznicima zašto to radi.
SIPA zamjenjuje teze – pa pokušava zastrašiti mene kao novinara umjesto da mi se zahvali što sam uradio dosta posla koji je SIPA bila dužna davno uraditi – jer je plaćena za to...
SIPA straši vuka janjećom kožicom.
U komnustičko doba bio sam po nalogu tajnih službi na osnovu njihovih falsifikata zatvaran u Crnu kuću u Banjoj Luci, istraživala me UDBA, komiteti i SUBNOR-i u kojima su sjedjeli četnici. Zabranjivali su mi raditi za TV Sarajevo na području Mrkonjića i Šipova. Zatvarala me i srpska milicija ni krova ni dužna, rezervisti prijetili ubojstvom, uznemiravan sam telefonom, pozivan na više informativnih razgovora u SJB, prvo je neki Laketa htio pobiti moju obitelj, ali je nije našao u stanu, pa ga je demolirao i prijetio da če osvetiti brata (kojeg je Đuro Marković poslao u zločin u Liskovicu, Vlasinje, Barevo i Jajce).Obitelj je kasnije uhapšena u Rambo stilu oružanoj akciji u kući moje sestre gdje se skrivala, pa je držana kao talac zbog zarobljneih četnika na Barevu, a da ja u Jajcu nisam znao jesu li živi, kao i moj otac i majka, i ostala famlija i rodbina, sugrađani… Nikad, nikad, nisam – niti hoću odustati od istine. To ponovio i canadskom isljedniku kojeg ste mi preko Intrepola poslali na kućna vrata.
28 strijeljanih građana Mrkonjić-Grada, Varcar Vakufa – među mislimanima susjedi, i nevina braća u patnji – katolici – pokošeni četničkim rafalom, izmaskrirani. Niko od nalogodavaca i ubojica nije kažnjen ni nakon dvadeset godina… Posjedujem fotografije masakrairanih, ali toliko su užasne da nisu za pokazivanje, ito kao ni video kaseta koju posjedujem, a kakva se nalazi u Sudu ili Tužilaštvu BiH. Moju ću kasetu digitalizirati i tako spaisti od propadanja…
Možda ste imali na umu kako je sada u modi dreka na islamski terorizam u Bosni koji i Vi izmišljate i dižete dreku na njega dok četničke gorde prijete novim genocidom,a Vi to ne vidite. Mislite kako će Interpol nasjesti na tu podvalu, pa će me na mig SIPE ako ne uhapsiti, a onda kao muslimana držati u svojoj evidneciji.
U isto vrijeme, SIPA ne hvata desetine hiljada manjih i većih četničkih terorista – od kojih nema gorih na svijetu; oni su počinili genocid, a nagrađeni su državom. U toj grupi su i teroristi iz Mrkonjića na čelu sa dr. Lukom Čulićem, gospodarem života i smrti, Nedjeljkom Kesićem, Đurom Markovićem i drugim.
SIPA je razgovor sa Ivankom Svetinović, udovicom ubijenog Josipa obavila tek. 7. oktobra/listopada 2005. – deset godina poslije rata, 13 godina po ubojstvu njena muža.Ako SIPA nije postojala za vrijeme srpske okupacije Mrkonjić-Grada od 1992 – 1995. onda je bila dužna uraditi to poslije rata.
Svoj iskaz je dala SIPI u PU u Glamoču. U Mrkonjić nije htjela ili nije smjela. Njena izjava nije nikakva tajna.
Ona za ubojstvo svoga muža saznala nakon što se iselila iz Mrkonjića u Hrvatsku sredinom 1994., tojest, dvije godine kasnije. Prethodno se morala odreći svoje imovine u korist tzv. RS. Logoraši koji su bili na Manjači, čak i rođaci, nisu joj smjeli reći istinu jer su bili u strahu za živote. Mnogi ne žele ni danas o tome svjedočiti, ali istina se ne može sakriti.
Milicija komndira SM Dragana Markovića ubila je sjekirom dvojicu staraca iz Liskovice čija sam tijela snimio u Vlasinju poslije izgibije tih zlikavaca dr. Čulića. Niko nije odgovarao, ni haman 24 godine poslije strašnog zločina, progona stanovništva i pljačke imovine, rušenja bogomolja; svjdok sam da su u jajačkom zatvoru Markovićevi i Čulićevi zarobljeni junaci na Barevu – tretirani na human način i da je povrijeđenim pružena sva potrebna medicinska njega u Medicinskom centru u Jajcu; Video kasetu da su živi i zdravi – snimo sam lično i preko Mladena Arežine poslao u Mrkonjić gdje je isto veče objavljena na tamošnjoj TV. O svojoj zatočenoj obitelji koja je bila talac za te četnike – nisam ništa pouzdano znao do dolaska Arežine u Jajce…
Kada je u Zagrebu Ivankin rođak rekao da je njen muž Josip Svetinović Baja ubijen u Podbrdu 16. juna/lipnja 1992. Rođak je to saznao dvije godine ranije – 5. septembra 1992. iz zagrebačkog „Večernjeg lista.“ Opširnu foto-reportažu o dolasku 28 logoraša s Manjače i nekoliko stotina civila iz Mrkonjić-Grada u razmjeni za 12 zarobljenih četnika na Barevu koji su u humanim uslovima dočekali razmjenu – ja sam objavio.
Objavljen je i prilog na TV Jajce, kasnije i na YouTube. U svim tim prilozima objavio sam svjedočenje moga brata Muharema o ubojstvu Josipa Svetinovića Baje. Već sam Vam kopirao link – klik – i evo ga – važno svjedočenje za SIPU! Pošto se zločini ubojstva nedužnog čovjeka civila Josipa Svetinovića, kao i strijeljanje 28 građana muslimana i katolika u Oborcima još ne procesuiraju, a i pored moga javnog inzistiranja na tome, te pisanja bezbrojnih pisama Goranu Salihoviću, sutkinji Terzić, kao i višegodišnjih bezuspješnih pokušaja obitelji pobijenih da Pravda najzad stigne sve odgovorne, napisao sam nove tekstove na Blogu, te objavio nove video snimke na YouTube. Takve priloge sam u većem broju objavljivao poslije prerane smrti moga brata Muharema polovinom januara 2015. Možete ih naći na mom Blogu, arhiva januar – februar – mart, 2015. Uz malo zahmeta – volje!
Za preranu smrt moga brata odgovorna su gore navedena lica i batinaši s Manjače. Moj brat je umro u 52-goj godini života zbog duhovnih i fizičkih povreda i trauma izazvanih nakon nezakonitog hapšenja, držanja u logoru i premlaćivanja od kojih se nikada nije oporavio. Ali nikada nije htio prešutiti zločin. Zarekao sam se i živom i mrtvom bratu da ću se boriti za pravdu kako bi njegovi mučitelji bili kažnjeni. Zarekao sam se i onim mojim sugrađanima koje su četnici strijeljali kao svoje roblje na radnoj obavezi pred bježaniju iz Oboraca sredinom seprembra 1995.
https://www.youtube.com/watch?v=GYZV-zco3yY
https://www.youtube.com/watch?v=GlvA-aFvWsI
Logoraš iz Šipova po dolasku sa Manjače u Jajce: Pretučen u Bosanskoj Gradišci, Kuli kod Mrkonjića, na Manjači. CIVIL. Dr. Kučara je konstatirao po pregledu i ovog logoraša kako je tepko pretučen, kako mokri krv, jer su batinaši tukli po mjestima gdje je najtanje i gdje najviše boli. Neki od batinaša s Manjače ubijali su muslimanke po Banjoj Luci i poslije rata…
Nakon bratove smrti, saznao sam od jednog bivšeg logoraša Manjače i svjedoka ubojstva Josipa Svetnovića, da mu je Krunoslav Svetinović javio da je SIPA uhapsila sedam osoba koji se dovode u vezu sa ubojstvom Josipa Svetinovića. Bilo mi je drago, ali nisam vjerovao ni nakon što mi je to potvrdio i Krunoslav Svetinović, sin ubijenog Josipa. Nisam to uzeo novo za gotovo, pa sam pisao Portparolu SIPE Kristini Jozić koja mi je ubrzo odgovorila da nije bilo hapšenja.
Nakon toga, Krunoslav Svetinović mi je pisao da će objaviti sve dokumente s kojima raspolaže o ubojstvu svoga oca Josipa. On mi je poslao izjavu svoje majke Ivanke koju je dala SIPI i ja sam objavio faksimil na svome Blogu i na internetu, u februaru prošle godine.
Kada sam objavio priloge, Krunoslav je bio jako zadovoljan. Malo kasnije mi poručuje da ništa više ne objavljujem jer je policija – SIPA – dolazila na vrata njegove sestre, kćerke ubijenog Josipa, i raspitivala se ko mi je dao dokumente. Krunoslav Svetinović mi je potom pisao da je njega strah SIPE, (iako živi u R Hrvatskoj.)
Odjeća i lobanja ubijenog Josipa Svetnovića Baje: nakon nekoliko godina njegovi posmrni oostaci su eksumirani i razmijenjeni uz pomoć PU Livno uz dosta muke i troška njegove obitelji, pa je nakon obdukcije u Splitu, najzad sahranjen i našao svoj smiraj. Za sada su i njegove ubojice rahat
Znači, SIPA je odmah po objavljivanju na mome Blogu da sam objavio faksimil i tekstualne dijelove te izjave – također i Facebooku. Što me sada preko Interpola ganja – to samo slijepci kod očiju u SIPI znaju.
SIPA je prije nego je otišla zastrašivati kćerku ubijenog Josipa Svetinovića znala da mi niko iz te Agencije nije ustupio izjavu njene majke, pa su odmah mogli, bez puno umnog naprezanja, zaključiti da mi je izjavu dao neko od obitelji ubijenog.
To su mogli zaključiti i po ostalim dokumentima koje sam objavio, a posebno na osnovu obdukcionog nalaza vještaka u Bolnici u Splitu koje je obavljeno na zahtjev obitelji ubijenog. Medicinski stručni nalaz je potvrdio da se radi o nasilnoj smrti – ubojstvu.
Umjesto da se SIPA odmah obrati meni za sve potrebne informacije, ta Agenicija se tek 14 mjeseci po objavljivanju mojih tekstova – raspituje o meni preko svjetskog Interpola!
Da li je to na nečiji mig?
Da li SIPA hoće da me prestraši i obeshrabri u traganju za istinom. Da li SIPA ovakvim gestom pokušaja zastršivanja starog vuka janjećom kožom, suučestvuje u prikrivanju ratnog zločina – odgovor znate Vi, poštovani direktore SIPE, a znamo i mi, žrtve.
U izvješću o uroku smrti stoji – “žrtva rata” Greška. Rata nije bilo tada u Mrkonjiću, bila je samo zloglasna zločinačka vlast dr. Luke ČULIĆA, srpska – četnička vojska i milicija – rezervisti koji su počinili ratni zločin genocida u Mrkonić-Gradu i selima Vlasinju, Liskovici, Majdanu – pa ću ih uskoro tužiti za to – dokaza je mnogo, živih svjedoka – ima još i niko ih neće moći ušutkati. To je genocid, po paragrafima UN Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, bez obzira šta teledirigovani Tribunal u Haagu rekao
Mogao je inspektor Fišo ili Fiso pitati i Kristinu Jozić u SIPI za moju e-mail adresu. Mogao je i sam poslati komentar na moj tekst, s molbom da mu se javim. Ali – nije. On zna zašto.
Umjesto da se pozabavio slučajem starim 24 godine ubojstva nevinog građanina, Fišo i SIPA pokušavaju kao đoja saznati gdje sam, jesam li, ili nisam objavio „povjerljivu – tajnu“ (confidantal!) izjavu Ivanke Svetinović, ko mi je i kako doturio i tome slično, pa angažira Interpol!!!
SIPA i policija znaju da posjedujem svoju adresu u Mrkonjić-Gradu, da sam svake godine tamo po najmanje četiri mjeseca.
Umjesto da stupi u kulturan kontakt sa mnom da bi razjasnili eventualne nesporazume, SIPA me preko Interpola tretira kao najvećeg ratnog zločinca i kriminalca, upire prstom na me kao muslimana mogućeg teroristu koji objavljuje tajne policijske dokumente. SIPA time namjerno pokušava baciti ljagu na moje časno i neokaljano ime i to pitanjima koje ne bi ni laik postavio, a kamoli jedan inspektor SIPE, i k tomu šef njenog regionalnog biroa i još tražio pomoć svjetskog Intrepola! Ne bi to možda Fišo ni radio, jer spavao je 14 mjeseci i 20 godina, a možda nije ni ovlašten za to – da mu neko viši nije izdao naređenje. Vi?
Kada sam sve to ispričao inspektoru Fantelli, koji me kao policajac u službi Interpola ispitivao uljudno, kulturno i profesionalno – on se zaprepastio. Nije mogao shvatiti da je takvo što moguće.
Smatram da to što SIPA radi sa mnom, a ne radi na rasvjetljavanju rasvijetljenog predmeta ubojstva Josipa Svetinovića – zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, ali i prikrivanje zločina i ratnih zločinaca.
Stoga ću krivično goniti inspektora Fišu i SIPU za to kod nadležnog Tužilaštva i Suda u BiH, a oni će, nadam se navesti ime nadređenog koji je sve to smislio.
SIPA će morati objasniti zašto ne hapsi Đuru Markovića, komandira Stanice milicije, kao i one koji su poput Nedjeljka Popovića, dr. Luke Čulića i Nedjeljka Kesića i drugih spomenutih u mojim javnim napisima jer su krivi za ratni zločin – genocid zato što su hapsili nedužne ljude, pa i moju obitelj držali u kućnom pritvoru. Moraće odgovoriti i zašto ne progoni one koji su skrivali krivična djela i koji skrivaju tragove svojih zlodjela, a ostali su nedodirljivi.
Ako se Nedjeljko Kesić izvukao za Korićanske stijene – za što je kao visoki dužnosnik tajne policije RS morao znati I spriječiti strijeljanje oko 200 građana – moraće jednoga dana odgovarati za prikrivanje zločina ubojstva Josipa Svetinovića Baje.
Očito je da Vaša Agencija nosi krivo ime.
Ona radi suprotan posao od onog za kojeg je i ja plaćam kao uredan poreski obveznik u Bosni.
Tako su ubojice zaštićene, a nedužni ljudi uznemiravani i zastrašivani; kao novinar pišem šta su drugi činili na osnovu dokumenata i validnih svjedočenja, a SIPA ne radi svoj posao, a trebala bi.
Treba li da očekujem u Bosni maskirane specijalce SIPE naoružane sa dugim cijevima, na mojim kućnim vratima kako bi me uhapsili, ako ne budem već uhapšen ovdje kao kanadski državljanin i isporučen u BiH.
Bujrum! Eto mene početkom juna, kartu sam već kupio prije Nove godine, malo poslije nakon što sam se vratio iz Bosne iz koje su me 1992. otjerali baš oni koji su ubili Josipa Svetinovića i u grob poslali moga brata Muharema, a koji su i danas prijetnja i meni i drugima. Malo koji se logoraš i mučenik usudi i danas pisnuti o tome šta je ni kriv ni dužan doživio. Kolika je zasluga SIPE za taj strah, prosudite sami gospodine direktore, ako ste u stanju staviti se makar imaginarno u njihovu kožu.
Ni Vi, niti iko drugi, neka slučajno ne pomisli da ću odustati od pravde, a ako mi se nešto dogodi, i moja obitelj i prijatelji i javnost će znati da ste za to odgovorni i Vi gospodine Staniću! To sam rekao i canadskom inspektoru. I, nemojte ni slučajno pomisliti da Vam se ovim dokumentiranim psimo pravdam; svaka moja napisana riječ, podstrti dokumenti, vedeo prilozi, su optužbe na račun SIPE. Pismo će biti dostupno javnosti.
Ima isuviše svjedoka ratnih zločina i genocida, koje SIPA nikada neće uspjeti ušutkati. Pokušaj da se mene ušutka zloupotrebom Interpola – jalov je posao, gospodine Staniću! Tamo gdje ja stanem, nastaviće moja djeca, jer jabuka ne pada daleko od stabla.
Hvala na pažnji!
Ibrahim Halilović, bivši novinar – reporter TV Sarajevo, slobodni novinar, bloger.
(Kliker.info)
Komentari