Kliker.info

Jesu li Zapadni Balkan i Jugoistočna Evropa i dalje bitni prioriteti američke administracije? Da li će izbor Donalda Trumpa dovesti do bitnih promjena u američkom uticaju na unutrašnje i vanjske politike država u regionu? Kako će se prema tom uticaju odrediti Evropska unija?

Istoričari Husnija Kamberović, Tvrko Jakovina i Milivoj Bešlin analiziraju situaciju za BUKA magazin.

Prevelika euforija koja se u nekim zemljama Jugoistočne Evrope podigla nakon Trumpove pobjede mogla bi vrlo brzo nestati nakon što on stvarno zauzme predsjedničku poziciju, misli Kamberović.

„Američki predsjednici su uvijek imali velika ovlaštenja, ali ja i dalje vjerujem da je američka demokracija snažnija od volje pojedinca i da su državne institucije u SAD puno snažnije od pojedinaca. Mislim da će tako biti i sada: Trump nije i ne može postati autokrata, kakvih imamo u drugim dijelovima svijeta, posebno na Istoku i kod nas na Zapadnom Balkanu, tako da će se i njegova politika kretati u okviru američkih interesa i demokratskih institucija u okviru već duboko ukorijenjenih džavnih standarda. On će u ovom drugom mandatu vjerovatno biti puno robusniji i u unutarnjoj i u vanjskoj politici, ali ne vjerujem da može iskoračiti iz američkih okvira demokratskog ponašanja“ – kaže Kamberović.

Kada je u pitanju Trumpov odnos prema Zapadnom Balkanu, Kamberović misli da tu neće biti spektakularnih promjena, kao što neki priželjkuju.

„Balkan sada nije ključna tačka globalnih sukobljavanja. Zemlje Zapadnog Balkana nisu više toliko atraktivne. Čak ih ni Evropska unija ne integrira brzo, kako je to radila sa zemljama bivšeg socijalističkog bloka, što ukazuje na slabljenje njihovog značaja za svjetske procese. Balkan je potisnut na marginu, a Tramp će se baviti globalnim, a ne lokalnim problemima. Neki ekonomski interesi pripadnika „duboke države“, koji se već okupljaju oko Trumpa, mogu možda pomoći da se „baci pogled“ i na Zapadni Balkan, ali to sigurno neće značiti nikakvu ozbiljniju fokusiranost na ovaj dio svijeta. Na kraju svog prvog mandata Trump se suočio sa snagom demokratrskog društva u Americi, i premda je on klasični populista, sada ima šansu više voditi računa o demkratskim vrijednostima“ – tvrdi Kamberović.

Neki sanjaju da će im Trump pomoći da realiziraju svoje političke ciljeve, a u tom dubokom snu je prije svega Milorad Dodik koji računa da je ovo sada povoljan momenat za realizaciju secesionističkih namjera, kaže Kamberović. Od toga, misli naš sagovornik, neće biti ništa.

„Secesionizam vodi ka ratu, a Trump i inače najavljuje da ne želi ratove. Prije bih rekao da se od Trumpove administracije mogu očekivati veći napori za demokratizaciju zemalja na Zapadnom Balkanu, a ne podrška nekim eventualnim novim ratovima. To nikome ne treba, osim možda onima koji u ratovima vide izlaz za izbjegavanje odlaska u zatvor“ – zaključuje Kamberović.

Trump neće dramatično djelovati prema Zapadnom Balkanu iako će promjene koje će provesti Trump u Vašingtonu i svijetu biti ozbiljne, dramatične, s mogućim pozitivnim promjenama.

„Trajne stabilizacije na Balkanu bez ulaska Bosne i Hercegovine u EU nema, što onda znači da ni trajnog i nedvojbenog umirivanja odnosa Srbije i Hrvatske neće biti. Čini se da toga neće biti još dugo. Bosna i Hercegovina sada je u poziciji da je na njoj, da ona sama gura i odlučuje, više iz Europe ne dolaze upozorenja što sve nije učinjeno, već tobožnja ohrabrenja, da učine još ovo ili ono. Brisel zna da sve to može trajati godinama. Podrška, guranje, svega će to biti, ali pokretanja prema članstvu skoro da nema. Tako je na zapadu Zapadnog Balkana. Na jugu regije, ipak, možda će doći do promjena u narednim godinama. Moguće je da je Brisel prelomio da bi do kraja desetljeća u EU mogle ući Crna Gora i Albanija. To će biti dobra vijest i dobra stvar, ali to nije osobito ključno za EU i Europu. To bi moglo dati nadu Bruxellesu da se nešto pokreće, da se nešto mijenja, da se negdje krećemo, no možda bi bilo korisnije više napora uložiti u regiju koja je tako duboko u Europi, no poduzimati mjere u Moldovi i Gruziji i Armeniji, koje su manje zainteresirane za EU ili su tako daleko i tako siromašne, da im nikada neće doći poziv za EU“ – kaže Jakovina.

Tamo su promašaji učinjeni decenijama unazad, a čine se i dalje, kaže Jakovina. Bivša EU predstavnica za vanjsku politiku Federica Mogherini, kako je rekla na Belgrade Security Councilu, misli da bi Trump mogao i oživjeti EU u području Zapadnog Balkana, da će stimulisati evropski ulazak tamo gdje SAD-a neće biti, jer se neće baviti ovim prostorom s naročitom pažnjom, navodi Jakovina.

„Čini mi se da će, mijenjajući svijet, Trump negativno djelovati na naše planove i rješenja. Ovo je optimističniji scenarij, ovakav razvoj, da nas promjene malo manje oplahnu, da se integracija ubrza, barem parcijalna, može biti pozitivna. Izvjesniji je drugi put, mislim. Problem je što predsjednik Trump može odlučiti ne pregovarati sa svim akterima, već pregovarati samo s nekima i odlučiti o sudbini malih. To je ono što se može dogoditi sa SAD-om. Trump može, u skladu s nacionalističkom politikom MAGA naprosto prezreti multilateralne organizacije toliko da prestanu doživljavati Brisel i EU, sve sa Ursulom Von Der Leyen i Dubravkom Šuicom, kao partnerima. Dogodi li se to, s Vašingtonom u ravnopravnom položaju nisu ni Berlin, niti Pariz, kamoli ostale države. To može biti loše za ujedinjenje, loše za EU budućnost regije i pogubno za sve male države uopće. S kojim će Hrvatska argumentima ili plodovima pred Washington? Što imamo? Što kupujemo? Što nudimo?“ – kaže Jakovina.

Rat u Ukrajini još je jedan važan faktor, jer je veliko pitanje koliko će sve još dugo trajati, opominje naš sagovrnik.

„S jedne strane Bijela kuća nije imala ništa protiv, možda nije i mogla, djelovati na Izrael da ne eskalira sukob na Bliskom istoku. Ukrajina nije imala takvu situaciju, jer, doduše, njihovi neprijatelji nisu terorističke organizacije, već nuklearna super-sila. Ukrajina je silno iscrpljena, ali Rusija nije uspjela pobijediti jasno i nepobitno. Zamrzavanje sukoba i prekid rata, neće, nažalost, značiti i izolaciju Rusije iz svijeta, što bi moglo značiti da će se svijet vratiti na obrasce kakvi su bili ranije, nekada, u nekim davnim vremenima. Sila i veličina postaju sve važnije. To će također djelovati na Europu i na nas. Ako Kina bude bila glavni neprijatelj Washingtona, možda Trump odluči prevući i Indiju i Rusiju na zapadnu stranu. To će značiti darove za Putina i prebacivanje fokusa daleko od Zapadnog Balkana“ – kaže Jakovina.

Najvidljiviji, brzi uticaj Trumpa u ovom području bit će uticaj na razne desničarske krugove, opominje Jakovina.

„Oni sada misle da su osobno pobijedili, ne shvaćajući da Amerika, pa i Trumpova, prije svega vodi svoju brigu i svoju politiku. No, isprva će Trumpova pobjeda otvoriti najkonzervativnije krugove da se ohrabre, porastu. To može djelovati na Austriju, Češku, možda i Sloveniju i svakako Hrvagtsku, da zajedno sa Slovačkom i Mađarskom, Italijom i raznim krugovima u Španjolskoj i Njemačkoj, postave blok drukčijih vrijednosti. To nije pogodno za širenje EU i neće djelovati pozitivno. O nama može ovisiti razvoj dobrosusjedskih odnosa. Zar nije Srbija važnija Hrvatskoj od Armenije i Gruzije, a Sloveniji Kosovo? Što smo učinili da se organiziramo kao susjedi koji se poznaju, razumiju i znaju što nam treba, da si pomažemo i kad se ne dogodi neka katastrofa kao Jablanica? Jesmo li razvili suradnju u obrazovanju, osim u prodavanju diploma? Jesmo se pripremili da sutra zajednički nastupamo u EU i glasamo sami za sebe, kako to čine Skandinavci? Nismo. Za to nam nije kriv ni Trump, ni Biden, ni EU, ni navodna međunarodna zajednica“ – zaključuje Jakovina.

Provincijalno je imati velika očekivanja od američkih izbora kad je ovaj region u pitanju, smatra Milivoj Bešlin.

„Zapadni Balkan i Jugoistočna Evropa odavno više nije bilo čiji prioritet. U tom smislu je bilo dosta pogrešno, a pokazalo se i iznevereno u velikoj meri, radovanje mnogih ljudi u Federaciji BiH kada je Biden pobedio 2020. godine. Pokazaće se iluzornim i pogrešnim radovanje Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i ljudi u tom entitetu, kao što se pokazalo iluzorno i slavlje u Beogradu 2016. godine kada je Trump dobio prve predsedničke izbore. Tada su čak bili billboardi u Beogradu „Trumpe Srbine“, „Srbi za Trumpa“ itd. Ovog puta, osim što je Dodik na sebi svojstven način pokazao slavlje, nismo u Beogradu videli taj nivo oduševljenja kakav je postojao 2016. godine. Sva ta radovanja su se pokazala neutemeljenim, imajući u vidu činjenicu da je Biden tokom svoje predizborne kampanje i nakon pobede na predsedničkim izborima 2020. godine stavio Zapadni Balkan u jedan od šest svojih spoljnopolitičkih prioriteta“ – kaže Bešlin.

Kao jedan od ciljeva svoje politike koja se manifestuje lokalno Biden je naveo borbu protiv autoritarizma i nacionalizma, kaže Bešlin.

„Bidenova borba protiv autoritarnih režima i nacionalizma kao ideologije bi po nekim pravilima morala da se tiče i našeg regiona, pa ako hoćemo konkretno: srpskog nacionalizma i „srpskog sveta“, pa i samog Vučića kao najistaknutijeg autokratu uz Viktora Orbana u ovom delu Evrope. Pa ipak, uprkos tome što je sam Biden to naveo kao svoje spoljnopolitičke prioriteti i kao svoju vrednosnu orijentaciju, Vučić je vrlo brzo bio ne samo pozvan na Samit demokratskih lidera nego je dolaskom Kristofera Hila, ambasadora SAD-a u Srbiji, dobio bjanko podršku SAD-a. On je umeo da se preporuči izvozom oružja Ukrajini, potom Izraelu, pričom o litijumu. Realpolitika se u tom konkretnom slučaju odnosa američke administracije prema Vučiću veoma razišla sa onim što su bili principi koje je na početku svog prvog i jedinog mandata najavio predsednik Biden, i to kao osnove svoje politke“ – podsjeća Bešlin.

Ako neko kao Biden želi da uspostavi neki princip, on se uopšte ovdje neće videti, jer oni ovde ne vide ništa osim činjenice da se neka vrlo sitna i konkretna korist može izvući, kaže Bešlin.

„Ukratko, SAD-u je dovoljno što se ovde ne puca i to što je ovde bar na prvi pogled situacija relativno mirna. Oni se fokusiraju na druga pitanja. Ne ulaze u unutrašnja pitanja nestabilnosti u Crnoj Gori, Vučićevog i ruskog uticaja u Crnoj Gori, vrlo opasnih separatističkih tendencija u Bosni i Hercegovini, do krajnje nedemokratskih metoda koje Vučić koristi u Srbiji kroz izbornu manipulaciju, obesmišljavanje izbora, gušenje medija, progon kritičkih intelektualaca jer to se u State Departmentnu ne vidi. Vidi se da Vučić unutar globalnih pitanja poput rata u Ukrajini i rata na Bliskom istoku isporučuje ono što je američkoj administraciji važno, a sve drugo je veoma nebitno“ – kaže Bešlin.

Ta politika će se nastaviti i pod Trumpom, kaže naš sagovornik.

„Možda bi to bilo radikalizovano u izvesnom smislu da je Grenel postao državni sekretar ili savetnik za nacionalnu bezbednost, a pošto nije nijedno od toga mislim da će se nastaviti kontinuitet američke spoljne politike prema našem regionu, gledano kroz podršku Vučićevom režimu. Uz taj izuzetak što je Trump je krajnje nepredvidiv. Predviđati nešto kada je on u pitanju, barem u ovom trenutku, bilo bi vrlo neprecizno jer vrlo je malo odraslih ljudi u sobi i to s različitim spoljnopolitičkim iznenađenjima koja bi se mogla reflektovati i na naš region“ – zaključuje Bešlin.

(Buka)