Kliker.info

U moru vijesti, fotografija, objava na društvenim mrežama, ali i statistike koje nesumljivo svjedoči o pravom egzodusu iz Bosne i Hercegovine, svaka priča o povratku u tu istu BiH, dočeka se sa nevjericom.  Nije lako povjerovati da se neko ko godinama živi i radi u jednoj Austriji, Njemačkoj, Švedskoj , odluči za Bosnu i Hercegovinu- bilo za život, bilo za pokretanje biznisa.

Ali upravo ovakve priče zavrjeđuju posebnu pažnju jer ipak je riječ o ljudima koji poznaju oba svijeta- i ovaj naš bosansko-hercegovački i onaj  tako željni evropski.
Zašto se ljudi iz dijaspore vraćaju u BiH, zašto pokreću poslove, u koje oblasti se najviše ulaže naša dijaspora, kako zadržati radnike, te koje su mane a koje prednosti poslovanja u našoj zemlji više nam je rekao Adnan Berberović, Hercegovac koji živi i posluje na relaciji Švedska-BIH.

Suvlasnik je švedske firme SEEBA u Stockholmu koja se bavi kosaltingom sa fokusom na primjenu digitalnih tehnologija, a prije tri godine podružnicu ove firme je otvorio i u Sarajevu. Takođe je i član Uprvnog odbora Restrat- udruženja koje radi na reintegraciji dijaspore sa bh poslovnom zajednicom već petu godinu zaredom, a sve u cilju realizacije novih poslovnih projekata u našoj zemlji. 

Doznake iz inostranstva iz godine u godinu sve su veće, samo u devet mjeseci prošle godine rodbina je u BiH poslala –  2, 7 milijardi, koliko je poslala tokom cijele 2018. godine, pokazuju podaci Centralne banke. Šta ovi podaci za vas još otkrivaju?

Trend rasta koji se primjećuje može se tumačiti i snažnim ekonomskim uvjetima u ekonomijama s visokim dohotkom u kojima mnogi Bosanci i Hercegovci ostvaruju svoje prihode uz kombinaciju s novim odlascima i migracijama koje već utiču na ekonomiju u ovom smislu s novim prilivom novca u domovinu. Također može značiti da je mnogo vise onih kojim je pomoć potrebna tj. da se povećava dio stanovništva koji ne zarađuje dovoljno u skladu s potrošačkom korpom. 

Obzirom da ste dio organizacije Restart koja promoviše investicije i ekonomsku saradnju s dijasporom, da li  trend povećanih doznaka prati, i trend ulaganja u investicije i bh. ekonomiju?

Restart je s partnerima iz USAID Diaspora Invest projekta imao priliku sarađivati sa preko 90 kompanija koje su mapirane kao dijasporske investicije. Tu je riječ o kompanijama koje su do 5 godina starosti, te je riječ o startup-ima, malim i srednjim preduzećima. Zbog velikog broja varijabli, teško je mapirati dijasporske investicije u odnosu na strane investicije ili ulaganja građana BiH koji žive isključivo u BiH. Ali možemo pratiti trendove, gdje vidimo da broj prepoznatljivih dijasporskih investicija raste.

U koje oblasti se najviše ulaže i u koja mjesta, odnosno gradove, možete li navesti neka?

Najvidljivije prisustvo ulaganja bh. dijaspore s osjeti u Prijedoru i Sanskom Mostu, koji su neki način postali prepoznatljivi po kompanijama koje pokreću ljudi koji su razvili svoj biznis i živjeli dugo u inostranstvu. Najznačajnija ulaganja su svakako u metalskom sektoru, IT sektoru i turizmu. Dok su prva dva sektora najčešće okrenuta jednom ili nekolicini direktnih kupaca, ovaj segment turizma je više okrenut domaćim potrošačima.

Šta je vas nakon 25 godina u Švedskoj opredijelilo za pokretanje biznisa u BiH?

Želja da pokažem svojim primjerom da se u BiH isplati investirati i da je moguće voditi uspješan biznis, bez obzira na sve loše indikatore. Moja firma se bavi poslovnim savjetovnjem malih preduzeća s fokusom na poslovni rast kroz primjenu naprednih tehnologija. Već nekoliko godina poslujemo u Švedskoj, a firmu u BiH smo otvorili prije tri godine. Ako bi pratili samo “Doing Business” indikatore teško bi se odlučili da dodjemo u BiH, ali dijasporska ulaganja su dobrim dijelom realizuju uz veliku dozu emotivnog naboja i želje za podršku zavičaju. Samim tim što statistika pokazuje da većina dijasporaca ulazu u krajeve odakle dolaze shvatamo da profit većinom ne dolazi u prvi plan kada se donosi odluka.

Koje su glavne razlike između BiH i Švedske kada je riječ o vođenju biznisa?

Rekao bih da su razlike velike u stanju poslovnog ambijenta, posebno kada je riječ o naplati dugovanja,  pokretanju i likvidaciji firmi, efikasnosti sudova. U Švedskoj je proces u potpunosti uvezan i digitaliziran te veoma brz. Digitalni potpis olakšava, pečat odavno u Švedskoj ne postoji i ljudi ne znaju šta je to. Postoji veliko povjerenje u sistem, i reinvestiranja poreskih sredstava u društvo i olakšanje poslovanja. Sistem naplate dugovanja je veoma dobar, kombinacija privatnih firmi koja prva preuzima vaše dugovanje i ako ne uspije naplatiti sredstva dalje šalje državnoj instituciji koja nastavlja raditi posao. Jako bitna stvar kada je poboljšanje likvidnosti u pitanju.

U BiH ove navedene stvari nisu slučaj, ali mogu reći da je registracija naše firme prošla skroz bezbolno uz podršku notarskog ureda koji nas je asistirao. Kad je vođenje firme u pitanju tu isto ima stvari koje funkcionišu slično švedskom sistemu, ali ima i onih koje se ne mogu porediti. Porezne uprave u BiH dobivaju npr. veliku podršku od strane švedske porezne uprave kad je riječ o poboljšanju usluga i digitalizaciji. Ima tu dosta stvari koje treba poboljšati, te stvaranje uslova za primjenu digitalnog potpisa u praksi je prvi korak u olakšavanju tih procesa. Koliko sam shvatio isto tako da likvidacija firme traje jako dugo, taj proces treba olakšati. Treba pojednostaviti sve korake koji otežavaju cijeli proces i na taj način podržao neko ko se odlučio krenuti u poslovnu avanturu i isprobati svoj poslovni model. Pojednostavljenje pokretanja firme, fleksibilan zakon o radu koji balansirano štiti i poslodavce i radnike, efikasno sudstvo te smanjenje poreza na rad će voditi povećanju zapošljavanja.

Koje su prednosti u BiH, nadam se da ih ima?

Što se tiče prednosti poslovanja u BiH, bez obzira sto je to jedan resurs koji se dramatično smanjuje u zadnjih nekoliko godina naveo bih mlade i talentirane ljude u BiH. Ja se stvarno nadam da će država uložiti sve napore da obezbjedi bolje društveno okruženje jer bez ovog resursa sistem će se urušiti i to brže nego što mislimo. Imamo prelijepu zemlju, koja otvara ogromne mogućnosti za turizam npr. posebno avanturističkog karaktera. Što se toga tiče mogli bi biti Evropski “Novi Zeland”. Tu se i prave mali koraci, od alpinističkog ruta, do mountain-bike staza, adrenalinskih parkova itd. Izvozimo odličan namještaj koji se etablira s kvalitetom i stilom svjetskog nivoa, ali ako se ne promjeni odnos prema prirodi i gospodarenje šumom i to će biti kratkoročnog uspjeha. IT sektor bilježi veliki rast, ali bez mladih talentiranih inženjera i kreativaca koči se rast i ovog sektora. Metalno prerađivački sektor bilježi dobre rezultate, ali napuštaju nas i CNC-operateri. 

Kako do toga doći?

Da bi sve ove stvari o kojim govorim postale realnost i mnoge druge, po mom mišljenju sigurnost treba da bude na prvom mjestu. Sigurnost za naše mlade ljude koji rade u BiH,  te za kapital koji se investira u poslovne projekte. Mora da postoje neke temeljne stvari koji će pružiti osjećaj sigurnosti, funkcionalno pravosuđe, borba s korupcijom, infrastruktura, zdrava okolina, zdravstvena zaštita i slično.

Kakva iskustva imate sa državnim institucijama, može li se odnos države prema privredi poboljšati i šta bi se tu, po Vašem mišljenju, trebalo promijeniti?

Ja moram priznati da mi nismo imali nikakvih nelagodnosti s institucijama. Što se tiče odnosa države prema privredi, svakako se može poboljšati. Smatram da se treba napraviti partnerski odnos i konsolidirati reprezentacije privrede kako bi ojačali svoju poziciju. BiH generalno ima prilično dobru geografsku poziciju za međunarodnu trgovinu. Kao sto vidimo većina transakcija se realizuje sa susjednim zemljama što je logično, ali postoji isto tako jedan interesantan trend, a to je da smo uspjeli ostvariti suficit u trgovinskoj razmjeni s EU zemljom kao što je  Austrija, kao jednom od važnih trgovinskih partnera, što je veoma pozitivan indikator za nas. Zaključujem da naši proizvodi postaju sve više konkurentni na evropskom tržištu i trebamo nastaviti stvarati nove, inovativne te kvalitetne proizvode i usluge kako bi jačali konkurentnost. Otvaranje mogućnosti izvoza kroz certificiranje proizvoda otvara vrata za inostrana tržišta. Infrastruktura je ključ daljnjeg razvoja i nadam se da će se nastaviti ubrzano raditi autoputevima, magistralnim cestama, ozdravljenju željeznica itd.

Svakodnevno svjedočimo pričama poslodavaca da zatvaraju svoje biznise jer nemaju koga zaposliti. Kakva su vaša iskustva, da li je vama teško naći kvalifikovane radnike?

Ovo je ogroman problem. Bez školovane i sposobne radne snage nema napretka. To je put u totalnu agoniju. Mi smo mala firma i nemamo ambicije da u BiH stvaramo firmu od više stotina zaposlenih, nego nam je fokus mali, produktivni tim koji će stvarati inovativne usluge i plasirati ih na inostrano tržište. Bez obzira na to susrećemo se s problemima, ali smo do sada uspjeli da privučemo mlade ambiciozne ljude sa kojima zajedno rastemo i stvaramo svoj mikro-kosmos u kojem se svi trebaju osjećati lijepo kada uđu kroz vrata firme. Mjesto gdje ostavljamo sve probleme na koje ne možemo direktno uticati.

Danas sve češće gledamo kako nam mladi, pa i oni u srednjim i zrelim godinama, odlaze na rad izvan BiH. Kako ih zadržati odnosno kako  do zadovoljnog radnika?

Ovo je veoma dobro pitanje. Sve počinje od korporativne kulture koja treba da bude temelj svake firme. Mi smo svoju kulturu stvorili zajedno sa radnicima i živimo je svaki dan, prije svega poslovno u odnosima internim i odnosima sa klijentima. Svakako da ta kultura isto postaje dio ponašanja izvan našeg kolektiva i to je način na koji želimo mijenjati naše okruženje. Ako pogledamo posljednje istraživanje koje je firma Manpower sprovela globalno, bez obzira na sve benefite koje možete priuštiti radniku, plate su na prvom mjestu i najvažnija su stvar radnicima bez obzira na generaciju. Mi vodimo politiku postavljanja plata prema seniornosti i postignuću. Vodimo se prema vrijednosti koju radnik stvara i njegovom/njenom pristupu prema poslu. Druge stvari koje su radnicima bitne su svakako da se bave izazovnim zadacima, fleksibilnost, te mogućnost napretka u karijeri. 

Jedna stvar sto vidim npr. u BiH da postoji velika distanca između poslodavaca i radnika i da radnici ne dobivaju priliku da iskažu svoje nezadovoljstvo. Ako ne saslušamo svoje klijente da nam kažu šta misle o našim produktima i uslugama, nećemo dugo opstati na konkurentnom tržištu. Ako ne slušate radnike vezano za nezadovoljstvo, ili njihove ideje kako možete unaprijediti svoj biznis, oni će poslati nezainteresirani i prvom boljom prilikom napustiti vašu firmu.

Tatjana Čalić (Buka)