Haris Hrle : Pogled s dubokog istoka
Superimućna, smireno bogata, superobrazovana, dobročiniteljska prema svojim građanima, društveno pravedna, naglašeno sekularna, mirovno postignuće sui generis nadahnuto autentičnim elementima svojih članica, “najuspješniji historijski izum za promoviranje mira”, “najbolji globalni primjer za razrješavanje konflikata”…, ali ipak! Evropska unija je potpuno okružena i višestrano ranjiva superenklava. EU je u okruženju.
NAJVEĆA IZBORNA GODINA
Stiješnjena je invazijom na Ukrajinu koja deformiše zamišljenu granicu Zapada prema Moskvi i suočena s nepredvidivom Rusijom, a zatim južnije odlučnom i čvrstom Turskom koja ima svoje zahtjeve, koja traži svoja “opća i posebna” prava i koja udomljuje milione izbjeglica usmjerenih prema Zapadu. Zatim južnije – krug nesigurnosti nastavlja se zonom prijeteće napetosti u istočnom Mediteranu i gotovo vjerskim ratom na Bliskom istoku, koji sumorno zveči sa olovnim političkim, sigurnosnim i emigracijskim arhetipskim posljedicama. Zatim Sirija, Jemen…
Lančani krug kriza oko Evrope se produžava – Sjeverna Afrika ima imigracijski potencijal koji kao živi bedem napreduje prema Mediteranu, a nakon destabilizacije Libije uspostavljen je mostobran, utabani put, koridor, kojim crna Afrika – potaknuta paramilitarnim grupama i nečijim “strateškim razmišljanjem” nadolazi prema južnim mediteranskim obalama. Brexit je kao priča sa zapadne strane ostavio kontinentalnu Evropu još usamljenijom i u dodatnom psihološkom, vanjskopolitičkom i institucionalnom raskoraku. Na sjeveru je Arktik, to je potpun krug.
Okružena s dva rata pred svojim sui generis vratima, koja sigurnosno, politički, ekonomski, demografski, ali imigracijski i kulturološki ostavljaju svoje duboke posljedice, Evropska unija mora dalje, bosanski kazano, valja joj preko rijeke. Demografski deficit, imigrantski valovi, težnje za jačanjem nacionalnih država i uspostavljanjem granica i zidova, sve to je ante portas.
Uticajni britanski Economist tvrdi da je 2024. najveća izborna godina u historiji. Treba li vjerovati Economistu? Svakako. Da li će eventualna Trumpova pobjeda zaustaviti globalne procese da bi se zapadna društva vratila konzervativnoj autentičnosti? Da li će zaustaviti ratove na pragu EU? U junu 2024. su opći izbori u Meksiku, zatim opći izbori u Indiji, evropski parlamentarni izbori, indonezijski, pa i bosanskohercegovački lokalni izbori. Da li će glasači tragati za autentičnošću?
Autentičnost je riječ 2023. godine. Autentično ima niz značenja uključujući nije lažno, nije imitacija, sinonim je za stvarno i realno, također je pojam koji označava vjernog vlastitoj osobnosti, duhu ili karakteru.
Autentičnost u ovom smislu podržava suverenizam. Koja je razlika između suverenizma i identitetske politike? Osjećaj i potreba za autentičnim postaje vapaj nostalgije za sigurnošću unutar zatvorenosti. Autentičnost je tribalni zov koji priziva zajednicu “istih”. Da li “isti” u svom očitom demografskom deficitu mogu udovoljiti ekonomskim potrebama? Pojam autentičnost se postavio suprotno pojmu globalizma. Globalizam je neslućeno ubrzao svijet do te mjere da mnogi nisu htjeli prihvatiti posljedice njegovog svršenog čina i trajanje kojima se gomilaju stečena prava, recimo “drugih”. Razvio se osjećaj da se brzo, strmoglavo krećemo prema vodopadu. Da li pojam zid (koji ograničava, usporava, sprečava, dijeli, restriktivan je), postaje emotivno i intuicijski, na primjer u SAD-u, pozitivniji od pojma most. Ili, da li je pojam zatvaranje (“zatvorite kapije”) postao pozitivniji od pojma otvaranje? Koji pojam je na prvu pozitivniji? Klasifikacija određenih pojmova u okviru prve emotivne reakcije aktivira i otkriva psihološko stanje društva i većine njegovih građana. I nagovještava kako će društva glasati.
Pojam suverenizma postaje pozitivan jer je glas koji želi usporavanje globalnih procesa putem novog jačanja nacionalnih država. Suverenisti traže punu kontrolu nad onim što čini državu – kontrolu naroda, teritorije i svih procesa u institucijama (da, i pravosudnim), koje su inercijom posljednje decenije postale podložne procesima globalizma, liberalizma, ali i nove nevidljive globalne sile – AI. Da li je AI autentična? Pitanje je pomalo dadaistično, ali je jasno da će razvoj AI pomoći globalizaciji, to je tehnološko-društveni nepotpisani pakt bez presedana. Kojim putem će krenuti EU i njene države? Nerzuk Ćurak u raspravi povodom ovog teksta insistira da pojam autentičnosti ne bi vezivao samo za konzervativne vrijednosti. “Zašto EU ne bi nanovo gradila svoju autentičnost na imaginariju sopstvenih ključnih vrijednosti, ma koliko one bile u defanzivi… treba ih učiniti ofanzivnim – i liberalizam i solidarnost i socijalnu državu. Ako se EU poželi vratiti na postavke starog svijeta, već je izgubila.”
Da li smo svjedoci suštinske mutacije pojmova? Pozitivni postaju negativni… i vice versa.
Eleon Musk je u aprilu 2023. na X platformi napisao samo jednu rečenicu – “Italija nestaje”, izazivajući neuporedivu pometnju među italijanskom političkom, ekonomskom, kulturnom i religijskom elitom. Prošli mjesec je nastavio: “Imigracija nije dovoljna za borbu protiv smanjenja stanovništva. Postoji vrijednost u kulturama, ne želimo da Italija kao kultura nestane, želimo održati razuman kulturni identitet tih zemalja ili one neće biti te zemlje”. Italijanska stopa rođenih dosegla je historijski minimum. “Ako želite da vaša kultura opstane, imajte više djece.”
Pogledajmo neka nova rješenja. Albansko-italijanski protokol Rama – Meloni u cijelosti prepušta jurisdikciju Republici Italiji nad dijelovima teritorija Albanije, za izgradnju “centara za obradu migracija na rok od pet godina”. Ovo su rješenja kojima se pokušava smanjiti pritisak opkoljenosti. Italija preuzima finansijski teret za projekat i upravljaće takvim strukturama u skladu sa zakonima EU. Međutim, Evropsko vijeće za izbjeglice i prognanike (ECRE) je “bez informacija o tome kako će se te obaveze poštivati” i od čega će se tačno sastojati njihova funkcionalnost i svrha. Prema ECRE-u, ono što se u sporazumu zakonski naziva “boravkom” migranata u centrima, moglo bi se protumačiti kao “automatsko korištenje pritvora”. Zanemaruje se činjenica, kažu u Bruxellesu, da ekstrateritorijalna obrada nije dopuštena. Da li je ovo presedan, šta taj presedan znači za albanske interese na Balkanu, šta znači za imigracijsku politiku, da li je primjenjiv i negdje drugo? Da li evropska društva tiho iza scene podižu pripravnost u smislu ante portas? Da li većina koja glasa na Zapadu želi da se njihovi životi uspore? Možda. Da li Indija, Kina, Indonezija žele isto? Ne.
Da li je EU potrebno usporavanje ili ubrzavanje. Usporavanje i ubrzavanje čega? Usporavanje Bosne i Hercegovine šteti EU i Bosni i Hercegovini, dakle nužno je ubrzavanje. Složeni proceduralni odgovori moraju u sebi sadržavati i zrno zdrave intuitivne soli, ne samo sumnje. Bosna i Hercegovina mora u EU.
AKO NE EU, ONDA ŠTA?
Austro-Ugarska monarhija se raspala u Prvom svjetskom ratu koji je uništio suštinu mitteleurope, velika njemačka i germanski svijet u Drugom, SSSR i sovjetski svijet u hladnom, a SFRJ svjetonazor u agresivnom ratu koji je najviše štete nanio Bosni i Hercegovini. Evropska unija svoj hod kroz historiju mora nastaviti s Bosnom i Hercegovinom, jer evropski svijet bez nje nije autentičan. Prije četrnaest godina u Beču sam radio tekst “Evropska unija, evropska vizija, Eurovizija”. Ovaj bi napokon trebao imati naslov “Humanizam, renesansa i samospašavanje – Bosna i Hercegovina kao amblem sigurnosti i ispunjenih EU obećanja”. Ako ne EU, onda šta? “Onda Putin”, odgovara bez razmišljanja, gotovo napodnošljivo olahko iskusni EU diplomata na službi u Delhiju.
Da li će pojam superizborne 2024. biti opkoljenost, suverenizam, identitet, zid, supremacija, teritorijalno ili eksteritorijalno? Ne znamo, ali znamo da to neće biti pojam globalizma, liberalizma, otvorenog društva, kompromisa, multilateralizma ili konsenzusa.
Treba se pripremiti. Izvan euroatlantika, kako kaže Ozren Kebo, tamo je sve gore i brutalnije.
(Autor je aktualni ambasador BiH u Indiji)
Jedan komentar