Kliker.info

Piše :  Hamza Bakšić (Oslobođenje) 

Svađala se dva brata oko nečega. Jedan se naljuti, ustane i zvekne materi šamar. Drugi se digne pa i on. „Kad si ti meni ošamario majku, i ja ću tebi.” To je anegdotalni kroki zbivanja u vrhu bosanskohercegovačke vlasti i atmosfere u vladajućim strankama tokom proteklih nekoliko dana. Njihovi su poslanici uspjeli za malo vremena i bez mnogo napora povaliti projekat koridora i pokretanje rafinerije, a lideri još jednom odgoditi zaključak o reformi policije. Da je nekim slučajem opozicija uspjela u ovoj mjeri omesti namjere vladajućih stranaka, zavrijedila bi čestitke i moglo bi se kazati da će odluke Parlamenta biti kvalitetne, jer postoji odnos snaga u kojem vladajuće stranke moraju pažljivo procjenjivati svaki korak. Ovako, mora se kazati da Bosna i Hercegovina nema vladajuće koalicije ni na nivou države ni na razini Federacije. U normalnim okolnostima, s obzirom na izgubljene mjesece, realno bi bilo raspisivanje novih izbora, ne bi li se došlo do vlasti koja funkcioniše. Međutim, pošto su pripreme za prošle izbore protekle u nacionalističkim licitacijama, a sve je podgrijano i različitim čitanjem presude Međunarodnog suda, za nove izbore bi se, bez velike dvojbe, moglo kazati da bi donijeli katastrofalnu nacionalnu polarizaciju.  U Bosni i Hercegovini politički ugled ponovo se stiče time koliko si naudio drugima. Otuda zla krv u međusobnim odnosima, šamar materi, to će reći nesretnim biračima koji, kad se bolje pogleda, i nemaju kakvog izbora. Jedan govorljiv taksist nekidan mi reče kako bi bio red da se ratni raspored preokrene. „Prošli put smo mi bili na Žuči, oni u kancelarijama. Sad bi ih sve trebalo poslati na Žuč, a nas ostaviti da radimo svoj posao.” Žuč je brdo između Sarajeva i Vogošće, gdje su vođene dugotrajne i teške bitke. Dok se parlamentarci preganjaju oko dnevnog reda, tri stotine radnika preduzeća Prolex iz Kotor Varoši od sedmog marta preselilo je u spiskove Zavoda za zapošljavanje. Ne zna se da li će iz stečajne mase moći iscijediti dovoljno para za obaveze prema zaposlenim. Treba reći, u toj istoj Kotor Varoši, iz istog Prolexa se izdvojio pogon Sportek koji je privatiziran i vezan za jednu talijansku kompaniju, pa je rentabilan i dobar izvoznik. Tekstilni radnici, uglavnom žene, zarađuju između 220 i 300 maraka mjesečno, neredovno, a za hiljade njih doprinosi nisu uplaćivani nekoliko godina.T  o je fragment iz opšte slike ovdašnje privrede. Posljednje analize Svjetske banke kazuju da društveni proizvod raste zadovoljavajućim tempom, da raste i stopa pokrivenosti uvoza, dok je rast industrijske proizvodnje najbrži u regiji, ali broj nezaposlenih je dosegao 516 hiljada. Stopa nezaposlenosti od 41 posto je najgora u regiji, iza BiH su Makedonija sa 36 i Srbija sa 26 posto. To je pukotina kojom se raslojava društvo. Nju statistika, vjerovatno, nije sasvim precizno povukla, jer nije obuhvaćena takozvana siva ekonomija – ona van dohvata poreskih organa – ali u osnovi je