Hamza Bakšić : Dodik i već viđeno
Piše : Hamza Bakšić(Oslobođenje)
Kiro Gligorov, koji će u maju namiriti devedeset, govori istim tempom i razboritošću kao prije tridesetak godina, kad smo se upoznali. Naveo je detalje iz razgovora Evropske zajednice sa čelnicima Jugoslavije, prije petnaest godina. Zajednica je tada donijela političku odluku da ponudi Jugoslaviji članstvo, odmah i bezuvjetno, plus pet i po milijardi dolara, što bi bilo dovoljno za prevazilaženje teške ekonomske krize koja je prethodila raskolu. Prijedlog je najprije odbio Slobodan Milošević: “savremena federacija” i ništa drugo. Potom Tuđman, koji je rekao kako ima historijsku misiju da stvori neovisnu hrvatsku državu. Ostalo se zna.Isto veče, gledaoci su na susjednom kanalu mogli čuti izjavu Milorada Dodika o produženju odluke o kvalitetu tečnih goriva koju je kupac, ruska državna kompanija postavila kao uslov. Očekuje saglasnost iz Sarajeva, a spreman je krenuti i bez nje. Isti manir u kojem je izjavio da neće prihvatiti reformu policije, ni po cijenu da ne bude napretka u odnosima sa Evropskom unijom.U panorami bosanskohercegovačkih političara, među kojima većina igra na kratke lopte, Dodik je izrazit golgeter i umije tu osobinu da unovči. On je već nakon prošlih izbora počeo predizbornu kampanju za ovogodišnje, i to je otvoreno rekao. Služeći se svim sredstvima, postigao je cilj. Ima nadmoćnu većinu u entitetu i, pokazalo se, većinski paket akcija u državi. Bez njega se ne može ništa. S njim, još manje. Dodik je, lavinom pobjedničkih rezultata, doveo medije u entitetu u gotovo zaboravljeno stanje jednoumlja. Korak dalje i bacio je na koljena javni servis na razini države. Ko je zaboravio vremena kad je Milošević obarao srbijanske medije, može odluku banjalučke vlade da ima i medija koji ne mogu dobiti izjave, što znači da ih ne preporučuje svojim građanima, tumačiti kao tekući nesporazum.To je međupotez ka promjeni ukupne medijske slike u državi. Na sarajevskim kablovskim mrežama može da se gleda TVRS i tome se niko ne čudi. Na banjalučkoj kablovskoj nema Federalne televizije i tome se, također, niko ne čudi.Dodik je izvukao pouke iz prvog dijela karijere Slobodana Miloševića. To su isti maniri, isto pozivanje na ugroženu naciju, nacionalna homogenizacija. Slobodan Milošević po drugi put među Srbima. Dodikova prijetnja vezana za reformu policije neodoljivo podsjeća na Miloševićevu tezu o savremenoj federaciji.
Ili – ili! Bez objašnjenja šta za BiH, time i za Republiku Srpsku znači odustajanje od evropskog puta. Kamo vodi drugi put?Vodi u eksplozivni populizam, zatvorenost, socijalnu demagogiju. Život na stalnom rubu sukoba koji može izbjeći ispod kontrole onih što žive od visokih političkih temperatura. Nije sam, nije bez podrške, ima i drugih koji pozivaju da sačuvamo živce i čekamo bolju budućnost – Haris Silajdžić.Koliko političkog kapitala Dodik može izvući iz nemušte politike privatizacije koja se provodi u Federaciji, gdje stranke ne daju da neko kupi koke koje im nose zlatna jaja? Može mnogo, i to mu ne treba zamjeriti. Međutim, taj politički kapital Dodik nema namjeru plasirati za stvaranje normalnog okruženja. Novac koji je došao iz Srbije i Rusije dijelom je usmjeren prema Banjoj Luci, iz političkih razloga, za vrijeme zajedničke posjete Dodika i Koštunice Petrogradu. Ulaganje u naftnu privredu neće stvoriti velik priliv entitetskom budžetu – nekih 120 miliona za obje rafinerije i Petrol. Najveći dio odlazi u rekonstrukciju postrojenja, ali tada će ona već biti vlasništvo ruske države. Može to: počelo je u Federaciji i jedino ovdje se riječ privatizacija prevodi tako da se u privatnike uvrštavaju i države. Šta bi se desilo da nekim čudom država Bosna i Hercegovina ima para i da kupi cijelu industriju? Bi li i to bila privatizacija?Uz proslavu pravoslavne Nove godine, pred zgradom Skupštine u Beogradu okupile su se desetine hiljada ljudi, na koncertu na kojem su nastupili Bora Čorba i Ceca Ražnatović. Bili su prisutni i Vojislav Koštunica i Milorad Dodik, rame uz rame. Bora Čorba proglasio je Čedu Jovanovića za narkomana. Sretna Nova godina, sve po starom. Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa… valjda.
Komentari