Kliker.info

Hajrudin Somun se gotovo šest decenija aktivno bavio novinarstvom, a izvještavao je i sa bliskoistočnih ratišta. Ima bogatu diplomatsku karijeru. Bio je politički savjetnik u ambasadi u Iraku i u Iranu. Nakon raspada Jugoslavije, bio je savjetnik za vanjsku politiku u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine te ambasador u Turskoj i Maleziji.

Za naš list govori o stanju u Siriji i geopolitičkim odnosima.

Hajrudin Somun, dugogodišnji novinar Oslobođenja i danas naš suradnik, izvrsni poznavatelj Bliskog i Srednjeg istoka, ističe da nijedan rat niti državni udar ne počinju tako lako.

Smatra da je još rano donositi zaključke o tome kako će se razvijati situacija. Masovne grobnice otkrivene nakon pada režima Bashara al-Assada svjedoče torturi koju su Sirijci/ke proživljavali/e pola stoljeća. Za Tursku, Sirija je itekako zanimljiva i važna, a svoje interese ima i ruski predsjednik Vladimir Putin.

– Rusija je, ustvari, bila garant Assadovog režima iz zraka, ne na tlu, ističe Somun.

– Očito je da su bili iznenađeni svi koji nisu bili upućeni u stanje tamo. A bile su upućene one zemlje koje su učestvovale u pripremi ili odobravale ovakav čin. Bivalo je iznenađenje prvih dan-dva, a kasnije više ne.

Neizvjesnost i izazovi

Nijedan rat, sukob ili državni udar ne počinju tako lako. To se mora pripremati. Ratovi se pripremaju godinu-dvije. Ja sam bio u Bagdadu dvije godine, a nisam bio svjestan da se oni pripremaju za rat protiv Irana. A i ovdje u Bosni i Hercegovini, na Balkanu, kada su bili posljednji ratovi, po godinu-dvije su se pripremali. Mi smo tek kasnije otkrivali znakove po kojima se to moglo zaključiti.

Šta čeka Siriju u narednom periodu? Snage koje su preuzele vlast, prema informacijama iz medija, najavile su da žele dobre odnose sa drugim državama. Je li to moguće?

– Mi ne možemo danas još ništa pretpostaviti, a pogotovo ne zaključivati. Ima još puno nepoznanica oko stanja u Siriji. Ovo površinski što mediji javljaju, saopštenja koja čujemo, ne govore dovoljno o tome šta će biti sa Sirijom, ko će vladati, koje će organizacije prevladati ili šta će biti sa vojskom, armijom. Jer, izgleda da dosta pripadnika komande i vojske Sirije prihvata poziv nove vlasti da predaju oružje, da dobiju iskaznice i pristupe novoj sirijskoj armiji. Pročitao sam da se u Lattakiji već 600 takvih pripadnika predalo i dobilo iskaznice. Zavladao je strah i od osvete. Objavljeno je i da su u toj istoj Lattakiji poslije dva dana objesili Suleimana al-Assada, a njegovo tijelo na veliki jarbol dizali i spuštali pred masom. Tako da mi ne znamo šta će se desiti. Novo liderstvo pobunjeničkih organizacija šalje pomirljivije poruke narodu da se ne plaši. Isto tako, kaže da će se osvetiti i da su već počeli lov na pripadnike bivše vlasti. Ne zna se ni kakav je stav 900 američkih specijalnih vojnika koji imaju svoje baze, u kojima Kurdi čuvaju njih, a oni čuvaju Kurde, a svi zajedno čuvaju petrolejska polja. Njihov je najveći protivnik Turska koja želi da upadne u taj dio sjevera Sirije.

Sirijci su pad režima proslavili na ulicama, a ponovo su otvorene i škole. Je li rano za slavlje, uzevši u obzir da Izrael bombarduje dijelove Sirije?

– Narodu je uvijek drago da se smiruju stvari. Opresija i tortura su, za vrijeme režima Assada i njegovog oca u trajanju od 50 godina, bile izuzetno jake. Mnogo je proplakalo majki, snaha, djece i djevojaka za onima koji su stradali u političkim čistkama ili ubistvima. Upravo se sada otkrivaju masovne grobnice koje su mnogo veće, nego one koje su bile u Bosni.

– Po svemu sudeći, izgleda da je Turska bila vanjski glavni igrač u pripremi i egzekuciji čina odlaska Assadovog režima. Turskoj je u interesu da zaštiti svoje južne granice prema Siriji i po mogućnosti da kontroliše najmanje 30 kilometara od svoje granice. Turska ima 7.000 kilometara obale, a važan joj je dio prema Iraku, ali prema Siriji je još važniji.

Ključni faktor

Oni su posljednjih nekoliko godina uspjeli, i silom i milom, da otjeraju naoružane Kurde, kurdske formacije, ali ne na istočnom dijelu. I na tom istočnom dijelu još postoje dvije američke baze. I zato će Turska, vjerovatno, igrati glavnu ulogu u formiranju vlasti. Jer na kraju, većina tih organizacija koje su pristupile pobunjenicima Ahmeda al-Sharaaja, ustvari je bila veoma bliska, ideološki turskoj politici, kao i muslimanskoj braći ili muslimanskom bratstvu. I one su većinom sunnitske, što znači da su protiv režima kao jedne vrste ogranka šiizma. A Aleviti su oni koji su vladali Sirijom. Turska će stoga, vjerovatno, igrati glavnu ulogu, a inače je, kada je bilo Arapsko proljeće i kada je izbio građanski rat u Siriji, zdušno radila na tome da obori Assada. Međutim, tada nisu uspjeli, a sada im je to pošlo za rukom.

Kakva je uloga Moskve?

– Rusija je ustvari bila garant Assadovog režima iz zraka, ne na tlu. Manje je bilo trupa na tlu. Iako je u ovim organizacijama koje su se borile protiv Assada, ovim islamističkim, bilo trupa iz Azije iz bivših ruskih pokrajina, kada su osvajali sirijske gradove poput Idliba ili Afrina. Suviše okupiran ratom sa Ukrajinom i odnosima sa Zapadom, i ne znajući šta će biti sutra i hoće li morati ući u otvoreni rat sa NATO-om, Putin je, izgleda, digao ruke od Sirije iako se on prvi spustio poslije toliko godina na Srednji istok preko Sirije.

Kako će se situacija u Siriji odraziti na geopolitičkom planu? Ko su zapravo pobjednici, a ko gubitnici?

– Mnogo je faktora upetljano u sirijski građanski rat i u Siriju inače. A svima je Sirija važna. I Rusiji, najviše Turskoj, pa i Iranu. A Iranu je posebno bilo važno što je Sirija bila jedina država u tom tzv. šiitskom polumjesecu – a to je polumjesec ili front otpora protiv Izraela i za pomoć Palestincima. Sirija je, kao i država i kao armija, bila tu glavni ključni faktor, a ona sada otpada i zato će biti veoma teško, naprimjer, Iranu da ponovo uđe u Siriju. Posebno zato što se i Turska bori za vodeću ulogu na Srednjem istoku, a glavni konkurent je ustvari Iran, koji je posljednjih desetak godina postao neizbježan glavni faktor geostrategije Srednjeg istoka u odnosu na Izrael.

Izrael najveći dobitnik