Goran Salihović, glavni tužilac Tužilaštva BiH: Žrtve i zločince ne dijelim po nacionalnosti
Goran Salihović, glavni tužilac Tužilaštva BiH, ocijenio je u intervjuu za “Nezavisne” da položaj sudija i tužilaca nije onakav kakav je zamišljen na početku reforme pravosuđa te da su, kako kaže, dovedeni u diskriminišući položaj.
Odgovarajući na kritike iz RS o neprocesuiranju zločina nad Srbima, Salihović kaže da su podignute brojne optužnice za zločine nad srpskim stanovništvom. Ističe da je ponosan na saradnju sa tužilaštvom iz Srbije i da očekuje još bolje rezultate u narednom periodu.
NN: Evo, dvije godine nakon potpisivanja protokola krenule su ozbiljne aktivnosti – predmet “Štrpci”, sada predmet “Srebrenica”. Je li to rezultat ove intenzivne saradnje između dva tužilaštva. Šta možete reći o ovoj akciji i kako biste ocijenili saradnju sa kolegama iz Srbije?
SALIHOVIĆ: Naravno da je to rezultat ove dugogodišnje saradnje između Tužilaštva BiH i Tužilaštva Srbije i saradnje između dva tužioca, gospodina Vukčevića i mene, gdje smo faktički intenzivirali ovu saradnju i pretvorili je u ozbiljan rad koji je rezultirao ovakvom spektakularnom akcijom, odnosno budućim predmetom. Ta saradnja se ogleda u intenzivnom radu i zajedničkim timovima, kao što je bilo u predmetu “Štrpci”, tako i ovdje. Bez tužilaštva iz Srbije, odnosno bez Tužilaštva BiH mi ne bismo mogli imati ovakav predmet danas. Tako da sam ja izuzetno ponosan na ovaj predmet i na ovu saradnju i naročito sam ponosan na kolege iz Srbije i zahvalan Tužilaštvu Srbije što nas je prihvatilo kao ravnopravnog partnera, kao i mi njih, i mi mislimo da možemo u narednom periodu još bolje rezultate postići.
NN: Dakle, postoji saradnja sa Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, može se reći da je Tužilaštvo BiH nositelj tih aktivnosti. Ima li neke saradnje sa drugim državama u Evropi ili u svijetu, jer su se pojavile informacije da Amerika priprema veliku akciju deportacije osoba koje su bile uključene u ratna dešavanja, a našle su utočište u Sjedinjenim Američkim Državama?
SALIHOVIĆ: Intenzivna saradnja je krenula i sa Hrvatskom, skoro dvije godine, i to je rezultiralo određenim predmetima. Već su procesuirani predmeti u Splitu i određenim hrvatskim sudovima, a što se tiče obrnutog procesa, isto tako ti procesi se vode kroz naše zajedničke timove i mislim da je ova saradnja produbljena i sporazumom koji smo napravili sa Crnom Gorom.
Slovenački tužilac je bio ovdje i oni su spremni da naprave sporazum s nama, takođe Albanija. Tako da regionalno gledajući mi smo izuzetno zadovoljni. Ne možemo reći da smo mi neka pokretačka snaga, ali ovdje je najveći broj problema, ovdje se najveći broj zločina desio, tako da je to jedan od razloga što smo mi toliko zainteresovani da pokušamo kroz tu saradnju privesti licu pravde sva ona lica koja su počinila zločine.
Što se tiče pitanja sporazuma o deportaciji iz Sjedinjenih Američkih Država, tačno je da je utvrđen određeni broj građana koji su faktički ušli u Sjedinjene Države na nelegalan način tako što su slagali podatke, a to je krivično djelo po njihovim propisima, te da imamo određena lica koja su počinila zločine u BiH. Međutim, imamo sporazum iz 1901. koji su potpisali Srbija i Sjedinjene Američke Države, koji faktički važi za sve zemlje u regiji.
Mislim da je taj sporazum prevaziđen i BiH bi morala napraviti novi sporazum, pošto tim sporazumom iz 1901, naravno, nisu obuhvaćena neka krivična djela kojih nije bilo u to vrijeme, kao što su cyber-kriminal, pranje novca, terorizam i druga krivična djela, i ja ću predložiti Predsjedništvu BiH da pokrene inicijativu prema Ministarstvu vanjskih poslova SAD da ovaj sporazum bude promijenjen, odnosno da bude napravljen novi sporazum direktno sa BiH.
NN: Često se u medijima i javnosti pominju kvalitet rada tužilaštva, kvalitet rada pravosuđa, podignute optužnice, osuđujuće presude. Kada je, dakle, u pitanju rad Tužilaštva BiH, koliko je potvrđenih optužnica, koliko je osuđujućih presuda?
SALIHOVIĆ: Pa ja mogu da kažem da najbolji rezultati su postignuti u 2013. i 2014. godini, kada je za dvije godine optuženo 939 lica. To je, možemo reći, pravi rekord. Za 11 godina je optuženo 4.281 lice. Iz ovoga vidimo da smo faktički za dvije godine optužili nekih 35% lica.
Takođe najveći broj optužnica je podignut za ratne zločine, jer sada u 2014. godini imamo za ratni zločin 57 optužnica. Sve optužnice su potvrđene, znači kvalitet se mjeri potvrđivanjem optužnica. Prvostepene odluke su osuđujuće negdje oko 80%, drugostepene 84%, to govori o našem kvalitetu. Tako da naravno da smo mi zadovoljni, da može biti bolje, ali ovo je rezultat za jednostavno pokazati da se radom može postići sve.
Što se tiče korupcije i finansijskog kriminala, u tom segmentu imali smo jedan veliki uspjeh, a to je naplata PDV-a. Mi smo uspjeli da u ovoj krizi, kada je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, kada su bile velike poplave u našoj državi, gdje je očekivan pad prihoda, povećamo prihod za milijardu i možda 100 miliona. To je bilo neočekivano, a to je indirektno tako jer smo pokrenuli akcije “Kekerović”, “Kemal Čaušević i dr.” i napravili spisak po kojem smo počeli da radimo velike dužnike i pokazujemo da možemo da radimo protiv bilo koga, ali nikad nećemo nikome montirati bilo šta i nećemo raditi bez dokaza i optuživati.
NN: U medijima i u javnosti u Republici Srpskoj često se navodi da su mnogi predmeti ratnih zločina nad Srbima na čekanju. Da li je bilo u protekle dvije godine procesuiranja predmeta gdje su žrtve srpske nacionalnosti?
SALIHOVIĆ: Vidite ovako, za mene su sve žrtve iste, svi zločinci isti, ne bih volio da se prebrojavamo, ali evo kad već pitate, ja vam mogu dati odgovore. U zadnje dvije godine podignute su optužnice za predmet Rogatica, selo Kukavica, Trnovo, Odžak, Bosanska Krupa, Bosanski Brod, Jajce, Konjic, Hrasnica kod Sarajeva, Bihać, Tuzla, Čapljina, Srebrenik, Sarajevo, Hadžići, Cazin, Kladanj, to su predmeti ratnih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti. Iz ovoga vidimo da se svi rade i budite sigurni da će se svi raditi za koje imamo mi dokaze, ne možemo mi raditi po nečijem diktatu ili nečijem pritisku, bilo ko to bio, mi ćemo raditi na osnovu onoga što imamo.
NN: Često se u javnosti pojavljuju pojedine političke intencije prema odlukama iz pravosuđa i imenovanjima u pravosuđu, kakvi su Vaši odnosi sa Visokim sudskim i tužilačkim savjetom i kako vidite pravosudni sistem danas? Je li on zaštićen od političkih uticaja, je li on dobar, je li funkcionalan i može li dati bolje rezultate našim građanima u predstojećem procesu evropskih integracija i uspostave vladavine prava?
SALIHOVIĆ: Ja ću ponoviti tu tvrdnju u koju vjerujem, da je najveći uspjeh pravosudne reforme uspostava Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Naravno da ja vjerujem u tu instituciju, poštujem tu instituciju i ta institucija je i moj šef, narodski rečeno.
Ima nekih stvari koje treba popraviti i ta popravka se mora izvršiti kroz strukturalni dijalog, kroz evropske standarde, kroz Venecijansku komisiju, kroz pravosudnu zajednicu u kojoj će biti uključeni i politička javnost i građani BiH, ali ovo što smo mi dosad postigli u pravosudnoj reformi zavidno je u odnosu na regiju, s tim što se moraju neke stvari popraviti u procesu imenovanja, u procesu izbora članova Visokog vijeća, ali vam mogu sa sigurnošću reći da je stepen demokratije u pravosudnoj zajednici na visokom nivou.
NN: Dosta ste se zalagali i pojavljivali prilikom aktivnosti vezanih za zaštitu položaja digniteta nosilaca sudskih i tužilačkih funkcija, njihove bezbjednosti, njihovih plata i naknada. Kakav je sad položaj službenika pravosudne zajednice i šta bi trebalo mijenjati?
SALIHOVIĆ: Tačno je da položaj sudija i tužilaca nije onakav kakav bi trebalo da bude, kakav je zamišljen na početku reforme. Sudije i tužioci na nivou BiH imaju diskriminirajući položaj u smislu što im ne pripadaju prava na prevoz i topli obrok, odvojeni život, kao ostalim građanima, i mislim da to se mora promijeniti zato što je donesena i ustavna odluka. Neki pritisci od strane politike pokušavaju da okrenu u pogrešnom smjeru da se to pravo nama ne da. Vidite, ako govorimo o odvojenom životu, nije to da neko nešto zaradi kroz taj odvojeni život, nego je zamišljeno da čovjek iz Banjaluke može da dođe i normalno da živi u Sarajevu, iz Sarajeva u Mostaru, iz Mostara u Tuzli i obratno. Znači to je bio naš sistem i jedno vrijeme smo imali to, to pravo je izgubljeno. Naše plate su bile zamrznute sedam godina, bile su veće nego plate političara, sada su plate političara skoro duplo veće nego plate sudija i tužilaca. Jedan od osnovnih segmenata neovisnosti pravosuđa je finansijska neovisnost. Sudije i tužioci, ako budu finansijski ovisni, oni će biti ovisni i u drugom segmentu, znači moramo se boriti u tom dijelu za svoj položaj koji nam pripada, da bismo bili još neovisniji.
Uroš Vukić (Nezavisne novine)
Komentari