Kliker.info

Goran Milić bio je gost večerašnjeg Pressinga. S urednikom Amirom Zukićem razgovarao je o novinarstvu nekad i sad, političkoj svakodnevnici, poređenju života u bivšoj Jugoslaviji s današnjem životom ”običnih” ljudi…

”Ostajem još neko vrijeme u Sarajevu”, kazao je na početku razgovora Goran Milić, a potom je govorio o stanju u Hrvatskoj radio-televiziji za koju ga vežu bogata sjećanja.

”Svi kad upiru prst u jedan problem, a to je politička kontrola nad televizijom, zaboravljaju reći i drugi stvar. Je li ta politička kontrola odlučujuča? Ako nije zašto je toliko spominju? Televizija ti ne jamči pobjedu nad izborima, jer narod tako reagira. Jedna stvar se zaboravlja, a to je budžet te televizije. Koji je danas javni servis u regiji najslobodniji? Slovenski!”, rekao je Milić.

Gost Pressinga naglasio je da se danas najbolje živi u Sloveniji poredeći je po tom osnovu, sa ostalim zemljama nastalih raspadom Jugoslavije. No, prema njegovom mišljenju, po tom pitanju situacija se ne mjenja već decenijama.

”Definitivno se u Sloveniji živi najbolje. To se nije mijenjalo već sto godinu. Ista je razlika između Slovenije i Srbije ili Hrvatske i Kosova. Sve je ostalo isto. Te stvari se ne mijenjaju i ostao je taj isti odnos. Jedino mi se čini da smo svi zajedno nazadovali prema Zapadnoj Evropi”, kazao je on.

Ljudi odlaze, iz gradova, sela… Napuštaju zemlju. No, Milić, u tome ne vidi ništa loše.

”Ako si Bekto iz Ustiprače i napraviš Bekto Precisa, svaka ti čast. Ali ako nekom govore da ostanu i rade za 600 maraka, zašto bi ostao. Da nema Sandžaklija ovdje, niko ne bi digao ciglu. Ko najmanje kuka? Mladi Albanci. Oni nemaju drugog jezika osim engleskog. Oni razmišljaju na engleskom i najmanje kukaju. Po neobjektivnoj kuknjavi, prvi su Hrvati, a Bosanci potiho kmeče, tiho zapomažu. Kao biće bolje, samo da se ne puca”, ispričao je gost Pressinga.

Kako je izgledala Jugoslavija šezdesetih?

”Do ‘65 je bilo loše. Ja sam bio sin ambasadora, ali šta je to značilo. Poslije ‘65 se diglo. Te godine je došla jadranska magistrala i otvorene su granice. Prestao je strah od stranaca. Dotad je stalno bilo kao neko će nas napasti. Odjednom ulaze milioni stranaca. Svi su bili sumnjivi. Odjednom nestade toga, otvore se granice, ljudi idu vani. Počela su stizati pisma iz Njemačke i više se sva pisma ne mogu pregledati. Počeo je privredni uspon koji se odvijao prermanentno do Titove smrti, pet do sedam posto. A dvadeset godina poslije rata je bila katastrofa”, prisjetio se Milić u razgovoru s Amirom Zukićem.

Kakvi su političari bili nekad, a kakvi su danas?

”Tito je uzeo sve vile pa ih nije bilo za druge. Prva etapa u ratu briljantna – pobjednik. Čovjek čudo od raznog pobjednika. Od ‘45 do ‘48 – katastrofa, ali odvajanje od Staljina. Konfiskacija, nacionalizacija… Katastrofaja je potrajala sve do te ‘65. I sve je počelo rasti. Došla je ‘71, ‘72. Hapšenje mladomuslimana. Hapšenje i eliminacija Srba. I onda opet ‘74 – odlično. Za sedam naroda u Jugoslaviji odlično, za jedan, srpski, malo teško. Njegova svjetska uloga je bila fantastična. Pratio sam na putovanjima. Jedini čovjek koji je u godinu dana obišao pet velesila i svuda je bio dočekan kao kralj. Etape, dakle, i grozne i normalne i sjajne…”, dodao je Milić i zapitavši se:

”Što se niko ne usudi pitati odakle ti majke ti pare. Ima plaću dvije hiljade eura, a štedi svaki mjesec dvadeset hiljada. Kad bi porezni organi bili nezavisni pa da pitaju – kako? Zašto je to teško?”, kazao je Milić.

Alija Izetbegović je bio pošten i dobar čovjek, Franjo Tuđman je bio pozitivan za Hrvate, a Slobodan Milošević nije bio najgori Srbin, kazao je Goran Milić koji je gostovao u Pressingu.

Kako bi Tito riješio današnje probleme?

Šta je za vas Alija Izetbegović – veliki državnik ili jahač apokalipse?

Pošten i dobar čovjek, bolji od svoga naroda. Politički je bio nadaren. Imao je neke misli koje su bile kombinacija mudrosti i narodnog rezonovanja. Kada sam neki dan sluša njegove izjave shvatio sam koliko su današnji političari za njega inferiorni.

Šta je za vas Franjo Tuđman – pozitivna ili negativna historijska ličnost?

Pozitivna. Za Hrvate je sigurno pozitivan, e sad za drugu stranu…

Slobodan Milošević – krivac za raspad Jugoslavije i ratne užase ili srpski heroj?

Nije najgori Srbin. Poznavao sam ga. Žena mu je gora od njega.

Šta mislite o političkim facama u BiH i regiji:

Milorad Dodik? Nije klao i ubijao u ratu. Kasnije je promijenio retoriku. Lakše je s njim nego sa onima koji su klali.

Bakir Izetbegović? Samo sam jednom sjedio s njim i iznenađujuće složilo smo se u jednoj stvari koju vam neću otkriti.

Fahrudin Radončić? Kada sjedite s njim nema boljeg, ali onda ljudi kojima vjerujem kažu da to nije taj čovjek.

Dragan Čović? Većinom ima negativniji odjek, ne znam ga.

Haris Silajdžić? Genije, najintelektualniji i najzanimljiviji. Ljepši je na TV-u nego uživo. Kao da ima neki nemir u sebi, ters.

Zlatko Lagumdžija? Kada bi stranci ocjenjivali onda bi on bio najpametniji. On je jedan od rijetkih što bi mogao u Beču zaradiit 5.000 KM.

Andrej Plenković? Dobro misli o BiH.

Kolinda Grabar Kitarović? Prvi intervju imala je sa mnom. Došla sa bebom, podojila je u separeu…Imam simpatije prema njoj.

Aleksandar Vučić? Najbolje misleći Srbin što se tiče ekonomije, podržavam i njegove kritike.

Hoće li nakon izbora Donalda Trumpa išta na svijetu više biti isto?

Hoće Bosna.

Goran poslije Gorana?

U BiH od novinara najviše cijenim Senada Hadžifejzovića zato što traje.

Komentirajući današnje stanje u novinarstvu i poredeći ga sa stanjem u struci nekada, Milić je rekao da se u bivšem sistemu znalo šta se smije, a šta ne smije komentirati.

”Uzmite neki TV dnevnik iz 1973. godine i pustite ga današnjoj publici u nekoj emisiji gdje će biti debata. Nije moglo biti pametno jer je 90 posto stvari bilo naređeno. Zabranjene stvari za komentiranje: tito, država, armija, tajne službe. Znali ste sve”, kazao je on.

Na pitanje urednika Zukića o svom državljanstvu, gost Pressinga rekao je da je državljanin Hrvatske i BiH pojasnivši, potom, svoju vezu s ovim zemljama.

”Državljanin sam dvije države. Hrvatske, tu sam rođen i tu sam proveo najveći dio života. Moja druga domovina je Bosna i Hercegovina. Bio sam glasnogovornik prve bh. olimpijske delegacije”, podsjetio je on.

O jezicima i svom jeziku…

”Ja sam kao veoma mlad otišao u Srbiju. Ponosan sam što znam i jedan i drugi jezik što su danas to dva različita jezika. Kada bi se kombinirala ta dva jezika, mislim da sam u jednom promilu onih koji ih znaju najbolje. Nama nekad dođe smiješno ono na tri jezika na kutijama cigareta. Ali oni tamo uredno prevode na svakom proizvodu”, kroz osmijeh je ispričao Goran Milić.

Koji je narod u Bosni i Hercegovini danas najugroženji?

”Svi su podjednako ugroženi. Hrvati su najbogatiji, ali ih je najmanje i potencijalno su podložni iseljavanju. Bošnjaci su najveće žrtve, ali su suženi i pedeset posto ih je. Ako zaoštre unitarizam, onda će imati sukob s ova dva i susjednim narodima. Srbi imaju teritorij, nastanjuju se na Srbiju, ali imaju hipoteku tih zločina. Holivudski su percipirani kao loši. Prema tome, nijednima nije dobro. Zato je možda i Dejton pravedan. Ima li Bosanaca? Ima u Njemačkoj, tamo su svi Bosanci”,dodao je on.

(Kliker.info-N1)