Godišnjica prve šetnje po Mjesecu : Bez Apolla naš bi svijet izgledao potpuno drukčije
Točno u 9 sati 56 minuta i 15 sekundi 20. jula prije 40 godina čovjek je – kročio na Mjesec. I okrenuo novu stranicu povijesti.Živa slika prvih ljudi na Mjesecu, u Moru tišine, prikovala je čovječanstvo za televizijske ekrane. Tehnologija prijenosa slike iz svemira zadivila je svijet. Sekunde su se odbrojavale, a onda malo, još malo… i čovječanstvu je zastao dah – Neil Armstrong stao je na Mjesečevu površinu. Šok, oduševljenje, nevjerica…Što u tom trenutku proživljava astronaut?
– Najgore je kad se na raketi tek upale motori. Ležali smo privezani u kapsuli na vrhu rakete visoke poput nebodera, a kabina se divljački drmusala po metar lijevo-desno. Poslije toga ni spuštanje na površinu Mjeseca nije mi bilo toliko dramatično – rekao je piscu ovih redaka astronaut Charles Duke iz posade Apolla 16, jedan od dvanaestorice koji je hodao površinom Mjeseca. A na Mjesec nije bilo lako doći!U vrijeme kad se stručnjaci nisu usudili ni čimpanzu poslati na Mjesec, a kamoli čovjeka, američki predsjednik John F. Kennedy rekao je: "Odlučili smo se da idemo na Mjesec! Ne zato što je to lako, nego upravo zato što je teško… I obećali smo sebi da ćemo do kraja ovoga desetljeća odvesti čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti na Zemlju." Pred Kongresom je 1961. objavio taj cilj i zatražio dodatna sredstva za NASA-u.
Utrka je bila jeftinija
Tih osam godina, od 1961. do 1969., bilo je možda najuzbudljivije razdoblje u povijesti čovjekovih putovanja, ali i znanstvenih istraživanja.Zašto su Amerikanci letjeli na Mjesec? Natjecali su se s Rusima. U šezdesetim godinama NASA je imala deset puta veći proračun nego što ga ima danas. Pa ako je cilj i bio samo propagandni – dostići i ako je moguće prestići SSSR – prometnuo se u hrabri napor cijele 200-milijunske države. Troškovi putovanja na Mjesec samo su djelić svote koja bi se potrošila da su hladni rat, umjesto astronauta, fizičara i inženjera, vodili vojnici.- Tolike ste milijarde potrošili, a u isto vrijeme tolike milijarde ljudi gladuju – bio je najčešći prigovor javnosti. Program Apollo u osam je godina postigao tehnološki napredak još nedosegnut u povijesti čovječanstva.
Kako je Pete dobio okladu Bez Apolla naš bi svijet izgledao potpuno drukčije: bez računala i mobitela… bez kojih je današnji život nezamisliv. Apollu zapadna civilizacija duguje otprilike koliko i Nikoli Tesli.Pete Conrad iz Apolla 12 na neobičan je način dokazao da rečenicu Neila Armstronga – "Ovo je mali korak za jednoga čovjeka, a velik je za čovječanstvo" – nije sročio nikakav zemaljski propagandni tim. Kad je Conrad stao na Mjesečevu površinu, kazao je: "Jupiii, čooovječe! To je mogao biti mali korak za Neila, ali za mene je duuug!" Time je slavnoj novinarki Oriani Fallaci, s kojom se okladio, dokazao da su i Armstrong i on kazali ono što im je u tom trenutku palo na pamet. Fallacijevu, koja je tvrdila da astronauti kažu ono što im narede, oklada je stajala 500 dolara.Malo je poznato da Neil Armstrong nije trebao biti prvi čovjek na Mjesecu. Ta je počast, koju je zaslužio iz mnogo razloga, jer je među najvećim svemirskim letačima, trebala pripasti Edwinu Buzzu Aldrinu.
Veliki izumitelj Buzz To što Aldrin nije prvi izašao iz letjelice, bila je slučajnost: Armstrong je u kabini Orla, u trenutku dok su se otvarala vrata, njima bio bliži. Nisu se mogli mimoići – i tako je ispalo. Prvi je zakoračio Neil. Buzz Aldrin je u treninzima za posljednju misiju Gemini otkrio mnoštvo trikova za ljudski rad u otvorenom svemiru, a po njemu se zove i Aldrinova kružnica, za putovanje letjelica prema Marsu. (Kliker.info-Večernji list)
Komentari