Kliker.info

Prekid vatre je kada Izraelci ne budu ubijeni. Mi nazivamo prekidom vatre čak i kada Izraelci ne budu ubijeni, a u Gazi je preko 400 mrtvih, od kojih su mnogi djeca. I kada Izrael sruši 2.500 kuća u Gazi usred prekida vatre, a ministar odbrane Israel Katz čestita vojnicima na njihovim postupcima, mi to i dalje smatramo prekidom vatre. Prekid vatre je i kada stotine hiljada stanovnika Gaze, zaglavljenih u blatu, smrznu od hladnoće.

Piše : Gideon Levy (Haretz)

Prekid vatre je i kada hiljade teško bolesnih ljudi umru, jer im Izrael uskraćuje medicinsku pomoć i mogućnost da potraže pomoć izvan kaveza u koji smo ih zatvorili. Kada vas fina gospođa na večeri za Šabat pita ima li još uvijek naših vojnika u Gazi, dok je polovina Pojasa okupirana od strane naših vojnih snaga – to je jasan znak da je došlo do prekida vatre, barem u glavama Izraelaca. I kako se život vraća u normalu s takmičenjima u kuhanju i pjevanju i skandalom zbog curenja informacija u njemački Bild, nema sumnje da je došlo do prekida vatre. Ali kada članovi Hamasa izađu iz svojih skrovišta i postave improviziranu eksplozivnu napravu među ruševinama Gaze, onda je to ozbiljno kršenje primirja.

Kada Izraelci ne umiru, sve ostalo je nebitno. I zašto bi iko uopšte razmišljao o Gazi, ako tamo ne pogine nijedan naš narod? Kada sirene ne zavijaju u Izraelu, to je primirje. Činjenica da se bombardovanje Gaze nastavlja (bez zavijanja sirena) je nebitna. Čak i svijet pokazuje znakove umora. Osnovano je “mirovno vijeće” koje neće pomoći nijednoj izbjeglici iz Gaze. Kada naši ljudi ne budu ubijeni, vraćamo se rutinskoj ulozi žrtava oktobarskog napada i beskrajnom prepričavanju priča o otetim Izraelcima. Ne želimo čuti ni riječ o tome da Gaza još uvijek postoji. Kada Izraelci ne umiru, Gaza ne postoji, a palestinsko pitanje nestaje s njom.

Kada naši ljudi ne umiru, sve je u redu. Možemo se vratiti poricanju Gaze i općem zaboravu te teme. Kada Izraelci ne umiru na Zapadnoj obali, život je med i mlijeko. Činjenica da su desetine Palestinaca ubijene na Zapadnoj obali još je manje zanimljiva od stotina ubijenih u Gazi u istom periodu. Vojna komanda na Zapadnoj obali nije čula za prekid vatre u Gazi. Sve drakonske mjere uvedene na početku rata u Gazi i dalje su na snazi, nijedna nije ukinuta niti ublažena. Zašto se ratni dekreti ne ukidaju s krajem rata? Na našim putevima je podignuto 900 kontrolnih punktova i oni su još uvijek tu nakon prekida vatre. Od početka rata, sva palestinska naselja su okružena čeličnim kapijama, koje naše vlasti otvaraju i zatvaraju. I broj pogroma se ne smanjuje. Ali važno je da naši ne stradaju.

Nametnuti sporazum o prekidu vatre znači da je Izraelu sve dozvoljeno, dok je drugoj strani zabranjeno čak i disati. Svi taoci su vraćeni, osim tijela jednog vojnika, a naše obećanje je odmah zaboravljeno: kada se vrate svi oteti, Izrael će napustiti Gazu. Sjeća li se iko tog obećanja? Oteti su se vratili, a Izrael je i dalje u Gazi, zauvijek.

Primirje je utišalo kritike Izraela. Mnoge vlade su samo čekale priliku da nas ponovo zagrle. Pažnja svjetske javnosti se pomjerila na Venecuelu i Iran. Trump tako širi svoj fiktivni mir na Bliskom istoku, a Izraelci kažu da je rat u Gazi bio pravedan i da je postigao svoj cilj. Sada je gotovo. Naši ne umiru. Sve ostalo je nevažno.

Prevela : Alma Ferhat (Peščanik)