Kliker.info

Nema puno država koje toliko žude za poštovanjem i ugledom kao Izrael. Od Olimpijade do Evrovizije, preko prvenstva u šeš-bešu (bekgemon). Svaka izraelska pobjeda u osmini finala na prvenstvu u badmintonu je „nacionalni ponos“, svaka medalja sa takmičenja tekvondista u Albaniji „predstavlja čast“.

Piše : Gideon Levy (Haaretz)

Zlatna medalja sa vježbi na parteru postavlja Izrael na mapu svijeta, evropsko takmičenje u surfovanju mjenja status zemlje. Bivša izraelska pjevačica ove godine predstavlja Luksemburg na Evroviziji? Još jedan povod za „plavo-bijeli ponos“.

Detinjasta čežnja za priznanjem mogla bi biti dirljiva, pa čak i srceparajuća – mlada država utire sebi put – da nije drugih važnijih pitanja. Ako se oduzmu uspjesi u sportu i na Evroviziji, Izrael je država bez časti. Može da zamišlja da će nastup Eden Golan u Malmeu sakriti ono što se događa u Han Junisu, ali to je pusta želja.

Teško je reći da li postoji još neka država na svijetu koju su vlastiti postupci doveli u Hag dva puta u razmaku od nekoliko nedjelja. Tužba za genocid i rasprava o okupaciji pod nepodnošljivo teškom sumnjom da je očigledno nezakonita.

A Izrael? Ponaša se kao da misli da je pljuvačka prezira na njegovom licu samo obična kiša. Izrael okrivljuje sudiju, tog kučkinog sina, antisemitizam, licemjerje i zlobu svijeta, samo svoju krivicu ne vidi. To ga i ne zanima. Svi važni svjetski mediji su ove nedelje prenosili zasjedanje suda u Hagu, a samo ga Izrael ignorira. Nije mu zanimljivo niti bitno. Ako zatvorimo oči, neće nas vidjeti. Ako ga ignoriramo, Hag će prestati postojati.

Ali Hag postoji i viče na sav glas, što bi ovde trebalo da izazove veliki stid i sramotu. Nakon što je svijet vidio Gazu i užasnuo se – nema čovjeka koji nije tako reagirao – uslijedila su sudska saslušanja u Hagu. Pronicljivo, utemeljeno i ozbiljno po pitanju genocida, a još više o okupaciji. Međutim, Izrael ih ignorira.

Izrael se sprema da okupira Rafahu, iako će to još više srozati njegov status, i neće učestvovati u raspravama u Hagu, iako će iz toga biti jasno da nema šta da kaže u svoju odbranu. Izrael se odrekao ostataka svog dostojanstva. Nije ga briga ako postane ostrakizirana i marginalizirana zemlja – bar je cijeli svijet protiv nas, nije važno kako se ponašamo – sve dok to ne bude rezultiralo praktičnim koracima protiv Izraela.