Faruk Vele : Nedjelja kada je otišao Velež
Mostarski klub slavne tradicije jučer je u Prijedoru odigrao svoj posljednji premijerligaški meč. S četiri gola u mreži ispraćen je u niži rang takmičenja, uz zlurada očekivanja njegovih dušmana sa svih strana da ove 2016. zapravo poslan u historiju i da je njegova zvijezda ugašena. Desilo se to na 30. godišnjicu kako su „Rođeni“ po drugi put osvojili Kup „Maršala Tita“, donoseći radost cijeloj Hercegovini.
Teška kišovita nedjelja izgledala je valjda upravo onako kako izgledaju dani kada se ispraćaju oni kojima je naneseno toliko zla. I zato vjerujem da se konačni poraz Veleža nije desio u Prijedoru. Mostarcima je takva sudbina ispisana još onog maja 1993. godine kada je na njegovom stadionu napravljen logor na kojem su zarobljeni morali pasti travu! Sve ostalo što se dešavalo je samo rezultat prkosa i beskrajne hercegovačke žilavosti zbog koje je Mostar preživio i 90-tih.
I mada danas Veležu niko ne daje nikakve šanse, kao što prije 23 godine nisu davane ni herojima Mostara, stjeranim u nekoliko mahala, uvjeren sam da će svanuti dan kada će od muke prevrtati utroba svima koji mrze i ne razumiju taj veliki grad i njegove simbole. Vidimo to u mladosti Veleža, u njegovim pionirima i juniorima, koji u sjeni bilježe sjajne rezultate. Oni su dokaz da Velež neće nestati! Velež je otišao da bi se vratio veći i snažniji!
Ali, valjda je ovo trenutak da svi oni kojima s puna usta Mostara i njegove budućnosti prestanu lagati i sebe i druge. Dopustiti mračnim idejama i neljudima da nakon Starog mosta u Neretvu gurnu još jedan simbol grada, ravno je potpisivanju kapitulacije. To moraju shvatiti i Veležove legende. Od Halilhodžića, Bajevića i Marića do Tuce, Sliškovića… Ali i svi kojima su Mostar i ova država u srcu. Svi moraju pomoći „Rođenima“! Koliko bude Veleža, bit će i Mostara kakvog volimo. A koliko bude Mostara bit će i BiH! Stvari su u osnovi jednostavne. Bitno je izabrati stranu.
Jedan komentar