Faruk Kajtaz : Tabla koja je skinula pozlatu sa Mostara…
Za još jednu – novu krizu u Mostaru bila je potrebna tek jedna manja metalna tabla sa dva betonska postolja postavljena odmah pored glavne saobraćajnice u centru grada!
Problem naravno nije bio u samoj tabli (bolje reći tablici), već u mjestu gdje je postavljena. Kao i u onome što je na njoj pisalo ili je otisnuto. A pisalo je da se baš tu – tik uz veliko gradilište HNK (ili čega sve još) namjerava graditi i Interkulturni centar „Mevlana“.
Ideja nije „pala s neba“ kako to neki žele predstaviti, već je tako odlučeno na Skupštini Medžlisa IZ-e Mostar i to nakon brojnih nastupa i zahtjeva u javnosti!
Kako je tabla brzo postavljena jednakom brzinom je išarana i prevrnuta?! I to nakon što je iz Gradske uprave po ubrzanoj proceduri poručeno kako je tabla tamo postavljeno „ilegalno“, te da se na prostoru nekadašanjeg „Lakišića harema“ neće graditi ništa – osim zdanja HNK!
Ova neobična brzina djelovanja Gradske uprave pokazuje kako…eto pravna država može djelovati i vikendom… ako se tako odluči. Ukoliko je problem baš „urgentan“.
I tako je jedna mala tabla postavljena uz cestu u centru Mostara u trenu razotkrila prave probleme u funkcionisanju Grada. Nešto što se godinama uredno i uporno skriva od javnosti da bi onda svom svojom silinom pokuljalo u javni prostor.
Mostar se nastoji predstaviti normalnim gradom…gradom, koji žuri u budućnost, a to je, izgleda, samo privid! Politička i javna fatamorgana.
U stvarnosti, Mostar je i sada kako i prije ko zna koliko godina i decenija grad opsjednut starim problemima, koji nisu postajali manji samim time što se o njima nije javno govorilo. Dapače, jednako su tu i pred nama. Možda čak i puno veći, jer su se godinama kiselili u programiranom zaboravu i neopravdanom optmizmu.
U ladicama zaborava. U podjeli, koja je itekako prisutna samo se ne vidi na prvi pogled. Ili se pak dobro i vješto prikriva! U interesu onih kojima to odgovara. Da se zna šta je čije!
Problem je i u starim prijeporima upakovanim u nove celofane programirane stvarnosti. U liniji manjeg otpora jednog dijela politike i tvrdokornosti ideje o nacionalnoj ekskluzivnosti pod svaku cijenu.
Šta košta da košta. Koliko je god potrebno vremena.
To je ta prava stvarnost Mostara, kada se skine pozlata sa ovdašanje situacije. Kada se razotkrije sistem, koji nije rigidan kao nekada, ali koji itekako proizvodi skoro iste rezultate i probleme.
Kada je situacija takva tako da je nema, iako je itekako ima – kao u onoj poznatoj TV seriji “Tale”.
Nekada se išlo snagom sile – danas birokratskim začkoljicama i nadmudrivanjima. Igranjem papirima i negiranjem legitiminih zahtjeva da svima bude jednako komotno u centru grada, koji ima ograničene resurse.
Ukoliko Mostar želi biti „normalan grad“, kako neki uporno traže, onda mora iskočiti iz ove luđačke košulje, koja mu je odavno na silu navučena i sprječava ga da zaista prodiše punim plućima. Treba se riješiti svojih demona i politike da komšiji crkve krava i da će neko nekoga prevariti.
Pomaknuti se sa linije razdvajanja…kako u stvarnosti – tako i u glavama!
Ali za to je potrebna jasna politička volja, a ne samo priča kako se nešto treba mijenjati. To maglovito nešto uvijek će biti stvarno ništa, dok se na temeljima (naj)lošije prošlosti nastoji graditi „bolja budućnost“.
Samo za koga?
Komentari