Esad Boškailo : Ne mučeći drugo humano biće , prvo postaješ bolji , a potom i slobodan
Prijatelji ga vole I poštuju a oni sa druge strane barikade, cijene. Ovako u najkraćem, o dr Esadu Boškailu iz Počitelja, koji posljednjih godina živi I radi u američkoj državi Arizoni, govore njegovi dobri poznavaoci, koji ističu da je ovaj vrsni psihijatar i predavac, jednostavno rečeno ljudina. Provjeravajući na internetskim neistraženim prostranstvima njegove biografske podatke, pronašli smo da je ovaj Hercegovac košarkaškog izgleda (igrao košarku u KK „Borac“ Čapljina i „Jug“ Sarajevo)tokom 1993. i 1994. godine proveo 12 mjeseci kao ratni zarobljenik u osam koncentracionih logora u BiH – bio podvrgnut mučenju, boravku u samicama i izgladnjivanju, pri čemu je ipak uspijevao, kada god je to bilo moguće, pružiti potrebnu medicinsku pomoć drugim zarobljenicima s kojima je bio zatvoren.I zaista je bilo tako.
Sjećam se kao da je bilo jučer, kako mi je doktor Eso pritekao u pomoć, u zloglasnom Dretelju, jula 1993. godine u limenom hangar, kojeg su iz dosade rešetali obijesni bojovnici HVO. Ne obazirući se na rafale,bez dvoumljenja je intervenisao i zaustavio krvarenje na mojoj ranjenoj sljepoočnici, usput me ohrabrujući riječima da jedan metak ništa ne može tvrdoj dubravskoj glavi. Nakon logora, obreo se u Americi gdje je do sada izgradio uspješnu karijeru, najprije u Chikagu a potom u Phernixu. Neposredni povod za ovaj razgovor je činjenica da će ovih dana iz štampe izaći interesantna knjiga koju je dr Boškailo uradio u saradnji sa Juliom Lieblich, profesoricom književnosti sa Loyola univerziteta iz Chikaga.Knjiga se zove “Wounded I am more awake”, a u njoj su na naučnoj osnovi obrađene sudbine i iskustva logoraša, prvenstveno iz Dretelja sa psihološkim refleksijama na ratne traume.
Kliker.info : Bilježeći tragične sudbine logoraša u hercegovalkim hangarima smrti, prije svih u Dretelju, te mjereći mentalnu devastaciju tokom I nakon boravka u koncentracionim logorima HVO za Bošnjake Hercegovine, zakoračili ste čini mi se , u neistraženo polje bosanske nesreće . Šta je bio cilj a šta je na koncu rezultat vašeg višegodišnjeg istraživanja ?
Boškailo : Cilj mojih istraživanja je vižestruk, ali bih ga najlakše mogao objasniti knjigom koju je napisao naš vrhunski knjžzevnik Nedžad Ibrišimović. On na jedan veoma nebičan nacin govori kako pišući o genocidu koji se već dogodio pokašava da ga spriječi. To je dijelo koje se zove ”Knjiga Adema kahrimana pisana Nedžzadom Ibrišimovićem Bosancem”. Za one koji nisu čitali ovo djelo, knjiga počinje ovako: “I Adem Kahriman piše knjigu. On hoće da napiše knjigu kojom bi spriječio zločine koji su se već dogodili. On je na ovoj strani, a zločinci su na onoj strani. Adem Kahriman nije tamo. On sada ima pedeset i dvije godine, ranije je imao manje. – Kako to kanite spriječiti zločine koji su se dogodili? – upitao sam Adema Kahrimana. – Kada biste to uspjeli, mogli biste da poletite ljudima u zagrljaj.- Knjigom koju sam počeo da pišem – odgovori Kahriman.- Ali to je nemoguće.- Nije.
Dakle ja pokusavam pišući o genocide da ga spriječim. Jas sam jedan od mnogih Adema Kahrimana, koji bilježi šta se dgađalo nama u dvadesetom vijeku. Dakle, moj rad je istraživački. Drugi dio je bilježenje kao Hisorijski dokument , što znači da je to i naučni rad. Istražujem radi budućih generacija sa porukom da nikad ., ni pod kakvim uslovima, uljučujući i rat ne muče drugog čovjeka. Ne mučeći drugo humano biće ti postaješ bolji normalniji , ljepši, humaniji, razumniji i na kraju krajeva postaješ Slobodan. Dovoljno je pogladati sudbine nas preživjelih logoraša i uporediti ih sa sudbinama ljudi koji su nas mučili. Mi smo sada slobodni a oni bogami nisu. Možes mislit kako im je sad živjeti sami sa sobom svaki dan. Koja je to muka biti ON, onak koji je mučio druge ljude. Treći i razlog mog istaživanje je onaj koi je objasnio Musa Mustafa Bašeskija, koji je rekao””Ono što nije zapisano nije se ni dogodilo”
Kliker.info : Prema evidenciji Saveza logoraša BiH ,tokom rata su u Bosni I Hercegovini postojala 652 međunarodno priznata logora. Slijedeći logiku vaših istraživanja , mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine je na zabrinjavajućem nivou.
Boškailo : Dvije pojave moram pojasniti. Prvo, poslije teških psihičkih i fizičkih trauma, oko 20 tak % osoba ima kao posljedicu POSTRAUMATIC STRESS DISORDER” (PTSD), karekterističan skup symptoma uključujući noćne more, prisilne misli, napetost, strah, nesanicu, osjećaj nesigurnosti, izbjegavanje razmišljanja i pričanja o traumama.Drugo, u našoj situaciji, nažalost trauma se nastavlja, tako da on P u PTSD treba izbaciti, dakle Ttraumatic Stres Disorder je nastavak na ratne trauma. U Bosni je to uglavnom vezano za nemogućnost vracćnja u svoje kuće, porušena imanja, život sa zločincima koji su jos uvijek na slobodi u istom gradu, nezaposlenost, nerješeni politički status, odvojenost od familije, stalne prijetnje o mogućim sukobima…. U prognastvu se trauma nastavlja jer nismo sa svojima, u svojim kućam, u svojim avlijama.
Zamislite familiju iz Srebrenice koji su izgubili po 5- 6 clanova uže familije 1995 godine i još uvjek se vrše identifikacija ubijenih, dženaze poslije 15 godina…Moram reći da u ovim slučajevima sve teorije Americke psijatrije o bolesti koja se zove PTSD padaju u vodu , jer sa trauma nastavljaju. Osim toga PTSD nije bolest nego normalna reakcije na nenormalne događaje. Ja ovo pokušavam da pojasnim u knjizi koja treba da bude stampana na Engleskom jeziku za američko tržište, a izdavač je “Vanderbilt University Press”
Kliker.info : Neki od glavnih likovi vaše klnjige iz Dretelja su otišli u prekookeanske zemlje. Pratili ste njihovu integraciju u američko društvo pa nam recite kako su se sa svojim traumama iz logora borili u novoj , njima nepoznatoj sredini ?
Boškailo : U kontaktu sam sa dosta logoraša, snalaze se uglavnom dobro, jer moram reći, da je većina nas u početku prolazila kroz teške dane navikavanja, ali smo iz svega ovoga izašli jači i bolji.Mene često kolege na poslu ptaju kako to da se ja ne sekiram puno, kad se dogodi neka promjena u našem biznisu. Ja im kazem”: “ Sve pojave u životu imaju nekavu mjeru koja se dobije usporedbom sa nečim drugim. Sjetim se tada kako je bilo u Dretelju, Ljubuskom, Rodoču, Gabeli…i zaključim da je sve bolje nego tamo”, I ja naprečac postanem rahat.
Kliker.info : šta predlažete, odnosno preporučujete onima koji se još nisu oslobodili svojih trauma, strahova, noćnih mora ?Ovdje mislim na činjenicu da mnogi naši ljudi ovdje pokušavaju da sve zaborave a to rade tako da uopšte ne idu u domovinu.
Boškailo : Nekad se mora potražiti profesionalna pomoći, otići kod psihijatra nije sramota. Već sam rekao da je PTSD normalna reakcija na nenormalne dogadjaje. U dosta drugih slučajeva, mora se radi da se ponovo uspostavi slična društvena sredina onoj prije rata. Dakle da se normalizuje životna situacije. Praviti zajednice, družiti se , razgovarati, djeliti dobro i loše sa komšijama i prijateljima pomaže. Jedna od najvećih prognančkih situacija je IZOLACIJA. Mislim da je to najopasniji neprijatelj emocionalnim stanjima nas Bošnjaka u proganstvu.Trauma se mora procesovati a ako se okušava zaboraviti, to će vjerovatno isplivati kad tad i postoji opasnost u još žešćoj mjeri. Supresijom se samo odgađa moment kas se moras suočiti sa situacijom.Ne bih da dajem savjete ali ja u Bosni punim baterije svake godine i traju mi oprileke oko godinu dana.
Kliker.info : Ogromna većina logoraša sa kojima sam se susretao nakon izlaska iz logora, sačuvala je sebe od mržnje. Kako objašnjavate ovu činjenicu ?
Boškailo : Čitao sam stotine članaka i knjiga od različitih autora sa nasih prostora. Svi se oni upiru da objasne kako smo mi veoma različiti narodi , mislim na Bošnjake, Srbe I Hrvate. Nije moje da kritikujem silne naučne radnike ali moram reći da šetajući Sarajevom je u većini slučajeva nemoguće poznati i reći za nekog na ulici: “Ono je Srbin ili Ono je Hrvat ili ono je Bošnjak”. Dakle, veoma smo slični po fizionomiji, oblačenju, govoru, kulturi, Na kraju krajeva, živimo tu zajedno stotinama godina. Jezik nam je sličan( naravno da je ime jezika ustavna kategorija i jasno je da ova tri naroda imaju tri različita imena za svoje jezike).Moramo se dakle složiti da je najveća razlika među ova 3 naroda njihova vjera! Dakle tu treba traziti odgovor na tvoje pitanje. Islam, kao životna filozofija i kao način života ne preporučuje i ne uči mržnji. Ima jedan Hadis koji kaže da će zasigurno u Dženet onaj koji je u stanju halaliti (oprostiti). Važno je ovdje razlučiti Islamsko učenje od onog što se u političke svrhe propagira kao islamsko učenje. Da se prisjetimo da je u vrijeme Muhammeda A.S. bilo pravilo da se ratnim zarobljenicima mora obezbjediti 2 obroka po cijenu da Islamski ratnici moraju da jedu samo jednom na dan.
Kliker.info : I na kraju ovog razgovora recite nam kako dr Esad Boškailo vidi budućnost BiH te kako komentarišete rezultate nedavnih izbora u našoj zemlji ?
Boškailo : Govoriti o buducnost Bosni a ne govoriti o Daytonu je nemoguće. Dayton je dobar jer je zaustavio rat i zločine, ali je neodrziv iz vise razloga. Kao prvo,Dayton je dijelom kompromis a dijelom nagrada za zlocine nad Bošnjacima. Dayton je sramota Zapada jer nije znao ili nije htio zaustaviti zločine prije nego su se dogodili.Kulminacija zločina je Srebrenički pokolj jer se desio u “Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija ( UN).Srebrenica je bila zastićena zona UN i Srbi su u tu ubili preko 8 000 ljudi.. ZAŠTIĆENA ZONA.
Civilni dio Daytona (Ustav BiH) je napravio društveno-politički system kakav nije vidjen u istoriji dunjaluka od Platona naovamo. Stotine parlamenata, stotine ministara, doministara, zamjenika i drugih funkcionera koji imaju žestoke plate na racun osiromašenih radnika. Ovo se dešava i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima.Bosna mora dobiti demokratski ustav kakav se viđa u bilo kojoj modernoj evropskoj dražavi a koji mora štittii interese i prava svih naroda .
Pored toga, dokle god se vlast u Bosni bude birala i djelila na nacionalnoj osnovi Bosna nema budućnosti. Zašto? Pa zato sto je to nakaradno i neodrživo.To apsolutno nema nikakve veze sa demokratijom. Dakle, ja bih trebao birati nekoga na izborima samo zato što je Bošnjak. Znači može on biti hajvan, ali trebo bih ga zaokružiti jer je Bošnjak. Ne mogu.S druge strane, većina sadašnjih političara se održava sireći strah i mržnju prema drugim narodima. Onda, jadni čovjek konta bolje mi je biti i malo siromašan nego da me ovi drugi tuku. Dokle god strah vlada umjesto razuma, u Bosni neće biti dobro.
Ja sanjam vrijeme kad će se u Bosni birati sposobni, mladi ljudi koji hoće sebi i svojoj djece da obezbjede normalan život a ne život kakav se sada živi. Ne postoji veći aparthejd u svijet trenutno od onog u Mostaru. Zamislite vi da se u Hercegovini djeca odvajaju na nacionalnoj osnovi u istoj školi. Ti roditelji koji to zagovaraju su najveći dušmani svojoj djeci. Nažalost oni to ne vide.
Recimo još i to da se dr Boškailo okušao i u novinarstvu a ostat će upamćen njegov angažman u svojstvu glavnog i odgovornog urednika magazina Zambak koji je izlazio jednom mjesečno na engleskom i bosanskom jeziku u 3,000 primjeraka za bh. iseljeništvo u Sjevernoj Americi. Pored toga, zjedno sa novinarom Mugdimom Karabegom, napisao je i scenario za dokumentarni film „Od Aušvica do Dretelja“, koji je prikazan na 17. Sarajevo film festivalu u julu 2010. godine. Režiju i montažu ovoga filma potpisuje njegov sin Timur. .
Halil Šetka (Kliker.info)
Komentari