Kliker.info

Sarajevski profesor filozofije Esad Bajtal kaže da se još ne mogu nazrijeti artikulisani zahtevi građana u protestu, građana koji više ni u kontejnerima ne mogu pronaći ostatke hrane da utole glad. On osuđuje reakcije vlasti u Hrvatskoj i Srbiji na bunt izgladnjelog naroda i postavlja pitanje da li je razlog što je samo u nekim dijelovima države BiH došlo do protesta, a u drugim, poput Republike Srpske nije, u strahovladi. Međunarodna zajednica treba da nađe izlaz iz blokade, jer je ona garant mira u dejtonskoj BiH, a susjedi su samo potpisnici koji su priznali svoje učešće u agresiji, smatra Bajtal.

RSE: U Bosni i Hercegovini su formirani plenumi građana. Da li se nazire ozbiljnija artikulacija političkih zahtjeva?

Bajtal: Vjerovatno. Iz prvobitne spontanosti, iako su oni, koji su htjeli da uruše moralni kredibilitet građanske pobune, još prvi dan požurili da je prikažu kao organizovanu od strane neke organizacije, sada se tek artikuliraju plenumi građana koji treba da formulišu  zahtjeve koji trebaju da se odrede prema onome što je njihov cilj. Kud to vodi u ovom trenutku, teško je odgovoriti,  jer još nisam čuo zahtjeve od plenuma – u kojem pravcu, šta to znači u ustavno-pravnom okviru, šta to znači u vrijednosnom okviru. Mi ne znamo ni personalni, ni strukturalni sastav plenuma. To je još uvijek sve u povoju.

RSE: Da li se nazire neko vođstvo?

Bajtal: Ništa ne znamo, tako da je nemoguće dati neki racionalan odgovor. U ovoj situaciji, sve što mi ostaje kao čovjeku, jeste da se nadam i da želim da to bude snaga, da to bude organizacija koja će znati iznijeti svoje dobre prijedloge koji će se uklopiti u osnovni motiv građanske pobune koja traži promjene. Ljudi traže promjene u ovoj zemlji i to je jedino bitno da se dogodi, i da naravno imaju svoj civilizacijski, demokratski i savremeni okvir.

RSE: Da li se, po vašem mišljenju, mogu rješavati problemi BiH bez prekomponovanja države, bez jačanja institucija na vrhu vlasti? Da li je problem u načinu konstituisanja države ili u oligarsima i nekompetentnoj političkoj eliti?

Bajtal: To je kombinacija mirovnog sporazuma, koji je zakovao ovu zemlju u etnički princip i time joj osigurao, čak i garantovao, podjele koje ne vode ničemu, osim u nove nesporazume. Još je tragičnije to što su ti nesporazumi, kad se malo dublje sagledaju, zapravo dogovoreni “nesporazumi” etno-oligarha, samozvanih čuvara vitalnih nacionalnih interesa.

Kakvi su to čuvari nacionalnog interesa čija nacija gladuje? O čemu se zapravo ovdje radi, ako ne o velikoj i strašnoj prevari koja se krije iza etno i klero priča jednog osiromašenog, opljačkanog, izgladnjelog naroda koji je izgubio svako strpljenje nakon dvadeset godina nade i očekivanja i konačno izašao na ulicu. Istog trenutka su počeli da ga pljuju, vređaju, optužuju i slično.

RSE: Ako se krene u ustavne reforme, da li to automatski znači oduzimanje nekih bitnih prava srpskom entitetu? To vas moram pitati zato što to najviše brine zvanični Beograd i zvaničnu Banja Luku, naravno uz strah da se protesti ne preliju.

Bajtal: Ne volim govoriti tim jezikom i ne volim ta pitanja. Godine 1990. nije bilo entiteta, pa su i tada, i Beograd i Pale, bili zabrinuti. Oni su uvijek zabrinuti i uvijek će biti zabrinuti dok god ne srede svoja stanja. Kada znate da niste u pravu i kada znate da ste osigurali sve uslove da se i kod vas neko pobuni, onda se, naravno, bojite svakog primjera koji je na vidiku. Oni se naprosto boje  inercije. Umjesto da sređuju stvari unutra, oni uporno gledaju ovdje, što bi se metaforički nazvalo Sarajevo, i tu stalno traže neku izliku za svoje akcije koje ostaju u nekom iracionalnom domenu – u svakom pogledu, kako u civilizacijskom, tako i u ozbiljno-političkom.

RSE: Govorili ste o velikoj prevari takozvanih nacionalnih elita. Kako razumijete tvrdnje da su neredi režirani da bi se ukinula Republika Srpska? Da li je i to jedna velika prevara?

Bajtal: Sve je to jedna spekulacija. Prije svega imate optužbe kako su nastali neredi, a onda imate optužbe kakve su to pobune koje nemaju zahtjeve i nisu artikulisani. Sama činjenica da su ljudi izašli i tražili samo smjene, dakle nisu imali nikakve artikulisane zahtjeve, da ništa nije bilo na papiru, govori o spontanosti same pobune. Pobuna je prvenstveno motivisana refleksno i instinktivno, iz potrebe samoodržanja ljudi koji naprosto ne mogu biološki da prežive jer su i kontejneri postali nedovoljni za njihovo preživljavanje.

U tom smislu, spekulirati na takav način, zapravo spinovati javnost na takav način kako se to radi iz manjeg entiteta i njenog šefa koji je opustošio taj entitet i koji sad ide u Beograd po svoju pamet, kako bi ovdje pametovao. Da ne idem u tom pravcu,  jer zaista o tome ne volim govoriti, ali svakom ko racionalno misli i gleda na situaciju ovdje je jasno da je jedna jedina činjenica u pitanju – a to je da su ljudi, koji su gladni, žedni, bosi, izašli na ulicu. Sve drugo je stvar spekulacije i pokušaja da se njihova moralna i instinktivna pobuna pošto-poto okalja, potkopa i da se ponovo ostane na vlasti.

RSE: Ono što se smatra najpozitivnijim je da je ta pobuna izbrisala etničke podjele. Sa druge strane se to osporava i kaže se da su se pobunili samo Bošnjaci i da nema pobune ni u RS-u, ni tamo gde skoncentirisano žive bosanski Hrvati.

Bajtal: Nakon dvadeset godina, prvi kolektivni glas mase koja nije ni mnogobrojna jer se ljudi boje i taj mali izlazak zapravo optužuje oligarhe u BiH, ta građanska i ljudska pobuna, ta čisto biološka pobuna praznih stomaka cinično i krajnje bezobrazno se nastoji zgurati u neki etno okvir. Oni koji to pokušavaju,  znaju vrlo dobro šta rade.  Činjenica je da se sva ta pobuna odvija na prostoru BiH, ali ona rađa dva vrlo bitna pitanja koja su istovremeno i odgovor na ovo što me vi pitate: izgleda da na jednom dijelu ne valja ništa, a da je tamo gdje pobune nema teče med i mlijeko i ljudi nemaju potrebe da se pobune.

RSE: Ako je tako, a nije tako, šta je uzrok?

Bajtal: Ako nije tako, naredno pitanje glasi: zašto ljudi šute? Da li je na sceni neki novi neostaljinizam ili totalitarizam, neka diktatura,  pa ljudi ne smiju da se pobune? Neću davati odgovor ni na jednu,  ni na drugu pretpostavku. Neka to svako sebi odgovori.

RSE: Vi ste izjavili: “Ljudi koji bi proveli spasonosne promjene ne stanuju u BiH.” Gdje stanuju?

Bajtal: Naravno da ne stanuju. Nisu stanovali ni onda kada je rat zaustavljan, ni onda kada je u BiH donesen ovakav izvitoperen i nikakav Ustav, koji joj neda da predahne i koji nam svima skupa neda da živimo i da se osjećamo ljudima. Dakle, ovdje se ništa neće moći riješiti upravo zbog te etno-spetljanosti i zbog tih rogova u vreći. Svjesno se održava stanje stalne napetosti, sukoba i visoke tenzije. To rade ovi jedni, drugi i treći koji su opljačkali ovu zemlju, da budemo načisto. Oni koji stoje iza sporazuma su samo njegov garant, a nisu to ni Srbija, ni Hrvatska, oni su samo potpisnici, iako i jedna i druga tvrde da su garanti, a to nije tačno. Oni su samo potpisnici koji su svojim potpisima priznali da su bili upetljani u agresiju na BiH. Priznali su to.

Pošto se zbog njih i zbog unutarnjeg stanja, koje je takvo kakvo jeste, dvadeset godina ovdje ne može ništa riješiti na normalan civilizacijski i demokratski način, onda oni koji su donijeli nerješivi sporazum i Ustav treba da riješe stvar. Treba da stvar izmjene. Dakle, upirem prstom u međunarodnu zajednicu koja je ovdje takođe dio strukture vladanja, a koja ništa ne radi, a uzima ogromne plaće od 25.000 do 30.000 eura. Krajnje je vrijeme da počnu raditi svoj posao, da počnu koristiti svoje ovlasti i mijenjati ono što ne valja, a ne samo govoriti dajte, dogovorite se. Da su mogli da se dogovore, oni bi se dogovorili devedesetih godina. Kako da se dogovore poslije ovolike krvi i ovolike pljačke? Zapravo, ova pljačka je jedini, istinski razlog njihove nesposobnosti, odnosno sposobnosti da to prikrivaju i da i dalje ostaju na vlasti. Njima se ne ide sa vlasti. Njihov odlazak ne bi značio samo odlazak sa vlasti, to bi značilo i odlazak tamo negdje, tamo gdje su sada Mišković i Sanader.

RSE: Sve u svemu, kako vi vidite reakcije susjeda, Srbije i Hrvatske?

Bajtal: Naprosto, Zagreb i Beograd, uprkos promjeni u kozmetičkim retorikama, kako kad i kako gdje, ne odustaju od petljanja u unutarnje odnose u BiH i to na način koji BiH nimalo ne koristi. Nikolić je nedavno izjavo: “BiH ne diramo, RS ne damo.” To ispada da Nikolić drži sve konce, da je ovo njegovo, da je to privatno, pa on odlučuje šta to on neće dati, kome neće dati i u šta neće dirati. Da je to iskaz sa ulice, on bi bio besmislen, a pošto dolazi sa vrha jedne države, onda je paradoksalan i bezobrazan.

Ovih dana u Mostar dolazi Milanović, dakle on ulazi u našu kuću, a da nije pozvonio ili pokucao na vratima. Zar to spada u bonton? Neko vam uđe u kuću, nije se najavio, niste ga pozvali, a pri tom, niti kuca, niti zvoni na vrata. To je politički skandal koji jednostavno prolazi kako prolazi.

Da je ova Evropa normalna, pa da je ovaj svijet normalan i da je legalistički raspoložen, on bi već morao da reaguje, a ne reaguje niko nigdje i ništa. Hrvatska je članica EU. Zašto EU nije reagovala glasno i jasno i rekla mu da ne može tako da se ponaša?

RSE: Vi ste na početku protesta rekli da je u iracionalnoj zemlji teško bilo šta predvidjeti, kada su vas pitali šta mislite kuda vode ti protesti. Da li sada prepoznajete nagovještaj kako se može izaći iz ove situacije u BiH?

Bajtal: Teško je prepoznati, još je to sve u povoju. Spontanost pobune, koja još nije iskristalisana, ljudi se trude, a pri tome su stalno ometani od tih vladalačkih struktura, svojim iskazima, izjavama i optužbama, tipa droga se rastura. Čovjek sa vrha vlasti, Izetbegović, prvi ili drugi dan pobune tvrdi da je droga u pitanju i da je nađena među demonstrantima. To tvrdi i Nikšić, entitetski premijer. Tvrde da je droga u igri i tako pokušavaju potkopati samu pobunu, da bi ih odmah dan nakon te njihove izjave i javnog istupanja na televiziji i upiranja prstom, kao , eto ko su vam demonstranti – huligani i narkomani, demantovao MUP KS-a koji je rekao da droga nije nađena kod njih, već 15 kilometara dalje, na Ilidži, na terenu gdje su ljudi radili svoj posao.

RSE: Kako razumijevate podršku Fahrudina Radončića, ministra bezbednosti?

Bajtal: Sve to fino zvuči ovih dana i vjerovatno se dosta naroda zakačilo za tu podršku, ali ako čitate u pozadini onda ona postaje sama po sebi upitna. Zapravo šta ona treba da znači i koji ona ima smisao? Izuzev onog površinskog i verbalnog.
Fahrudin je već dovoljno u vlasti da je imao vremena da pohapsi sve one koji su ovu zemlju pokrali i zbog kojih se građani dižu na noge i pokušavaju da promijene ovo stanje. Zašto to nije uradio? Imao je toliko mjeseci, da je mogao to da učini. Ako ne sve, onda je mogao makar da počne. On nije ni počeo tu akciju, a onda kaže, evo ja vama dajem podršku. Čovjek nije ono što govori, nego ono što radi, da citiram Mešu Selimovića. Vjerujem više Meši Selimoviću, nego Radončiću i vjerujem više svojim očima,  nego ušima. Meni Radončić ne treba da daje podršku.

RSE: Mogu se čuti različite prognoze, kako se sve može odvijati. Jedni kažu da se može izaći iz višegodišnje pozicije status quo-a i da ovaj bunt može da trgne i međunarodnu zajednicu, da krene rješavanje problema u BiH. Sa druge strane, na primer Pedi Ešdaun, upozorava na opasnost od secesionizma?

Bajtal: Postoji i ta opasnost. Pokušava se stvoriti takva situacija u kojoj će se reći da ovo više ne može ovako, idemo svak na svoje i šta je ko jamio, taj je jamio. Imate taj iskaz nakon rata – šta je ko jamio, jamio. Odnosi se na pljačku, na teritoriju – šta je ko jamio, jamio i mirna Bosna. To se ponovo pokušava uraditi. Ponovo ući u mogućnost i okvir da jami ko šta može. Upravo zato tražim od međunarodne zajednice, i prozivam ih svaki put kada sam za to pitan ili nepitan, oni konačno moraju početi raditi svoj posao.

Priča o tome hoće li BiH u EU je šuplja priča. Tvrdim da ja neću u EU, ali hoću nešto drugo. Hoću da se Evropa vrati tamo gdje je bila do devedesetih godina. BiH je bila Evropa prije Evrope i Evropa je bila u BiH, a onda su došli neki razbojnici, agresori, mali,  palanački, balkanski razbojnici koji su veliku Evropu odavde istjerali i velika Evropa je posramljena otišla, a oni za njom zalupili vrata. Neka se gospođa Evropa konačno osvijesti, neka se postidi svog poraza i svog sramnog odlaska odavde i držanja tokom ratnih godina i neka se tako postiđena odluči vratiti ovdje gdje je bila. Oni joj uporno zatvaraju vrata ovim odlaganjem koje nikako ne otvara put ka EU. Pa kada joj drže ta vrata zatvorena, neka bude gruba, onako kako su oni bili grubi devedesetih godina, i neka ta vrata, ako treba, razvale i nogom. Ja hoću da se EU ovdje vrati.

RSE: Da li je, po vašem mišljenju, moguć domino efekat u regionu, da se socijalni bunt prelije u susjedne zemlje?

Bajtal: Ovdje su ustali gladni ljudi. Valjda i oni tamo nisu baš toliko manje gladni i nisu baš toliko sposobniji da glad nastave trpiti narednih dvadeset godina. Oni koji žive u preobilju, naravno ne žele da se izađe i oni žele sve to zadržati i nastaviti i dalje neodgovorno vladati. Ako je region pošten, region treba da reaguje, a ne da pali vatru i dalje unutra i da se ponaša onako kako se ponašaju najbliža susjedstva prema BiH. Branka Mihajlović (RSE)