Kliker.info

Prije nešto više od tri godine, dok su se roditelji djece iz Nove Kasabe smrzavali u šatoru ispred zgrade OHR-a, na sastanku održanom u Sarajevu, u hotelu Evropa, posvađao sam se na mrtvo ime sa Bakirom Izetbegovićem: on je predlagao da se djeca vrate u školu i uče srpski ili jezik bez imena, a da se paralelno vodi pravni proces; predlagao sam da se gdje je to moguće pokrene paralelna škola za povratničku djecu, na bosanskom jeziku i po bosanskom nastavnom planu i programu.

Piše : Emir Suljagić (Oslobođenje)

Danas je paralelna škola u Novoj Kasabi jedino mjesto u entitetu RS gdje povratnička, nesrpska, bošnjačka ako hoćete, djeca mogu na svom jeziku pohađati školu u skladu sa programom koji ne vrijeđa njihovo inherentno ljudsko dostojanstvo. Sada je trenutak da napravimo ključni iskorak u smjeru kojem smo krenuli tada, a onda naglo stali kada su se vrijednosti i principi našli na putu beskrajnom i bezgraničnom pragmatizmu Stranke demokratske akcije.

Odgovor na referendum koji je raspisao režim Milorada Dodika, dakle, ne može biti formalno manjkav referendum o pitanju koje izlazi izvan okvira lokalne zajednice. Pravi odgovor je masovno i sistemsko povlačenje nesrba iz svih entitetskih institucija, od tzv. Narodne skupštine do opštinskih centara za socijalni rad. Sljedeći korak mora biti formiranje vlastitih, paralelnih institucija i potpuna delegitimacija entiteta RS kao takvog.

Postojanje RS-a temelji se na našem pristanku – iznuđenom od iscrpljenog rukovodstva Republike BiH dok su izviđači Petog korpusa bili na prilazima Banjoj Luci – na njeno postojanje i našem učešću i legitimaciji njenih institucija. Sada je vrijeme da se taj pristanak i učešće povuku. Ono čemu svjedočimo proteklih sedmica je konačno iscrpljivanje jedne političke paradigme u istoriji Bosne i Hercegovine.

Politička klasa, ponajprije bošnjačka, nije u stanju da zamisli – tačnije, izdaje ih imaginacija – ono što slijedi, jer su proveli zadnje dvije decenije uvjeravajući narod, ali i sebe, da će međunarodna zajednica štititi naš teritorijalni integritet i suverenitet. Pacifizacija naroda i društva – u periodu kada su i HDZ i srpski politički establishment nastavili ratne ciljeve provoditi mirnodopskim sredstvima – za posljedicu je imala ultimativno traženje SDA od političkih partnera da budu patrioti dok se njeni lideri preko noći bogate. Da li svjesno ili ne, Dodik je pokrenuo proces iz kojeg će proizaći nova paradigma; novi odnosi će se temeljiti na potpunoj ili djelomičnoj promjeni odnosa snaga. Kako će se ti odnosi promijeniti, zavisi od sposobnosti onih koji danas donose odluke da zamisle budućnost Bosne i Hercegovine.

Kako je zamišlja Milorad Dodik, znamo; kao što znamo kako je zamišlja i Dragan Čović: njima su muslimani najdraži kada su iza bodljikave žice. Jedino što ne znamo koja je vizija naše zemlje stranaka, uslovno govoreći, probosanskog bloka.

Stanje u kojem se nalazimo ima ozbiljan potencijal za nasilje. I opasnost da do toga dođe ne treba zanemariti. Ne smijemo izgubiti iz vida da je ovako počeo Prvi svjetski rat: međusobno suprotstavljeni akteri su strategiju zamijenili taktikom i poslije silnih kriza se našli u tački u kojoj je rat postao legitiman politički izbor. Stoga, ako oni koji su za to dobili mandat naroda – u ovom konkretnom slučaju su to Bakir Izetbegović i SDA – nemaju hrabrosti ili ne znaju, a vjerovatno je i jedno i drugo slučaj, da urade ono na šta po zakonu imaju pravo i obavezu, referendum u RS-u je moguće spriječiti djelovanjem Tužilaštva BiH i SIPA. Ili deligitimirati trenutačnim, masovnim i sistematskim povlačenjem nesrba iz svih entitetskih institucija i pravljenjem vlastitih, što je vjerovatniji scenarij s obzirom na to da glavni tužilac Goran Salihović neće imati hrabrosti da naredi hapšenje Milorada Dodika jer nema podršku SDA da to uradi.

Povratnici u RS, građani nesrpske nacionalnosti, s obzirom na okolnosti imaju puno pravo da na represiju i bezakonje odgovore na isti način na koji su osamdesetih godina prošlog vijeka odgovorili kosovski Albanci. Vjerovatno niko o našoj zemlji nema iluzija – država danas nešto znači najčešće onima koji od nje primaju platu, što je također zasluga SDA, koja je od Bosne i Hercegovine napravila stranačku kasicu-prasicu. Zato ovaj prijedlog izgleda kao teži put i vjerovatno i jeste, ali ova država nije ni američka ni austrijska, nego naša – bosanska. I možda je krajnje vrijeme da danas uradimo nešto da naši unuci ne budu robovi u vlastitoj zemlji.