Kliker.info

Ako se gleda iz američke perspektive, onda je gotovo sve važno o razlozima pobjede Donalda Trumpa na tamošnjim predsjedničkim izborima rekao nezavisni kongresmen i deklarirani demokratski socijalista, Bernie Sanders: ”Ne bi trebalo biti veliko iznenađenje ako Demokratska stranka koja je napustila ljude radničke klase otkrije da je radnička klasa napustila njih. Prvo je to bila bijela radnička klasa, a sada su to i latino i crni radnici. Dok demokratsko vodstvo brani status quo, američki narod je ljut i želi promjenu.

Piše : Emir Imamović-Pirke 

I u pravu je. Danas, unatoč snažnom protivljenju većine Amerikanaca, nastavljamo trošiti milijarde financirajući agresivni rat ekstremističke Netanyahuove vlade protiv palestinskog naroda, koji je doveo do užasne humanitarne katastrofe, smrti, masovne pothranjenosti i gladovanja hiljada djece. Hoće li veliki interesi, dobro plaćeni konzultanti i oligarsi koji kontroliraju Demokratsku stranku izvući ikakve prave pouke iz ove katastrofalne kampanje? Hoće li razumjeti bol i političko otuđenje koje deseci milijuna Amerikanaca proživljavaju? Imaju li ikakvih ideja kako se možemo obračunati sa sve moćnijom oligarhijom koja ima toliku ekonomsku i političku moć? Vjerovatno ne”.

U Americi su, za razliku od Bosne i Hercegovine, vitalni lični interesi očito važniji od dopisivanja historije. Istina, ukrajinsku zajednicu u toj zemlji je brinulo – i dalje je, naravno, brine – kako će se nova administracija postaviti prema ratu kojeg, da se ne lažemo, Rusija možda, a Ukrajina sasvim sigurno ne može dobiti. Jednako tako, za američke muslimane – kojih, uzgred rečeno, ima više nego muslimana u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu zajedno – itekako je važno barem zaustavljanje mrvljenja Palestine i genocidne osvete IDF-a za Hamasov teroristički napad od prošle godine.

Privlačenje zvijezdama 

Većina, velika većina Amerikanaca je, tačno kako je Sanders rekao, napustila Demokratsku stranku nakon što je Demokratska stranka napustila njih, da bi im u zadnji čas pažnju počela privlačiti zvijezdama koje se u stvarni život razumiju kao Mara u kriv qwrz. Tako je, eto, glumica Christina Applegate napisala: ”Zašto? Dajte mi jedan razlog zašto. Moje dijete ne prestaje plakati jer će njezina ženska prava možda biti ugrožena”. Christina Applegate, naravno, nema kuću pod hipotekom, njeno dijete neće završiti fakultet zaduženo do grla, ni ona niti njen suprug ne moraju raditi po dva – tri posla da prežive mjesec i prehrane obitelj, za inflaciju koja jede četvrtinu prihoda je čula, ali je nije baš osjetila…

Prosječan birač Donalda Trumpa nije prvo bio homofob, ksenofob, sljedbenik teorija zavjere uvjeren da ilegalni useljenici jedu pse, već je prvo bio i umoran i gladan, a nakon što je povjerovao kako će mu brutalni milioner iz New Yorka život učiniti lakšim i boljim, posao plaćenijim, a budućnost makar manje tamnom, nakačio se i na sve ostale budalaštine iz bogatog asortimana desničarskih populista.

Gladne radnike, naime, ne zanimaju klimatske promjene i ekološka tranzicija, rodni identiteti i politički korektan govor, ratovi na Bliskom istoku i Ukrajini, vječne napetosti u malim balkanskim zemljama već, prije i više od svega, šta će i od čega sutra ručati i, odmah zatim, kako da djecu izbave iz surovog svijeta u kojem većina Amerikanaca rođenih u siromaštvu umire u istoj toj ili goroj bijedi.

Demokratska stranka u SAD-u je, baš kao i liberalne, odnosno partije lijevog centra u Evropi, jednostavno zaboravila na riječi rahmetli Karla Marxa koji je suštinu kazao kratko i jasno: prvo materijalna baza, pa tek onda duhovna nadgradnja. Odnosno, prvo socijalno, zdravstveno i redovna, dobra plata, a tek onda vjetrenjače i solari, rodni identiteti i abortus, mogućnost promjene spola i lomljenje jezika da bi se zvučalo korektno.

Igranje za raju 

Ko to ne razumije, a ne razumiju izgleda mnogi, neće završiti karijeru u nižerazrednom ”Vratniku” – u politici se, za razliku od fudbala, taktika može zanemariti, ali se ne smije prestati igrati za raju – proći će kao Kamala Harris, ako ne i gore.

Mi, svi mi konstitutivni u Bosni i Hercegovini, normalno, nemamo pojedinačne, već samo čoporativne interese, pa sada svako u svom smradu – baš kao dokoni Crnogorci u okolini Nikšića i uz vruću pivu – razmišlja o tome ”što li misli Amerika”, baš kao da se u toj Americi povazdan bave traženjem idealnog rješenja za nas.

”Predsjednik Trump razumije da pravi mir dolazi od jakih, samodovoljnih država. Njegova administracija bi se fokusirala na jačanje ekonomske snage i bezbjednosti balkanskih zemalja, omogućavajući im da se odupru korupciji i spoljnom pritisku. To znači podršku strateškim ekonomskim trgovinskim sporazumima i antikorupcijskim mjerama ne samo riječima, već kroz djelotvorna partnerstva, dijeljenje resursa i obuku koja jačaju lokalne institucije.

Umjesto sprovođenja značajnih ekonomskih inicijativa i inicijativa za razvoj u zemljama poput Grčke, Srbije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Rumunije i Slovenije da podrže ove nacije u njihovoj borbi protiv korupcije i težnji za EU integracija, Bidenova administracija se opredijelila za pasivan pristup. Njegova (Trumpova) administracija će preduzeti aktivne korake da spriječi strani uticaj da destabilizuje region, osiguravajući da Balkan napreduje na stabilnom, prosperitetnom putu”, kazao je uoči američkih izbora Hristos Marafacos, potpredsjednik Nacionalnog komiteta za različitost u Trumpovom izbornom štabu.

Nepredvidljivi Trump

Jedan od bezbroj problema sa Donaldom Trumpom je i njegova nepredvidljivost: u prošlom mandatu se, naime, nije znalo hoće li od odlaska u krevet pa do jutarnjeg slaganja frizure objaviti rat Sjevernoj Koreji ili Iranu, smisliti najgore od svih mogućih rješenja za, recimo, Kosovo ili zvati Vladimira Putina da ga pita da li, kao Pišonja, više voli plave ili, kao Žuga, preferira crnke. No, bude li se držao ovoga što je Marafacos kazao, e onda je Mile Dodik uzalud svjetlima šarao po fasadi, stavljao kapu na glavu i trošio zalihe rakije, baš kao što se u Sarajevu uzalud slavila pobjeda Joe Bidena, a njegova službena inauguracija čekala kao Bajram.

Svih tih jačanja ekonomske snage i bezbjednosti balkanskih zemalja, omogućavanja da se odupru korupciji i spoljnom pritisku, pa podrške strateškim ekonomskim trgovinskim sporazumima i antikorupcijskim mjerama, zatim dijeljenja resursa i obuka koje jačaju lokalne institucije, kao i razvijanja težnji za EU integracijama smo se nagledali u proteklih tridesetak godina i sve je navlas isto kao što je bilo prvog dana jačanja ekonomske snage i bezbjednosti balkanskih zemalja, omogućavanja da se odupru korupciji i spoljnom pritisku…

Uglavnom, tako će i ostati. Nama, jednostavno, nije suđen uvozni kraj agonije, već agonija bez kraja u domaćoj radinosti. Nije, naime, problem u tome što je Trumpu ”America First”, već što smo mi ovim našim – last.