Kliker.info

Stranka demokratske akcije planira, kao u šahu, žrtvovati manje važne figure da bi kraljica postala gradonačelnica Sarajeva. Prema informacijama koje još uvijek nisu potvrđene, no nisu ni uvjerljivo demantirane, SDA neće imati svoje kandidate ili kandidatkinje na lokalnim izborima u sarajevskim općinama Centar i Novi Grad, već će podržati predstavnike Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Demokratske fronte, čiji će vijećnici kasnije, zajedno sa, naravno, kolegama i kolegicama iz SDA, za nasljednicu Benjamine Karić izabrati – Sebiju Izetbegović!

Piše : Emir Imamović-Pirke (Bljesak)

Najnakaradniji mogući način

Za razliku od ostalih gradova, vlast se u glavnom bira na najnakaradniji mogući način: općinska vijeća, naime, delegiraju članove i članice prijestolničkog, a oni i one onda odabiru gradonačelnika ili gradonačelnicu. Bakir Izetbegović je nekada davno, pravdajući slabiji izborni rezultat od očekivanog, rekao da je SDA osvojila Općinu Centar koja vrijedi kao deset drugih u Bosni i Hercegovini.

U međuvremenu je, kako vidimo, došlo do pada vrijednosti, pa sve i jedna sarajevska općina vrijedi onoliko koliko od nje može politički profitirati bivša – i najgora ikada – direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Da Sebija Izetbegović misli ozbiljno kazuju i informacije o tome kako je obiteljski operativac, Haris Zahiragić, od kandidata i kandidatkinja SDA za općinska vijeća već zatražio garancije da će, kada im se kaže, dići ruku za onu što planira spustiti obje i na Sarajevo i na još štošta.

Supruga bošnjačkog Malog princa

Ko god se nada da će se Sebija Izetbegović zadovoljiti time što će zamijeniti Benjaminu Karić, o prvoj u Bošnjaka pojma nema. Uđe li u kabinet u kojem je trebao biti – ali zahvaljujući jeftinim spletkama istih takvih spletkaroša nije – Bogić Bogićević, supruga bošnjačkog Malog princa iskoristit će tu poziciju za preuzimanje vlasti u SDA, ali ne na kantonalnom nivou, a onda i za kandidaturu za članicu Predsjedništva.

Šta će napraviti poslije jednog ili, zašto ne, dva mandata, za sada nije važno. Nešto, ne treba sumnjati, hoće: i ambicija i kapaciteti Sebije Izetbegović daleko su veće od onih njenog supruga Bakira koji se sa gubitkom mjesta stranačkog šefa može pomiriti samo ako će ga prepustiti ženi sa kojom pije prvu jutarnju kafu, iftari, ide na godišnji i dočekuje Novu godinu. Jedino tako se može nešto prividno promijeniti, a da za Familiju ostane navlas isto.

Milovanu Đilasu Đidi, uticajnom jugoslavenskom komunistu i kasnijem globalno poznatom disidentu, pripisuje se sentenca o tome da nema gore smrti od one političke. Bakir Izetbegović je, iako on misli da nije, politički preminuo. Za Sebiju Izetbegović novi život tek treba početi. Da bi u njemu uživala, spremna je pomoći Semiru Efendiću (SBiH) da produži načelnikovanje, a Dennisu Gratzu da osvoji više glasova od Srđana Mandića iz Naše stranke.

Za prvog, istina, i ne treba neki trud, dok bi joj oko drugog mogli pomoći bjegunci iz SDA. Narod i pravda Dine Konakovića će teško, najprije nikako, biti uz Mandića koji se konačno osigurao od nezadovoljnika iz vlastite stranke sa kojima mu se teže dogovoriti nego sa Nerminom Nikšićem i SDP-om.

Nema nekog posla, nema ni nekih ovlasti

Gradonačelnička rola u Sarajevu je takva da treba statistu za zadatkom. Nema nekog posla, nema ni nekih ovlasti, ali može biti, što je baš iskoristila Benjamina Karić, sjajna za samopromociju. Iako visoko rangirana, prilično nepoznata članica SDP-a je poziciju osvojila preko dopunskog broja, a s nje odlazi kao jedna od medijski praćenijih političkih ličnosti. To što je pažnju privlačila dijeljenjem baklava, patetičnim stavovima o svemu, katastrofalnim obilježavanje četrdesete godišnjice od održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i polemikama sa važnim umjetnicima i umjetnicama, pogađa je koliko i slabljenje japanskog jena.

Njoj su četiri godine bile dovoljne za tranziciju iz anonimne pravnice u itekako poznatu političarku čije su ambicije gotovo proporcionalne Izetbegovićkinim, samo što su joj mogućnosti znatno manje. Ma koliko dobro mislila o sebi, Benjamina Karić je manje potrebna SDP-u, nego SDP njoj. Sebija Izetbegović takvih briga nema: njen muž je članstvom najveću stranku u Bosni i Hercegovini sveo na zabavište Familije od koje nisu utekli još samo Faruk Kapidžić i neizbježni Haris Zahiragić.

Karić je, drugačije rečeno, članica SDP-a, dok je SDA nadimak malo šireg obiteljsko-prijateljsko-interesnog kruga kojim se upravlja iz dnevne sobe u kojoj Bakir i Seka gledaju dnevnike. Plan Sebije Izetbegović, treba priznati, uopće nije loš i nije neostvariv.

Trojka savršeno funkcionira kada ih je bukvalno troje: Dino Konaković, Edin Forto i Nermin Nikšić se, takav je barem dojam, a on je u politici najvažniji, lijepo i lako dogovaraju, dok se članovi i članice njihovih stranaka po kantonalnim, gradskim i općinskim odborima pokušavaju međusobno istrijebiti. Tako bi, recimo, Naša stranka u Tuzli zamijenila SDP i sa SDA ako ne može drugačije, dok je Narodu i pravdi u Općini Centar od Srđana Mandića draži svako, računajući i DF-ovog Dennisa Gratza.

Birači spremni oprostiti i veće gadarije

Malo je, zapravo, prepreka na putu Sebije Izetbegović do svih vrhova, ali je barem jedna nesavladiva. Ne, naravno, nije riječ o katastrofalnoj političkoj ostavštini njenog supruga, niti o kadrovskoj devastaciji SDA, kao što nije ni o opoziciji ili rijetkom talentu gospođe Sebi da što većem broju ljudi počne ići na živce za što manje vremena.

Također, smetnja joj nije niti način na koji je devastirala najveću bolnicu u zemlji, a nije ni to što po sudovima dokazuje gdje je i koliko studirala. Bosanskohercegovački birači, u konkretnom slučaju bošnjački, spremni su, dokazali su više puta, oprostiti i veće gadarije. Ima, međutim, neko ko nije spreman zaboraviti srdačne i prijateljske odnose sa iranskim teokratskim režimom, ugošćavanje predstavnika Muslimanskog bratstva, politički program od dva slova – SDA godinama nije zagovarala ništa, ali ništa realno, da bi na svaki, ma kakav bio, prijedlog odgovarala sa oštrim ne – i puno zamračenih para na stotinu i jedan način.

Trojka bi, vrlo vjerovatno, na prošlim općim izborima pobijedila SDA bez američke pomoći. Također, SDA može, bez obzira na stav Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, biti relativni pobjednik lokalnih izbora, pa eto, imati i gradonačelnicu Sarajeva. Dalje od toga neće ići: puna reanimacija Stranke demokratske akcije nemoguća je bez neke vrste saglasnosti Amerike, a nju neće dobiti dok god je prvo prezime u strukturi moći ono koje je Sebija Građević stekla udajom za Bakira Izetbegovića.