Kliker.info

To što je Milorad Dodik opasan za mir u Bosni i Hercegovini, ne znači i da nije dosadan. Zapravo, prvo bez drugog ne ide: svaki, ali svaki puta kada on najavi secesiju Republike Srpske, politički i međuetnički odnosi se vrate, ako ne u proljeće 1992., onda još malo u prošlost, u vrijeme u kojem puška još nije pukla, ali jeste visila na zidu, spremna za famozni čehovljevski treći čin. Onaj u kojem, takva su pravila dramaturgije, mora opaliti.

Piše : Emir Imamović Pirke 

Istina, direktor Republike Srpske je odvajanje tog entiteta do sada najavio između pedeset i osam stotina puta, ali to ovdje ne znači ništa. Kada bi se u BiH vlast gubila zbog neispunjenih obećanja, ne bi i dan danas gledali njega, Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića, ali ni mnoge druge od čijih velikih najava je ostalo ogromno ništa.

„Jedino je rješenje Republika Srpska, Srbija i srpski prostori, Kosovo i Metohija naravno, a i vraćanje Crne Gore srpskom nacionalnom biću, jer ona nesumnjivo tu pripada. Ono što moramo, i Vučić i ja, i patrijarh (Srpske pravoslavne crkve Porfirije), i mnogi drugi to je da sjednemo i da na svesrpskom saboru kažemo: hoćemo da budemo jedinstvena država jer smo mi tu većina“, kazao je, nema tome puno, Milorad Dodik za rusku novinsku agenciju Sputnik.

Blesav nije

Malo kasnije, dakle neki dan, Milorad Dodik je za zagrebački tjednik „Nacional“ izjavio da “odcjepljenje Srpske nije plan njenog rukovodstva, ali da sada ima 10 do 15 zemalja koje su iskazale spremnost da podrže ovaj entitet u toj namjeri” i dodao kako neće pitati predsjednika i premijera Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, slažu li se sa realiziranjem plana kojeg, barem tako tvrdi, nema i kojeg, je li, tek trebaju napraviti on, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh SPC-a Porfirije.

Milorad Dodik, da mi malo ubrzamo, nikada, ali nikada neće proglasiti nezavisnost Republike Srpske jer zna, kakav god bio – blesav nije, da bi time označio i početak rata koji neće trajati kao prošli, niti biti jednako krvav, ali bi lako mogao slično završiti. Razlika između isto i slično, treba naglasiti, nije uopće mala.

To što koristi isključivo verbalnu artiljeriju, ne znači da Dodik ne radi upravo ono što se od njega očekuje, samo ne u Banja Luci, pa čak ni u Beogradu, već u Moskvi. „Rusija je sretna sve dok je u BiH status quo, odnosno sve dok je stanje nepromijenjeno. Ako bi u BiH došlo do napretka i stabilizacije, onda bi Rusija izgubila utjecaj. Ona podržava paraliziranu Bosnu…“, kazao je, uskoro će biti punih pet godina, Maksim Samorukov, analitičar moskovskog odjeljenja američkog think-thanka Carnegie i, uz ostalo, autor analize pod naslovom „Ruska taktika prema Balkanu“.

Miloradu Dodiku je svejedno ko su mu politički partneri iz Sarajeva i da li se ponašaju kao Bakir Izetbegović i Stranka demokratske akcije ili kao Dino Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto. Drugačije rečeno: među onima čija su biračka baza Bošnjaci ili uglavnom Bošnjaci ne postoji niko s kim će on biti konstruktivan, obzirom da mu je poslodavac naložio da bude destruktivan u dovoljnoj mjeri da se održi famozni status quo.

Rat, znaju i u Kremlju i u Bakincima, može trajati godinu, maksimalno dvije, a ovo što sada imamo decenijama, ako ne i duže. I baš zato nema ništa od ispunjavanja uslova Evropske unije, jer prilazak njoj po automatizmu znači i prilazak NATO-u pa bi posljedično, baš kako je rekao Maksim Samorukov, „Rusija izgubila utjecaj“.

Nisu, naime, sve evropske članice NATO-a ujedno i u Evropskoj uniji, ali većina zemalja EU jeste i u NATO-u, a u takve bi spadala i BiH kada bi joj nekim čudom u ponedeljak Bruxelles postao glavni grad. Očekivati da se sa Miloradom Dodikom napravi bilo kakav pomak prema istom tom Bruxellesu, jednako je kao očekivati da rijeke počnu teći uzvodno. Njegov posao je, jednostavno, da BiH drži u stanju plitke kome, a to što Republika Srpska usput propada ekonomski i demografski ga, realno, libo racku.

On zna za bolje i može mu bolje biti: beogradske nekretnine nemaju malo kvadrata i ne trebaju obnovu, a ni s parama ne stoji loše. Ma koliku štetu pravio i koliko god ljuljao ionako klimavi bosanskohercegovački mir, Milorad Dodik ipak radi i nešto korisno.

Svojim načinom vladavine i stalnim, a praznim prijetnjama secesijom, postavio je jasnu granicu između pozicije i opozicije u Republici Srpskoj. Ne, naravno, u svemu – razlika ne postoji ako se govori o karakteru rata, odnosu prema ratnim zločinima, genocidu u Srebrenici ili svođenju ovlasti entiteta na one kakve imaju kantoni u Federaciji – ali ni postojeća nije nevažna.

Ludilo Milorada Dodika

„Kad god je Dodik pričao o nezavisnosti Republike Srpske, gubila se jedna po jedna njena nadležnost i prenosila na nivo BiH. Najviše ih je prenio upravo njegov SNSD. Najbolji način da ugrožavate Republiku Srpsku jeste da je pozicionirate kao centar regionalnog problema, što ona ne bi smjela biti, tako što ćete da pričate o njenoj nezavisnosti. Onog ko stavlja Republiku Srpsku na sto kao monetu za potkusurivanje velikih sila, dovodeći tako u pitanje sam mir, treba jasno označiti kao najvećeg neprijatelja Srpske, Srba i Srbije. O praktičnim aspektima nezavisnosti i ekonomskoj održivosti ne treba trošiti riječi“, kazala je nesuđena – u prijevodu: u izbornoj noći pokradena – predsjednica RS-a, Jelena Trivić.

„Nastavlja se ludilo Milorada Dodika kojim uporno pokušava da Republiku Srpsku uvuče u probleme misleći da će tako pomoći sebi. Dodik zna kojih 15 zemalja bi priznalo Republiku Srpsku, ali još ne zna objasniti kako je baš porodica njegove savjetnice dobila najveći posao u koroni vrijedan 35 miliona KM. Ko je odgovoran što je IRB dao skoro 200 miliona KM kredita koji su nenaplativi?“, izjavio je potpredsjednik Partije demokratskog progresa, Igor Crnadak.

„Državna imovina može da bude ona koja služi za funkcionisanje institucija vlasti, to ne može da bude poljoprivredno zemljište, prirodna bogatstva na koje se daju koncesije, vode itd. To je pitanje koje nije riješeno, ali o njemu se može pričati, a ne nametati priču. Ako visoki predstavnik to nametne, ne vjerujem da će se ići ka odcjepljenju zato što je priča o referendumu o odcjepljenju uveliko izlizana priča u koju više niko ozbiljno ne vjeruje. Ta tema je potrošena“, rekao je sredinom septembra predsjednik Srpske demokratske stranke, Milan Miličević.

Niko od citiranih nije u politici od jutros i ne živi izoliran od stvarnosti. Da se isplati, da dakle privlači birače, ni Jelena Trivić, ni Igor Crnadak, ni Milan Miličević ne bi o Dodikovim prijetnjama govorili kao o, suštinski, pirotehnici kojom on prikriva svoj zadatak: očuvanje statusa quo bez obzira na to koliko on košta i BiH i Republiku Srpsku kao njen neodvojivi, ali i iz Sarajeva neugrozivi dio. Zapravo, samo se sa jednog mjesta uporno ugrožava Republika Srpska: iz kabineta njenog predsjednika Milorada Dodika. Onog koji kaže da nema plan odcjepljenja, a tvrdi ima spisak država koje bi priznale nezavisnost RS-a!?