Emil Karamatić : Nacije za racije
11 Januara
13:18
2008
Piše : Emil Karamatić (Kliker.info)
Gora kazna od života u BiH može biti jedino da još imate i malo mozga koji nije nalik hercegovačkoj pljeskavici, odnosno da imate barem više od tri vijuge koje se s vremena na vrijeme aktiviraju.Što znači da vaši moždani funkcioniraju nešto bolje od moždana prosječnog člana neke nacionalne stranke ili prosječnog glasača koji prije nego što dade glas (HDZ-ima,SDA,SBiH,SDS-u ili u novije vrijeme SNSD-u) po pravilu povalja barem desetak članova obitelji njihovih predsjednika. Pripadam li ovim nešto pametnijim ne znam, ali zasigurno nisam od onih koji nacionalnim vođama psuje deset dana prije izbora, a na dan izbora trče na izborno mjesto da što prije zaokruže jednog od onih kome je onako sočno, kako se to samo radi u Hercegovini, opsovao mater. Do izborna frustracija je psihološki fenomen i ona kod mozgova glatkih kao mini kalendar ili novogodišnja čestitka nestaje prvi dan nakon objavljivanja izbornih rezultata.A frustracija mozgova koji su zgužvani kao salveta poslije obrisanih ruku nekog od čelnika nacionalnih stranaka traje još od 1990. i trajat će do god postoje idioti koji misle kako BiH nije podijeljena zemlja. I to ne na dva entiteta nego na tri nacional ekonomska medenjaka koji se ogledaju u tri elektroprivrede, tri pošte i tri telekoma. Slabo upućeni, a takvih je najviše u ovoj nakaradnoj državnoj tvorevini, koja se zove BiH, misle kako su i elektroprivrede i telekomi i pošte državna imovina s nešto udjela privatnog kapitala.Ne, nije riječ o državnom kapitalu i vlasništvu,naprosto što država BiH kao ekonomska cjelina ne postoji. Riječ je o kapitalu kojim upravljaju nacionalne hulje ili protuhe što bi tako zdušno kazao kolega Zvonimir Jukić i to kad je blagonaklon ili bolje reći, (ali samo za one meka srca), ljudi kojima bi na sposobnostima pozavidjeli i olinjali sicijalinski kumovi,kojima su tu krvlju plaćenu moć osigurale tri nacionalne falange tijekom patriotskog, otadžbinskog ili domovinskoga rata.
Jer kad pripadnik HVO-a useli u stan prognanog Bošnjaka ili Srbina to je kazneno djelo i jest ili kad pripadnik Armije BiH useli u stan prognanog Hrvata ili Srbina to je isto kazneno djelo i jest ili kad pripadnik srpske vojske useli u stan protjeranog Hrvata ili Bošnjaka, ma i to je kazneno djelo i jest, ali kad njihove vođe usele u tri nacionalne elektroprivrede to je gospodarskih uspjeh. Međutim nije, to je ratnopljačkaški uspjeh ma koliko šutjeli o tome.O svemu ovom i ne bih razmišljao da prije nekoliko dana nisam pročitao kako mostarski Aluminij traži električnu energiju po jednoj, a elektroprivrede je hoće prodati po drugoj cijeni.Generalni direktor Elektroprivrede HZHB Vlado Marić kaže da njegova tvrtka ne može Aluminiju prodavati električnu energiju po nižoj cijeni od one po kojoj je kupuje.Marić bi bio stoposto u pravu da kojim slučajem nije predočio samo jedan detalj koji potvrđuje da su on i njegov kolega iz Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić na čelu gangsterskih organizacija. Naime,Marić kaže da je nejgova tvrtka kupila električnu energiju od Jerlagićeve tvrtke i to, kaže, po 60 eura po MW/h i da je ne može prodavati po nižoj cijeni mostarskom Aluminiju,kojeg predvodi vožd Mijo Brajković čija čistačica ili brico ovaca ima dvostruko veću plaću od moje diplomirane frustrirane malenkosti. Da su elektroprivrede državne kako se često ističe onda bi valjda mostarskom Aluminiju država prodavala struju, a ne bi se dogodilo da država trguje sa samom sobom, kao u slučaju elektroprivreda.I pitate se od kuda stalne frustracije kod iole umnijih ili zgužvanih mozgova.Samo idiot ili gutač apaurina u ovoj državi ima osmjeh na licu.
Jer kad pripadnik HVO-a useli u stan prognanog Bošnjaka ili Srbina to je kazneno djelo i jest ili kad pripadnik Armije BiH useli u stan prognanog Hrvata ili Srbina to je isto kazneno djelo i jest ili kad pripadnik srpske vojske useli u stan protjeranog Hrvata ili Bošnjaka, ma i to je kazneno djelo i jest, ali kad njihove vođe usele u tri nacionalne elektroprivrede to je gospodarskih uspjeh. Međutim nije, to je ratnopljačkaški uspjeh ma koliko šutjeli o tome.O svemu ovom i ne bih razmišljao da prije nekoliko dana nisam pročitao kako mostarski Aluminij traži električnu energiju po jednoj, a elektroprivrede je hoće prodati po drugoj cijeni.Generalni direktor Elektroprivrede HZHB Vlado Marić kaže da njegova tvrtka ne može Aluminiju prodavati električnu energiju po nižoj cijeni od one po kojoj je kupuje.Marić bi bio stoposto u pravu da kojim slučajem nije predočio samo jedan detalj koji potvrđuje da su on i njegov kolega iz Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić na čelu gangsterskih organizacija. Naime,Marić kaže da je nejgova tvrtka kupila električnu energiju od Jerlagićeve tvrtke i to, kaže, po 60 eura po MW/h i da je ne može prodavati po nižoj cijeni mostarskom Aluminiju,kojeg predvodi vožd Mijo Brajković čija čistačica ili brico ovaca ima dvostruko veću plaću od moje diplomirane frustrirane malenkosti. Da su elektroprivrede državne kako se često ističe onda bi valjda mostarskom Aluminiju država prodavala struju, a ne bi se dogodilo da država trguje sa samom sobom, kao u slučaju elektroprivreda.I pitate se od kuda stalne frustracije kod iole umnijih ili zgužvanih mozgova.Samo idiot ili gutač apaurina u ovoj državi ima osmjeh na licu.
Komentari